“Hrvatska ovisnost o turizmu i uslugama dolazi na naplatu”

“Hrvatska ovisnost o turizmu i uslugama dolazi na naplatu”

Mladen Novosel: MMF-ova predviđanja za Hrvatsku su realna, a osim značajnog porasta nezaposlenosti pad BDP-a može premašiti i 9 % za 2020. godinu. No bitno je što prije reagirati, koristeći prije svega sredstva pomoći EU-a, kao i mehanizme pomoći Europske centralne banke

Razgovarala: Ivana Vranješ

Međunarodni praznik rada ove se godine neće obilježiti uobičajeno velikim prosvjedima i svečanim programima diljem svijeta zbog COVID-19 pandemije. Osim što je ova pandemija odnijela mnoge ljudske živote, teško je pogodila svjetsko gospodarstvo i uzrokovala veliki gubitak radnih mjesta. Uoči 1. maja predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Mladen Novosel u intervjuu za ZG-magazin govori o ugroženim radničkim pravima u vrijeme pandemije, gubitku radnih mjesta u Hrvatskoj, dugoročnim posljedicama na gospodarstvo i Vladinim mjerama za njegov oporavak.

Koliko kriza uzrokovana pandemijom COVID-19 ugrožava radnička prava?

Prava i dostojanstvo radnika zasigurno su ugroženi i u ovoj krizi, no hoće li se to i realizirati ovisi o tome kako ćemo se kao društvo postaviti prema radnicima. Ova je kriza naglasila dugo zanemarenu činjenicu – važnost rada i radnika za funkcioniranje društva i ekonomije. S druge strane, kriza je dodatno istakla slabosti tržišta rada te se još jednom pokazalo kako je sindikalna organiziranost radnika jamstvo otpora samovolji poslodavaca. Naši trenutni prioriteti su zaštita zdravlja radnika, očuvanje radnih mjesta i očuvanje njihovih prihoda. Ključno je zadržati glas na radnom mjestu kako ponovno ne bi podnijeli najveći teret krize.

Krši li se i u kolikoj mjeri u ovoj situaciji Zakon o radu?

Dio poslodavaca će svaku priliku iskoristiti za umanjivanje prava radnika. Ističemo kako poslovanje u uvjetima krize izazvane virusom COVID-19 nije opravdani razlog za umanjivanje bilo kojih prava zato što ona nije pogodila poslodavce na jednak način. Neki su trenutno čak u povoljnijoj poziciji nego inače. Zato je ključna stvar voditi računa o tome da su radni odnosi ugovorni odnosi i da postoje dvije strane koje ih ugovaraju ili mijenjaju – s jedne strane poslodavac/udruga poslodavaca i s druge strane radnik/sindikat (individualni i kolektivni radni odnosi). U uvjetima krize na tome posebno treba inzistirati, a ne obratno, ne omogućavati poslodavcu da ugovorne odnose jednostrano mijenja.

Imate li konkretne podatke koliko o broju otpuštenih radnika u Hrvatskoj otkako je započela kriza?

Prema posljednjim podacima, od početka krize Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ) prijavilo se 22 tisuće ljudi. Upozorili smo Vladu i HZZ da je ovih dana potrebno posebno detaljno analizirati podatke priljeva u nezaposlenost kako bi se moglo na vrijeme reagirati. Moramo znati koji radnici ostaju bez posla u kojim sektorima, kod kojih poslodavaca te naročito otpuštaju li poslodavci kojima je odobrena potpora za očuvanje radnih mjesta.

Koji su sektori pogođeni aktualnom krizom?

Svakako turizam i ugostiteljstvo, gdje je budućnost vrlo neizvjesna, zatim promet, gdje ipak očekujemo da bi uskoro moglo doći do određenog normaliziranja te općenito uslužni sektor.

S obzirom da neki zaposlenici trenutno rade od kuće na koji način bi trebalo regulirati takav oblik rada?

Rad od kuće je reguliran Zakonom o radu. U odnosu na klasičan ugovor, potrebno je ugovorom dodatno urediti neka pitanja koja se odnose na sredstva rada, naknadu troškova i način osposobljavanja i stručnog usavršavanja. Plaća ne smije biti manja zato što radnik radi od kuće. Poslodavac je dužan osigurati uvjete za rad, voditi brigu o organizaciji posla i dalje je naravno obveznik zaštite na radu. Radno vrijeme se može posebno ugovoriti, no radnik treba imati pravo na sve odmore predviđene zakonom. Doista ne vidim potrebu da se rad od kuće dodatno uređuje, no vidim potrebu da se sustavno radi na edukaciji za provedbu Zakona o radu, kako radnika tako i poslodavaca.

