Hologramski koncerti preminulih zvijezda kao izvor buduće zarade

Nedavno je najavljeno da će prerano preminula Amy Winehouse kao hologram načiniti svjetsku turneju. Dva dana kasnije povučena je ta vijest, ali je među ostalim dovela do uvođenja novog pojma nazvanog patkarenje

Prof. Igor Čatić

Tjedno dobivam izbor glazbe s YouTube. Nedavno se u tom izboru našla se i snimka s koncerta Natalie Cole Unforgettable iz 2012. Kakve veze ima ta snimka sa studentima Fakulteta strojarstva i brodogradnje koji sam imao čast predavati punih četiri desetljeća? Poznato je da se autor druži s bioetičarima. A u posljednje vrijeme bio je prisiljen iz više razloga uvesti novi naziv, „patkaranje“. Kojim povodom?

Razumljiv je napor umjetnika da temelje svoj, osobito novčani uspjeh, oživljavanjem poznatih pojedinaca. Ipak ostaje dvojba je li za profit koristiti osobe koje nisu među nama. Za ovog autora je to važno etičko pitanje

Nedavno je najavljeno da će prerano preminula Amy Winehouse kao hologram načiniti svjetsku turneju. Dva dana kasnije povučena je ta vijest, ali je među ostalim dovela do uvođenja novog pojma nazvanog patkarenje. Dugi niz godina poznata sintagma novinarska patka. Ali sada je nastupilo doba patkarenja. Gotovo je nemoguće razlučiti što je ispravna vijest, a što probni balon. Čak ni Europska unija sa svojom posebnom službom za borbu protiv patkarenja ne uspijeva raskrinkati sve patke. Što pak povezuje Amy Winehose s Natalie Cole. Jedna je bila, a druga je još uvijek velika zvijezda. Ali koliko znam N. Cole je rodonačelnica jednog pokreta zbog kojega sam još u jesen 1995. započeo pisati ovaj tekst.

Povod iz 1995. bio je sljedeći. »Ostvaren je ponovni zajednički nastup kultnog sastava Beatles, koji je privukao pozornost najšire javnosti. Mnogobrojni ljubitelji tog sastava uvrstili su u svoju kompaktoteku snimku Slobodan kao ptica. S J. Lennonom koji je tada bio među onima koji su nas napustili podrug desetljeća ranije (podrug znači desetljeće i pol).« Zašto je taj snimka djelovala kao okidač za ova promišljanja koja su dopunjena gotovo dva desetljeća kasnije. Ključna misao je glasila. »Snimiti Slobodan kao ptica omogućio je već tada dostignuti razvoj tehnike. Što više, to nije bila nikakva novost. Ono na što valja ukazati jeste, smije li se sve, što je moguće i načiniti.«

Javnosti je možda manje poznato da postoji 15 CD-a na kojima je zadržano izvorno sviranje poznatog trubača i pjevača Louisa Armstronga. Ali izvorno sviranje ostalih članova njegovih sastava je zabilježeno notu po notu i ponovno odsvirano sa svim tehničkim mogućnostima suvremene proizvodnje nosača zvuka.

Društveno-humanistički ciljevi u funkciji politike (i profita)

To me je podsjeća na činjenicu da sam svojim studentima u petom, a kasnije i u prvom semestru prikazivao jedan video zapis u trajanju od oko četiri minute. Radi se o snimci dodjele nagrade Grammy iz 1992. Na tom zapisu Whoopy Goldberg uručuje priznanje Natalie Cole za njezin album Unforgettable with love. Bila je to sedma nagrada za taj zaista izvrstan projekt. Kakve veze to ima sa studentima FSB-a? Jedna od tema predavanja za studente bilo je Vrednovanje tehnike. Raščlanjuje se tri temeljne skupine kriterija vrednovanja tehnike. To su tehnički (funkcionalni), gospodarski i društveni.

Polazna je teza da su tehnički i gospodarski ciljevi uvijek u službi društvenih ciljeva. Danas to zvuči malo drugačije. »Ciljevi svake ljudske djelatnosti (ovdje proizvodnja nosača zvuka) uvijek su u funkciji društveno-humanističkih ciljeva koje određuje politika.

Analizirajući te ciljeve s motrišta povezanosti i isprepletenosti dviju vršnih znanosti: teologije i tehnologije, ustanovljeno je da u presjecištu postoji najmanje pet zajedničkih područja. To su etika, zdravlje i sigurnost, kvaliteta okoliša i kvaliteta društva. U ovom slučaju zanima nas pitanje etike. Ako se sluša onih 15 CD-ova L. Armstronga, onda to možda i nije tako vidljivo. Međutim kada vidite da kćerka, N. Cole na kraju glazbenog broja šalje poljubac ocu koji je umro još 1965, a pjeva zajedno s njom valja postaviti pitanje, jer to se stalno ponavlja punih dva desetljeća. Smije li se tako iskorištavati tehničke mogućnosti suvremene proizvodnje glazbenih zapisa. Istodobno je prihvatljiv duet jednog japanskog rokera s njegovim hologramom.

Razumljiv je napor umjetnika da temelje svoj, osobito novčani uspjeh, oživljavanjem poznatih pojedinaca. Ipak ostaje dvojba je li za profit koristiti osobe koje nisu među nama. Za ovog autora je to važno etičko pitanje.

(Ovaj tekst posvećujem mom prijatelju, filozofu – bioetičaru, prof. A. Čoviću, ovogodišnjem dobitniku Nagrade grada Zagreba za znanost. Ponajviše zbog njegove sintagme integrativna bioetika koja postaje sve proširenija i međunarodno priznata. Pridodajem, sve važnije etičko pitanje je područje etike povezano s kiborzima, kiborgoetika. Koja je prvi puta predstavljena na prvim, sada već tradicionalnim Lošinjskim danima bioetike koje tako uspješno vodi prof. A. Čović još od 2001.)