HUBOL: Situacija u KB-u Dubrava je posljedica nepravovremene organizacije rada

HUBOL: Situacija u KB-u Dubrava je posljedica nepravovremene organizacije rada

Laginja: Dojma smo da je ministar Beroš dosta usamljen u rješavanju problema zdravstvenog sustava jer je u Ministarstvu naslijedio ljude koji su godinama u sustavu i nisu se pokazali baš jako korisni kao savjetnici i suradnici budući da se ništa nije promijenilo već dugi niz godina

Razgovarala: Ivana Vranješ

dr. med. Stanislava Laginja

Zbog naglog rasta broja hospitaliziranih osoba zaraženih virusom Covid-19 stanje u bolnicama sve je teže. Liječnika i medicinskih sestara nema dovoljno, a oni koji svakodnevno predano rade na zbrinjavanju Covid bolesnika su već na izmaku snaga. Mnogi se pitaju je li hrvatski zdravstveni sustav pred kolapsom, a to se pitanje dodatno aktualiziralo nakon objave anonimnog pisma liječnice KB-a Dubrava u kojem, među ostalim, ukazuje na nedostatak hrane i lijekova za pacijente u tamošnjem respiratornom centru. U razgovoru za ZG-magazin tajnica Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL) dr. Stanislava Laginja osvrnula se na aktualno stanje u zdravstvenom sustavu.

Kako Hrvatska udruga bolničkih liječnika gleda na trenutno stanje u KB-u Dubrava?

HUBOL i cijela javnost sa zabrinutošću prati medijske natpise iz Kliničke bolnice Dubrava. Situacija je u toj bolnici alarmantna i iznimno smo zbog nje zabrinuti. Smatramo da je to posljedica manjka pravovremene i odgovarajuće organizacije rada bolnice koja je još u proljeće ove godine odabrana kao COVID bolnica.

Trebalo je šest mjeseci organizirati bolnicu, a dojam je da su ljudi u čijoj je to ingerenciji bili prilično zatečeni i nespremni te se sada lomi na leđima djelatnika bolnice. Odavno su trebali biti pripremljeni postupci za ovakve situacije. Tim više što se moglo očekivati da će popuštanjem mjera preko ljeta te nedovoljno discipliniranim ponašanjem građana najesen doći do širenja epidemije. Ujedno pozivamo nadležne institucije da hitno završe odgovarajuće izvide i da se poduzmu odgovarajuće radnje kako bi se aktualna situacija promptno popravila i pod hitno osoblju te bolnice maksimalno pomoglo u iznimno teškom i zahtjevnom poslu.

Raspolažemo informacijama da su KB-u Dubravi brojne druge bolnice na raspolaganje dale respiratore i kadar koji zna s njima raditi (anesteziologe, anesteziološke sestre i tehničare). Sad se postavlja pitanje hoće li ostati dovoljno respiratora i ljudi u ostalim bolnicama za druge pacijente, a ne samo Covid pozitivne, a i takvih je sve više po ostalim ustanovama. Podsjećamo da je zdravstveno osoblje koje je na prvim linijama borbe sa zarazom u osam puta većoj opasnosti u odnosu na ostatak građanstva. Potrebno je osigurati adekvatan broj osoblja u KB Dubrava kako bi se izbjeglo iscrpljivanje kadrova što povećava mogućnost pogreške i time zaraze, a i kako bi bolesnici dobili odgovarajuću medicinsku skrb.

Kakvim ocjenjujete stanje hrvatskog zdravstvenog sustava s obzirom na Covid-19 pandemiju?

Teško je odgovoriti na ovo pitanje, jer situacija nije ista u gradovima i malim sredinama. Sad se vide i dolaze na naplatu sve loše strane zdravstvenog sustava koje se gomilaju posljednjih nekoliko desetljeća, nasljeđuju od jedne do druge vlade. Ne preuzimaju se dobra rješenja nego se međusobno prebacuje krivnja za loše stvari, a sustav se neupitno urušavao cijelo vrijeme. „Žarište pucanja” sustava u ovoj krizi, a i inače jest ogroman nedostatak liječničkog kadra, naročito pojedinih struka. Nedostaje i medicinskih sestara. Godinama HUBOL progovara o nedostatnom broju anesteziologa – intenzivista, radiologa i drugih specijalista, a sad će se to vidjeti u punoj snazi, naročito u manjim bolnicama.

Rad s najtežim bolesnicima u jedinicama intenzivnog liječenja ne može se naučiti kratkim tečajevima kao što je to prof. Capak nedavno rekao. To zahtjeva 6 godina fakulteta, 4 godine specijalizacije i 2 godine uže specijalizacije te niz dodatnih edukacija za pojedine vještine. Nažalost, takvih ljudi je jako malo, a „ispadanjem iz stroja“ zaraženih i bolesnih situacija će se ubrzo dodatno pogoršati. Isto vrijedi za medicinske sestre kojih zaista nedostaje, a samo je manji broj njih educiran za njegu pacijenata u jedinicama intenzivnog liječenja. Nemojmo zaboraviti da intenzivno liječenje zahtijevaju i drugi bolesnici s drugim dijagnozama koje nisu nastale kad je ova pandemija počela.

Koliko dugo sustav još može podnijeti „teret“ pandemije?