Kakvima ocjenjujete mjere Vlade za pomoć gospodarstvu i očuvanju radnih mjesta? Čini li Vlada dovoljno po tom pitanju?

Smatramo da postoje veliki problem s potporom za očuvanje radnih mjesta, odnosno mjerom HZZ-a COVID-19. Cilj joj je trebao biti dvostruk – očuvanje radnih mjesta, ali i očuvanje prihoda radnika. Umjesto toga, osmišljena je tako da je nizu nekorektnih poslodavaca omogućila neosnovano, često i nezakonito umanjenje plaće radnika ili da je na drugi način zloupotrijebe. Zato je SSSH predložio da se radnicima kod poslodavaca koji su zatvoreni odlukom Stožera civilne zaštite potpora isplaćuje izravno na tekući račun, a da za radnike koji rade kod poslodavca s padom prometa HZZ i Porezna uprava nadziru isplatu razlike plaće.

Naime, ministar rada Josip Aladrović je sindikatima buduću mjeru predstavio kao obvezu zadržavanja radnika tri mjeseca tijekom potpore i tri mjeseca nakon njenog prestanka (model 3+3) te obvezu isplate razlike od potpore do ugovorene plaće. Ovo se međutim pokazalo netočnim jer se obveza zadržavanja radnika svela na vrijeme potpore (čak s mogućnošću otpuštanja proporcionalno veličini poslodavaca), a na razlici više nitko ne inzistira, već samo na isplati plaća (koje mogu biti na razini potpore). Podsjećam kako se radi o približno 9 milijardi kuna novca poreznih obveznika, uključujući radnika koji odlaze u privatne ruke i da bi nas u najmanju ruku trebalo zanimati tko su korisnici, pod kojim uvjetima i na koji način je država osigurala da radnici doista i dobiju taj novac.

Vlada je mogla tehnički osigurati da radnik bude ciljani krajnji korisnik da je to doista htjela, na to je SSSH nebrojeno puta upozoravao. Na inicijativu SSSH-a za privremenim povećanjem minimalne plaće na razini potpore ministar rada kaže kako nije sporno da razliku od minimalne plaće do potpore poslodavac zadržava za sebe. Također, dva dana prije ove izjave ministar financija Zdravko Marić javno moli poslodavce da isplaćuju ugovorenu plaću, ako mogu. Tako se ne ponašaju vladini dužnosnici u uređenim zemljama, jer uređene zemlje ne rasipaju javni novac bez uspostavljenog nadzora nad trošenjem. Očuvanje prihoda radnika, svih radnika, kod svih poslodavaca, samozaposlenih radnika, sezonskih obrtnika itd. morao je biti prioritet i Vlade, jer je očuvanje potrošnje jamstvo da u krizi manje padnemo kako bismo se lakše i brže digli jednom kada ona prođe.

Koji su prijedlozi sindikata kao socijalnog partnera za spas hrvatskog gospodarstva, za građane?

Sve uređene zemlje mjere za spas gospodarstva donijele su u najmanju ruku u konzultaciji sa socijalnim partnerima, a u većini slučajeva kroz tripartitni sporazum. O drugom paketu mjera za ublažavanje ekonomskih i socijalnih posljedica uzrokovanih bolešću COVID-19 Vlada se sa predstavnicima radnika nije ni konzultirala. SSSH je uoči njegova donošenja Vladi uputio otvoreno pismo kojim je predložio 12 konkretnih mjera za radnike.

Osim već spomenutih, koje se odnose na poboljšanje sustava potpora za očuvanje radnih mjesta, Vladi smo predložili i mjere koje se odnose na obustavu isplate dobiti i dividende, posebice onima koji koriste državne potpore te niz mjera koje se odnose na potpore građanima: zabrana blokade računa od 1. ožujka, obustava ovrha, deložacija i isključivanja usluga poput struje, plina i vode, dogovor s komercijalnim bankama o zamrzavanju kredita do kraja 2020. godine ili produžetku otplate kredita.

Također smo predložili da jedinice lokalne samouprave privremeno oslobode građane plaćanja troškova komunalne i vodne naknade, oslobađanje troškova stanarine građana sa niskim prihodima, uvođenje vaučera za hranu. Općenito smatramo da je aspekt socijalnih posljedica u Vladinom paketu bitno zanemaren, prepušten primjerice bankama i drugima, što će imati utjecaj na život građana tokom i nakon ove krize, a posljedično i na (ne)mogućnost brzog ekonomskog oporavka.

