Hrelić i prioriteti

Hrelić i prioriteti

Imamo pandemiju korone s dosta zaštitnih mjera, ali i prioriteta. No među prioritetima nema razmišljanja o činjenici kako je zatvoren Hrelić znatno otežao i rastužio veliki broj osoba vrlo skromnih prihoda

Hanibal Salvaro

Hrelić je popularni naziv zagrebačkog buvljaka koji u normalnim prilikama djeluje srijedom, subotom i nedjeljom i to, prema nekim podatcima i prosudbama, preko 2000 godina, s kraćim ili dužim pauzama zbog ratova ili nekih drugih kataklizmi, kao što je sada pandemija koronavirusa. Ondje se ponekad okupi između 30.000 i 50.000 posjetitelja, no taj impozantan broj je najviše utjecao na privremenu zabranu njegovog djelovanja.

Osim mogućnosti nabave raznih otpisanih i upotrebljavanih predmeta on je istovremeno također jedno marginalno i istovremeno jako važno socijalno, društveno, pa i kulturološko sastajalište par desetaka tisuća posjetitelja. Posjetiteljima se nude po vrlo prihvatljivim cijenama ugostiteljske usluge u tridesetak objekata. Usput treba napomenuti kako tamo desetljećima djeluje najposjećeniji europski sajam rabljenih automobila koji je također turistička atrakcija. Također se nude mnoge odbačene stvari, koje zahvaljujući nekim znalcima, kolekcionarima, znanstvenicima i akademicima bivaju spašene od propadanja.

Zahvaljujući upravi Sajma automobila Zagreb, koji znalački vodi brigu o djelovanju „Hrelića“, među ostalim, imaju i besplatne javne WC-e gdje se dobije i higijenski papir. Prije par godina je zahvaljujući vlasniku, pok. Stjepanu Obadu, kulturološki uspješno djelovala i galerija Zlatni konj, koja je među ostalim organizirala veliki broj samostalnih, grupnih i tematskih izložbi te izložbi sajamskog karaktera.

Male radosne gozbe

Spomenimo se tako Svjetske izložbe LILLIPUT CRAMICS 17 sa 325 izlagača iz 71 zemlje, zatim Sajma oldtimera te Sajma starodobnog dizajna, a koje su znatno pridonijele pozitivnom imidžu Hrelića također kao jedne kulturološki zanimljive destinacije.

S druge strane je evidentna i socijalno ekonomska uloga pozitivnih učinaka za tisuće malih „prodavača“ rabljenih predmeta, koji su sa prometima od par stotina ili samo 100 kuna ipak znatno uljepšali svoju svakodnevicu i standard. Makar se to ogledalo samo porciji odojka ili kotlovine, koji su ponekad male radosne gozbe.

No sada imamo pandemiju korone s dosta zaštitnih mjera, ali i prioriteta. No među prioritetima sigurno nema Hrelića i razmišljanja o činjenici kako je zatvoren Hrelić znatno otežao i rastužio veliki broj osoba vrlo skromnih prihoda, da eventualno imaju koliko toliko radostan tjedan, ukoliko barem nešto zarade na Hreliću.

Zato se postavlja opravdano i prioritetno pitanje: Može li se djelovanje Hrelića organizirati na način određene sanitarne sigurnosti, pogotovo ako znamo da tvrtka Sajam automobila Zagreb ima decenijsku tradiciju zdravstveno kontrolirane i bezopasne destinacije te dali bi jedan tim od recimo dva liječnika i desetak sanitarnih volontera mogao osmisliti načine djelovanja Hrelića i ponašanja posjetitelja, tako da bude sanitarno prihvatljiva destinacija, uz pomoć sanitarnih redara?