Hrvatska zahtijevanja
(Dragutin Weingärtner, Hrvatski sabor 1848. / Izvor: Wikipedija)
Zahtijevanja su zapravo predstavljala politički program Narodne stranke (osnovane 1841. pod imenom Ilirska stranka, te je nakon zabrane ilirskog imena 1843. godine nastavila raditi pod novim imenom), koja je od 1842. godine upravljala svim hrvatskim županijama
Na današnji dan, 25. ožujka 1848. godine održana je velika skupština u Dvorani zagrebačkoga Narodnog doma na kojoj su pročitana Narodna zahtijevanja. Valovi revolucije godine 1848., potaknuti u Europi veljačkom pariškom revolucijom, zapljuskuju i Hrvatsku. Nakon izbijanja revolucije u Beču 13. ožujka 1848., prve vijesti o njoj stižu u Zagreb već 15. ožujka.
Svi su narodi austrijske carevine, a među njima i Hrvati odlučili da je osvanulo vrijeme za preuzimanje u vlastite ruke svoje političke sudbine. Politički se ideolozi okupljaju, a među njima Ivan Kukuljević, Ambroz Vranicani i mnogi drugi. Tako je i Bogoslav Šulek objavio članak Naše želje. Tri dana poslije pročitana su Narodna zahtijevanja kojih je bilo ukupno trideset. Sva su ta zahtijevanja ubrzo stavljena ad acta jer je kontrarevolucija u jesen te godine uzela maha, pa je velik dio narodnih zahtijevanja čekao mnoga desetljeća.
Zahtijevanja su zapravo predstavljala politički program Narodne stranke (osnovane 1841. pod imenom Ilirska stranka, te je nakon zabrane ilirskog imena 1843. godine nastavila raditi pod novim imenom), koja je od 1842. godine upravljala svim hrvatskim županijama.
Zasjedanje Velike narodne skupštine 25. ožujka 1848. je vrlo bitno zato što su prvi put na zasjedanju sudjelovali svi društveni slojevi koji su predstavljali Trojednu Kraljevinu Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Osim pripadnika raznih staleža (kao isključivo do tada) zasjedanju su prisustvovali i zagrebački narodnjaci, studenti Pravoslavne akademije te pitomci biskupskog sjemeništa. Značenje zasjedanja je i u prihvaćanju dokumenta Zahtijevanja naroda. (M. F.)