SDP je nedavno predložio i novi paket zakona u svrhu očuvanja radnih mjesta kroz skraćenje radnog vremena uz isplatu pune plaće, transparentnost u isplati odobrenih potpora od 4000 kuna te onemogućavanje isplate bonusa i nagrada poslodavcima koji koriste potpore za očuvanje radnih mjesta…

Sve navedeno korespondira s ranijim i sadašnjim zahtjevima SSSH. Još je 2009. godine SSSH, početkom prošle globalne krize, inicirao donošenje zakona kojega uređene zemlje poput Austrije, Njemačke i dr. imaju i u, da tako kažemo, mirno vrijeme, a koristile su ga izuzetno dobro tijekom krize. Tako se u slučaju privremenog poremećaja poslovanja može privremeno skratiti radno vrijeme – poslodavac plaća odrađeno, a država razliku do ugovorene plaće, u pravilu do iznosa naknade za nezaposlenost. Dakle, država pomaže poslodavcu tako da na sebe privremeno preuzme radnika.

Hrvatska je imala zakon koji je ova Vlada bez obrazloženja i bez savjetovanja sa socijalnim partnerima ukinula u veljači 2017. godine. SSSH je početkom travnja od Vlade RH tražio podršku inicijativi Europske komisije za uvođenje modela skraćenja radnog vremena pod nazivom „SURE“, vrijednog 100 milijardi eura, a koji bi podržao kratkoročne radne i druge mjere usmjerene ka očuvanju radnih mjesta i plaća radnika tijekom krize izazvane koronavirusom.

Zahtjev za objavom popisa poslodavaca kojima je odobrena potpora u sklopu mjere HZZ-a COVID-19 kao i zahtjev za namjenskim korištenjem potpore koja se daje iz javnih sredstava za očuvanje radnih mjesta, ali i za očuvanje prihoda radnika, također smo javno komunicirali.

Podržavate li mjere oporbe, kao što su povećanje osnovice za naknade radnicima u samoizolaciji na iznos prosječne plaće, plaćeni dopust jednom roditelju?

SSSH je tražio povećanje naknade zbog nemogućnosti obavljanja posla zbog samoizolacije na 100 % osnovice kao u slučaju povrede na radu, pri čemu je osnovica prosječni iznos plaće koja je radniku-osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci, a koju bi isplaćivao HZZO. U svakom slučaju, prijedlog oporbe je išao u pravom smjeru, jer ne može pojedinac, a niti poslodavac snositi teret samoizolacije koja je u interesu očuvanja zdravlja svih. No naš se prijedlog vezivao uz prosjek radnikove plaće, a ne na opći prosjek što znači poštivanje načela da radnik ne smije osobno biti u gubitku zato što radi nešto u interesu zajednice, ali ne bi niti zarađivao u slučaju kada mu je plaća ispod prosječne plaće. Kad je riječ o plaćenom dopustu za jednog roditelja zahtjevi su nam se poklapali.

Jesu li po vašem mišljenju realna nedavna predviđanja Međunarodnog monetarnog fonda da će u ovoj godini stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj biti znatno veća odnosno 11,5 % a pad gospodarstva čak 9 %?

Hrvatska ovisnost o turizmu i uslugama svakako dolazi na naplatu, jer ju je više od petine BDP-a iz turizma činilo izuzetno ranjivom. Na to je SSSH godinama upozoravao tražeći efikasne mjere reindustrijalizacije, odnosno razvoj industrije 21. stoljeća, povezano s dobrim obrazovanjem, znanošću i inovacijama. Jedan od odgovora za ovo krizno vrijeme je i održavanje visoke potrošnje jer je udio potrošnje u našem BDP-u oko 60 %. Za vrijeme koje dolazi Hrvatskoj trebaju značajne javne investicije i poticanje privatnih ciljano u sektore s više dodane vrijednosti.

Dakle, opasnost MMF-ovog scenarija je realna, a pad BDP-a može biti i veći od 9 % za 2020. godinu, ali je bitno što prije reagirati, koristeći prije svega sredstva pomoći EU-a (za sada oko 1,5 milijardi eura), kao i mehanizme pomoći Europske centralne banke. Prvi dio u iznosu od 1 milijarde eura iskoristili smo u proteklom tjednu i tako stabilizirali devizni tečaj kune.