Činjenica jest da je lošim kohortiranjem bolesnika, jer se nisu na vrijeme odredile i ustrojile covid bolnice, sada svaka bolnica postala covid bolnica, a unatoč opremi i mjerama zaštite sve je više zdravstvenih djelatnika zaraženo i bolesno. Obzirom na i dalje veliki broj testiranja koja nisu u skladu s epidemiološkim smjernicama (na zahtjev poslodavca – bez indikacija, na vlastiti zahtjev – bez indikacija uz plaćanje, testiranja svakih nekoliko dana i bez podataka o kontaktu sa zaraženom osobom) stvaraju se ogromne gužve. Testova je sve manje i uskoro bi moglo doći do nestašice, a ljudi sa simptomima dugo čekaju na testiranje i rezultate testiranja, sad već danima i za to vrijeme šire bolest te se kasno lociraju njihovi kontakti i zakašnjelo se kreće s izolacijama.

Najvažnije od svega, nevjerojatna indolencija, nerazumijevanje, otpor mjerama i namjerno širenje bolesti rizičnim, sebičnim i neodgovornim ponašanjem brojnih građana čini najopasnije „žarište“ i prijetnju pucanju sustavu. Nažalost, takvih je ljudi puno više od onih koji taj sustav pokušavaju iznijeti „na svojim leđima“. Iako se uz velike napore pokušava osigurati zbrinjavanje i liječenje bolesnika s drugim dijagnozama, svima je jasno da to uskoro neće biti moguće. Do sada se puno radilo prekovremeno, ali sada uz sve veći broj bolesnika s koronom po bolnicama kao primarnom dijagnozom i sve manjim brojem djelatnika koji su i sami zaraženi potpuno je jasno da će „patiti“ ostali bolesnici. Jednostavno nema dovoljno liječnika, ni u državnom ni u privatnom dijelu. To je danak lošeg planiranja zadnjih dvadeset godina i aktivnom pridonošenju egzodusu nečinjenjem. To je krimen svih dosadašnjih vlada i ministara.

Sebično i nevjerojatno glupo ponašanje djela građana sustav će toliko opteretiti da će bolesnici s drugim bolestima i stanjima zasigurno “loše proći” te će ljudi obolijevati i umirati od nečega od čega nisu trebali. Tko bi se mogao strpjeti? Pacijenti koji su naručeni na elektivne zahvate poput operacija vena, noseva, ušiju, kila, svi estetski zahvati, godišnje kontrole kroničnih bolesti koje su dobro kontrolirane, pod terapijom i bez tegoba, sistematski pregledi u bolnicama mladih i zdravih ljudi koje na pregled šalje poslodavac jednom godišnje…

Je li potrebno održati sastanak s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem ne bi li se iznašlo neko rješenje da ne dođe do kolapsa zdravstvenog sustava?

U HUBOL-u vjerujemo da premijer kontinuirano prati stanje u zdravstvenom sustavu jer nema važnije stvari od zdravlja nacije. Zasigurno ga i ministar zdravstva pravovremeno obavještava o aktualnom stanju i svakodnevnom razvoju događaja. Rješenje moraju iznaći Ministarstvo zdravstva i krizni stožer jer je trenutna situacija pod njihovom ingerencijom. HUBOL već godinama nudi i predlaže rješenja s obzirom da su njegovi članovi liječnici koji rade u sustavu i imaju najbolji uvid u mane sustava te zasigurno mogu ponuditi odlična rješenja. No hoće li se ona prihvatiti i implementirati je kao i uvijek do sad stvar političke a ne razumske odluke.

Kako se u HUBOL-u gleda na najavu ministra Beroša o potpunoj mobilizaciji zdravstvenog sustava?

Mišljenja smo da su mediji tu pomalo nepromišljenu i nespretno sročenu izjavu – jer implicira da liječnici i medicinske sestre ne rade dovoljno – učinili još „dramatičnijom“. Ministar Beroš je vjerojatno želio ukazati na ozbiljnost situacije i na potrebu da damo još više, iako je to teško jer većina zdravstvenog osoblja već radi maksimalno i to već godinama. Ministar je suočen s brojnim problemima. Ne samo s koronavirusom, već i prijetnjama veledrogerija o neisporučivanju lijekova, što je u ovoj situaciji za svaku osudu, problemima epidemiološke službe te i dalje aktualnim tužbama za pogrešne obračune plaća. Tu su i problemi liječnika opće medicine i svi drugi problemi koji se godinama nisu sustavno rješavali i koje je Beroš naslijedio.

Dojma smo da je dosta usamljen u rješavanju tih problema, jer je u Ministarstvu naslijedio i okružen je ljudima koji su godinama u sustavu i nisu se pokazali baš jako korisni kao savjetnici i suradnici budući da se ništa nije promijenilo već dugi niz godina. Ono što se zaista može mobilizirati jesu zdravstveni, ali i administrativni djelatnici izvan zdravstvenog sustava kojih ima mnogo i koji bi se sad mogli uključiti na brojne načine u borbi s ovom pandemijom, ali i u zbrinjavanju bolesnika s drugim dijagnozama koji sada „pate“ zbog ovakve situacije.

Taj je prijedlog i bio tema našeg priopćenja od prije nekoliko dana koje je uzburkalo javnost i uznemirilo neke naše političare. Kao što je ministar izjavio – mobilizacija zdravstvenog sustava započela je u proljeće, ali se dalje radi turističke sezone i izbora sve privremeno zaustavilo. Sada će ta riječ „mobilizacija“ poprimiti svoje puno značenje. Ministar ima ekskluzivno pravo premjestiti svakog zdravstvenog djelatnika na radilište koje to zahtjeva, ali uz poštivanje legislative i životnih specifičnosti svakog zdravstvenog djelatnika i njihovih obitelji, imajući na umu da su često oba roditelja zdravstveni djelatnici od kojih su neki već sad zaražen i bolesni i i da brojni imaju malodobnu djecu. To se svakako mora uzeti u obzir kada se rade novi rasporedi rada i mobilizira zdravstveni kadar.