Hrvatska ubrzano stari, a mladi odlaze raditi u inozemstvo

Hrvatska ubrzano stari, a mladi odlaze raditi u inozemstvo

Dr. Damir Memić: Bolesti krvotoka odnosno srčane bolesti, pa dijabetes najčešći su zdravstveni problemi na koje nailazimo. Sve je veći broj i zaposlenih s problemima štitnjače, što govori o razini stresa kojoj su ljudi danas izloženi

Razgovarala: Snježana Kratz

O tome kakvim pamti Zagreb iz mladosti, kome je sve vadio krv, gdje je Darko Rundek hvatao inspiraciju, a Johnny Štulić stajao sam, ZG-magazinu govori dr. Damir Memić, specijalist medicine rada i sporta iz Ustanove za zdravstvenu skrb Nemetova – Prima. Otkriva kada je ušao u medicinu rada, koliko je ograničenja vožnje podijelio i kakva je to bila komunistička izmišljotina.

Zašto volite Zagreb?

Zagreb je grad u koji sam svojedobno dolazio posjetiti djeda i baku, za vrijeme školskih ferija. I dok je većina mojih školskih prijatelja preko ljeta išla na selo i hranila kokice ja sam srdelama iz ribarnice na Dolcu, recimo to tako, u Zagrebu hranio vidre i kalifornijske lavove.

Kakvim pamtite školske dane?

U tom kontekstu moje vrijeme u Zagrebu bili su odlasci u muzeje, slastičarnice i kina s bakom, kao i šetnje s djedom po Cmroku. Pamtim i nemogućnost loptanja na ulici, jer je promet u Zagrebu već tada bio gust.

Gdje ste odrastali?

Medveščak je kvart moje majke. Mjesto stanovanja bilo je blizu onog gdje se na žalost, svojedobno dogodila nesreća tramvaja broj 13. Baka mi je nerijetko pokazivala gdje su bile te nesretne tračnice i kako je tramvaj iz njih izletio. U odrastanju i sjećanju, zapravo polazna točka mi je bila Gupčeva zvijezda, a baka bi mi u šetnjama često pokazivala i mjesto gdje su pogubili vođu Seljačke bune. Bio sam uvjeren da je to »baš to mjesto«, jer ona je bila vremešna žena.

Kakvim još pamtite Zagreb?

Pa svakako je pamtljiv detalj i ona prekrasna, natkrivena tramvajska stanica s kioskom. Naime, vrijeme je to i kada su u tramvajima bili kondukteri pa kada bi im u tim »putovanjima« pružio kartu, trebao sam uvijek reći: »prelaz!« Inače, vojni sam rok služio u Zagrebu, da kažem, preko veze i to zahvaljujući stričevim vezama u Vojnom odsjeku. Radio sam u Laboratoriju tadašnjeg Regrutnog centra i mogu šaljivo reći da sam tada »povadio krv stotinama tadašnjih regruta«. Imao sam i stalnu dozvolu za izlazak, što sam obilato koristio dokle god je bila koja kinta u džepu.

Svakako pamtim i kavicu u Bogovićevoj, u kafiću, koji se, ako me sjećanje ne vara, zvao »Cvjetni trg« ili nešto slično. Bila je tu i votka-tonik, koju su u to vrijeme, iz tko zna kojih razloga zvali mali Reagan. Sjećanje me laganim korakom vodi i do »Zvečke« i »Kavkaza«, i to kroz gomilu djevojaka u ljetnim haljinama, pa nije teško shvatiti gdje je glazbenik Darko Rundek lovio inspiraciju i zašto je Johnny Štulić na uglu stajao sam…

Kada ste se odlučili za medicinu?

Medicinu kao profesiju sam izabrao rano, jer je to bilo vrijeme tzv. usmjerenog obrazovanja, a ja sam izabrao medicinsku školu i sasvim mi je logično bilo nastaviti medicinski fakultet.

A medicina rada?

Za medicinu rada sam se zainteresirao kada sam došao u ordinaciju Doma zdravlja Željezničara. Oni bi mi tada pričali o nekakvim pravilnicima, kategorijama i mogućnostima njihova gubitka, raznoraznim uvjetima za određena radna mjesta. Da ne izgledam kao potpuni »tudum« počeo sam čitati o tome, i bivati sve više zainteresiran za medicinu rada. Zahvaljujući tome, a naročito činjenici da je zbog ulaska u Europsku uniju Hrvatska morala smanjiti broj ozljeda na radu, i broj dana bolovanja poradi čega je morala povećati i broj liječnika specijalista, ušao sam u svijet medicine rada.

Koja joj je zadaća?