Ponude za pomoć MMF-a ne treba koristiti ni u kojem slučaju, jer imamo relativno visoke devizne pričuve (18 milijardi eura), koje mogu sanirati mogući manjak u platnoj bilanci za 2020. godinu. MMF nikada nije pomogao radnicima i građanima nijedne zemlje, već samo odmogao. Primjer su, među ostalima, države poput Grčke ili Španjolske koje su se od takve „pomoći “oporavljale desetljećima.

Koliko će po vašem mišljenju trajati gospodarski oporavak?

Odgovor na ovo vaše pitanje povezano je s odgovorom na prethodno. Ako nismo spremni dijagnosticirati bolest, sigurno je da nećemo posegnuti za pravim lijekom. Dužina oporavka ovisit će o mjerama koje će se poduzeti. Ako mjere nismo u stanju konsenzualno dogovoriti, koristeći i mehanizam tripartitnog socijalnog dijaloga, ako Vlada i poslodavci ponovno trošak krize i oporavka misle prebaciti na leđa radnika smanjujući njihova prava i prihode, niti će biti oporavka, niti će biti socijalnog mira. Hrvatskoj je nužno razumijevanje pozicije poslodavaca/udruga poslodavaca i radnika/sindikata, kao dvije strane iste priče, dva ključna aktera koji se nalaze u istom čamcu i moraju veslati u istom smjeru, ako se žele pomaknuti s mjesta ili oduprijeti struji koja ih nekontrolirano vuče.

Kako pokrenuti gospodarstvo u novim okolnostima s obzirom da se ne zna koliko će kriza izazvana koronavirusom potrajati?

Prema predviđanjima, izlazak iz ove krize mogao bi biti samo privremen te se procjenjuje da bi se ona različitim intezitetom mogla vraćati sve do otkrivanja cjepiva. Također, u razmaku od samo nešto više od desetljeća, svijet su pogodile dvije globalne ekonomske krize. Prva je započela kao financijska, druga kao zdravstvena. Ovu bi generaciju mogla pogoditi i neka treća, četvrta. No tko ne nauči ništa iz povijesti, osuđen je ponavljati je. Odgovornost javnih vlasti je istovremeno voditi računa i o poduzećima i o radnicima i o građanima, a ne jedne uvjetovati drugima.

Rast potražnje za robama i uslugama na domaćem i na globalnom tržištu, ključan je za pokretanje gospodarstva, uz već ranije spomenute značajno veće javne i privatne investicije. Naime, besmisleno je nešto proizvoditi ako to nemate kome prodati. Također, nedavno smo imali priliku čuti kako turizam ove godine ima velikih očekivanja od domaćih gostiju. Da bi se to ostvarilo, građani moraju imati novac koji će trošiti, odnosno kupovati domaće robe i usluge. Upravo razumijevanje takvih odnosa daje rješenja. Pravedna raspodjela novostvorene vrijednosti čini nas kao društvo bogatijima. Profit jednih na račun drugih ne stvara dobro i poticano okruženje u kojem svi mogu pronaći mjesto za sebe i nitko neće biti zapostavljen.

Koji sektori mogu biti pokretači daljnjeg gospodarskog razvoja Hrvatske?

To su primjerice energetika, prije svega iz obnovljivih izvora (vjetroelektrane uz obalu i u unutrašnjosti, solarna energija, biomasa), farmaceutska industrija, jer Hrvatska osim Plive u izraelskom vlasništvu ima i svoje tvornice, prerađivačka industrija vezana uz poljoprivredu. Svjedoci smo i iskoraka Hrvatske u razvoju digitalnih tehnologija, robotike i električnih automobila (Rimac). Unutar činjenice da je Hrvatska i pomorska zemlja od velikog značaja je modernizacija luke Rijeka te modernizacija glavnih pravaca željezničke infrastrukture.

Hrvatska ima potencijala za sve ono što se smatra „zelenom ekonomijom“, razvoj industrije za 21. stoljeće i s tim povezanim obrazovanjem, znanošću i inovacijama. Važno je pritom na primjeren način poticati i izvoznike. Važno je spomenuti i potencijal tzv. ekonomije skrbi (care economy) Naime, kriza je pokazala podkapacitiranost ovih javnih sustava, a to je moguće rješavati dobrom koordiniranom javnom politikom u interesu ne samo krajnjih korisnika i društva već i ekonomskog razvoja Hrvatske.