Hoće li psihijatri učiti djecu igranju s lutkama?

Razvoj tehnike djelovat će vrlo agresivno na psihu čovjeka, stoga će psihijatrijske bolesti uskoro postati sve učestalije. Psihijatri će liječiti posljedice nametnutoga prividnog svijeta u kojem više nema vremena za igranja s kockama, a roditelji ne čitaju djeci već ih prepuštaju »tipkarenju«

prof. emer. Igor Čatić

Što ima tehničar s psihijatrijom? Ima, ako je sintezolog i vodi Znanstveno-istraživački odbor za bioetiku, tehniku i transhumanizam (ZIO-BTT). To što je tehničar, omogućuje mu da promišlja utjecaj tehničke na biološku evoluciju. O čemu će govoriti 16. studenoga 2016. na istoimenoj tribini u Knjižnici Bogdana Ogrizovića.

Poticaj za ova promišljanja potječe s tribine Psihoterapija umjetnošću održane 20. listopada 2016. u organizaciji Hrvatskog bioetičkog društva i Suradničkog kruga studenata Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku.

O Tribini

Cilj Tribine bilo je propitivanje psihoterapijskih metoda i ukazivanje na alternative terapije psihofarmacima, s tematskim fokusom na psihoterapijsku snagu i efikasnost dramskoga i likovnoga umjetničkog izražavanja.

Vrlo sustavno uvodno izlaganje, popraćeno kvalitetno pripremljenom prezentacijom, održala je Tara Beata Racz, mag. psych., inače članica ZIO-BTT-a. Ona u sklopu udruge »Zajedno« održava u psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan u Jankomiru radionice pod nazivom Art terapija. Više iskusnih praktičara, od kojih bi naveo dvojicu, govorili su o svojoj svakodnevnoj praksi. Dr. sc. Zlatko Bastašić, dr. med., od 1980. sustavno upotrebljava scenske lutke u psihoterapiji djece u okviru vlastitog modela iskustvenih radionica pod nazivom KREMOK (kreativni modeli komunikacije). Njegovo izlaganje bio je poticaj za naslov ovog teksta. Psihijatar Hrvoje Handl, dr. med., predstavio je način koji pacijentima pomaže terapijom u dramskoj grupi, organiziranjem dramskih predstava.

Je li naziv psihoterapija umjetnošću preopćenit?

U knjizi Primitivna kultura (1871.) E. B. Tylor piše: »Kultura je kompleks cijelog koji obuhvaća znanje, vjeru, art (umjetnost, umijeće, vještina, tehnika, obrt, zanat) moral, zakone, običaje i sve ostale sposobnosti i navike koje je stekao čovjek kao pripadnik društva«.

Iz navedene definicije proizlazi da je riječ art višeznačna. Obuhvaća umjetnost, umijeće, vještine, tehnike, obrt, zanat. Zapravo psihoterapija umjetnošću ima tri oblika: vizualni (scenski prikaz), auditivni (slušanje npr. klasične glazbe) i mješoviti. Primjer mješovitog liječenja umjetnošću je izvrsni domaći mjuzikl M. Gavrana i ostalih pod nazivom Pacijenti. Zato mi se čini nepotrebna mistifikacija s art terapijom.

Već raste i trajno će rasti udio virtualnog svijeta u našim životima, pa i djece. Stoga je izgledno je da će djecu umjesto roditelja psihijatri učiti igranje s lutkama, pričati im bajke, glumiti, dakle koristiti ovu vrstu psihijatrije.

Psihijatrija i tehnika

Sudjelovao sam u raspravi poslije vrlo zanimljivih izlaganja. S CKR-om u podsvijesti. I rekoh: »U nastavku kurikulne reforme treba predvidjeti mjesto i za ona znanja i spoznaje koje će barem ograničiti sve ubrzaniju pojavu psihijatrijskih bolesti. npr. smanjenjem tipkarošenja djece«.

A o povezivanju psihijatrije i tehnike jednom sam već pisao, ali dobro je ponoviti, kako bi rekla M. Babović.

Tekst je bio naslovljen Osamljenik je povezan s cijelim svijetom (Hrvatski fokus, 15. kolovoza 2014.). Evo nekih naglasaka.

»Može li tehničar komentirati psihijatrijske trendove? Ovisi o tome koja su mu predznanja potrebna za komentar i raspolaže li njima. Zašto se izbjegava sagledavanje cjeline, već se najšire pučanstvo plaši pojedinačnim dostignućima? Na primjer daljinskom kontrolom začeća s pomoću čipova ili robotima koji odgajaju djecu i brinu o starcima. Svi znanstvenici, svaki sa svojega područja javljaju o svojim dostignućima, u pravilu kao djelić cjeline. Pa i psihijatrijski trendovi su pretežno takvi. Pritom je trajno važeće pravilo, stručnjak je čovjek iz dalekog grada, što dalji grad, to uvaženiji stručnjak.

U ljeto 2014. u HAZU održao je briljantno predavanje jedan od najcjenjenijih svjetskih psihijatara, prof. Norman Sartorius. Poznajem ga još iz gimnazijskih dana. Posebno treba istaknuti da je predavanje bili i na visokoj razini s motrišta hrvatskoga jezika. Pri komentiranju sadržaja njegova predavanja, pošao sam od jedne misli koja potječe iz serije predavanja pod nazivom Razgovor kiborga, robota i avatara. Taj su razgovor uz autora pripremili Ivana Greguric i Dijana Bahtijari (2013.). Misao glasi: »Sve kiborgiziranije ljudsko biće (op. a. i životinje pa i biljke su sve kiborgiziranije) živi samo zajedno, okruženo robotima i avatarima«.

Živimo sami zajedno

U svom predavanju prof. N. Sartorius se osvrnuo na jedan psihijatrijski problem sadržan u dijelu iskaza »živi samo zajedno«. To znači, primjerice da mladom čovjeku roditelji smiju donijeti hranu pred vrata njihove sobe, ali nema komunikacije jer osamljenik je povezan s cijelim svijetom, pa što će mu najbliži. To je psihijatrijski slučaj, kojeg je inače briljantno opisala u svojoj knjizi S. Turkle: Sami zajedno (TIMpress). …

Valja se vratiti psihijatriji. Već danas, prividni 2 i 3D likovi, avatari, jasno u suradnji s psihijatrima, liječe strahove i shizofreniju. Međutim razvoj umjetne, čovjekove tehnike u cjelini djelovat će vrlo agresivno na psihu čovjeka, a to navedeni psihijatrijski trendovi moraju uzeti u obzir.« Prof. N. Sartorius izrazio je mišljenje da je to dobar komentar.

Tehnika sve snažnije utječe na ljudska bića. Stoga će psihijatrijske bolesti uskoro postati sve učestalije. Na ovdje prikazanoj Tribini, stekao se dojam da naši psihijatri nastoje uz lijekove, djelotvorno ponuditi i druge mogućnosti liječenja. Npr. s raznim vizualnim i auditivnim umjetničkim oblicima. Međutim, oni liječe posljedice. Nametnutoga prividnog svijeta. U kojem više nema vremena za igranja s kockama, drvenim ili plastičnim, svejedno je. Roditelji ne čitaju djeci već ih prepuštaju tipkarenju. Po daljinskom upravljaču, mobitelu ili računalu, svejedno je. Razni najavljeni slojevi umjetne inteligencije (E: Musk), sve intenzivnije informacijsko kiborgiziranje, sve učestalija uporaba društvenih robota, sve to doprinosi povišenju broja psihijatrijskih pacijenata.