Osnovni zadatak medicine rada je zaštita zdravlja radnika i sigurnost na radu, znači smanjenje rizika od nastanka ozljeda na radu i profesionalnih bolesti. Posao specijaliste medicine rada pak sve je teži, jer Hrvatska ubrzano stari, a mladi i sposobni odlaze raditi u inozemstvo. Stoga pažljivo treba procjenjivati radnu sposobnost preostalog radništva, kako bi sačuvali njihovo zdravlje i radna mjesta.

Koje su nam najčešće dijagnoze?

Bolesti krvotoka odnosno srčane bolesti, pa dijabetes najčešći su zdravstveni problemi na koje nailazimo. Sve je veći broj i zaposlenih s problemima štitnjače, što govori o razini stresa kojoj su ljudi danas izloženi.

A starenje Hrvatske?

To je problem koji zahvaća i druge dijelove medicine rada, kao što je prometna. Nekako je s tim u vezi i Pravilnik o zdravstvenim pregledima vozača brzo zamijenjen pod pritiskom umirovljeničkih stranaka. Naime, propisivao je obavezan pregled svih starijih od 65 godina, što pokazuje zapravo veličinu problema. Mogu vam reći da sam kao liječnik za kratko vrijeme podijelio toliko ograničenja da sam jedva u to mogao povjerovati!

Zaključio sam istodobno kako gotovo nitko nije prijavljivao vozače s ozbiljnijim srčanim problemima, poput srčanih udara, srčane slabosti i dr. Glasovita je sinkopa bila prolazni »hit« za izvanredne nadzorne zdravstvene preglede, i to u vrijeme afere Horvatinčić. Isto je bilo i sa slanjem vozača, bivših ovisnika na preglede odnosno onih koji su bili na supstitucijskoj terapiji.

A onaj nemili događaj automobila koji se…

Mislite nakon snimke zabijanja crnog BMW-a na naplatnim kućicama?

Da, čiji je vozač kasnije se ispostavilo imao psihijatrijsku dijagnozu.

Pa najčešće nam na izvanredne preglede bivaju upućeni vozači sa psihijatrijskim dijagnozama.

Što još obrađuje medicina rada?

Treba naglasiti da kao i u svim drugim oblastima, medicina i psihijatrija obuhvaćaju niz bolesti s različitim spektrima. Tako nam se događa da se na preglede javljaju osobe s blagim, kliničkim slikama bolesti. odnosno visoko funkcionalne osobe ili one kojima je liječenje već zaključeno. Nažalost, vozači s tzv. F dijagnozom (oznaka psihijatrijskih bolesti po međunarodnoj klasifikaciji bolesti) su još uvijek stigmatizirani u društvu.

Nadalje, rano otkrivanje raznih oblika demencije kod vozača je gotovo nemoguće, jer nama dolaze vozači tek s 80 godina starosti, kada im zakonom i ističe trajanje vozačke dozvole. To ne bi bio problem kada bi liječnici prijavljivali promjene zdravstvenog stanja ljudi, posebice onih koji bi mogli utjecati na sigurno upravljanje vozilom kao što je to slučaj u razvijenim zemljama Europe. Tu bi trebale biti uvrštene i osobe s problemima vida, koje su nam se javile u kasnijoj životnoj dobi, posebice oni s mrenom, glaukomom ili degenerativnim promjenama retine.

A oni koji nose naočale?

Dr. Damir Memić

Pod kontrolom imamo samo osobe koje su naočale počele nositi u mladosti, a to je vrlo često tzv. benigna miopija i većina takvih osoba je vrlo odgovorna prema svome vidu. Sličan slučaj je i sa šećernom bolesti, jer mi pratimo samo osobe koje smo kao dijabetičare dijagnosticirali na prvom zdravstvenom pregledu. Većina onih koji su šećernu bolest dobili nakon stjecanja vozačke dozvole nama prolaze »ispod radara«, čak i ako su (u)brzo došli na inzulinsku terapiju i počeli razvijati znakove dijabetičkih komplikacija.

Što je CEZIH?

Predstavlja to podatke Centralnog zdravstvenog informacijskog sustava Republike Hrvatske poznatije kao CEZIH, koji nisu baš dostupni medicini rada. Problem je i u neznanju ljudi koji upravljaju cijelim zdravstvenim sustavom, pa neki od njih primjerice ne znaju da medicina rada spada u primarnu zdravstvenu zaštitu ili su kao jedan bivši ministar zdravstva, ustvrdili baš poput njega da je »medicina rada komunistička izmišljotina«! Za napomenu, najrazvijenija medicina rada je u skandinavskim zemljama, a u Njemačkoj sam imao priliku posjetiti i Kliničku bolnicu medicine rada.

Jeste li vi vozač?

Iako se bavim problematikom vozača, nisam vozač. U promet sam uključen kao biciklist pa nemam problema s parkiranjem, ali imam velikih problema s manjkom infrastrukture, odnosno biciklističkih staza. Isto je i sa razinom vozačke kulture i (ne)znanja.

Komentiraj

*