Hoće li nas Covid-19 prosvijetliti?
Ne mogu oteti dojmu kako je općenito govoreći problem današnjice težnja za neograničenim slobodama, tulumima, materijalnom bogatstvu, uživanju i hedonizmu koje je najednom taj zločesti virus stopirao
Žarko Delač
Ekspanzija novozaraženih virusom Covid-19 u Hrvatskoj, ali i diljem Europe uzrokuje pojačane aktivnosti na sprečavanju njegova širenja, ali istovremeno i snažnije djelovanje protivnika epidemioloških mjera. Takav proces nije neuobičajen i logično je da akcija izaziva reakciju i obratno. Ne ulazeći u brojne izjave teoretičara zavjera, znanstvenike koji tvrde da virus nije toliko smrtonosan kako se prikazuje ili s druge strane o svrhovitosti poduzimanih mjera kako bi se zaustavilo širenje virusa, činjenica jest da se malo govori o srži problema.
To se u prvom redu odnosi na uzroke prosvjeda protiv ograničavanje slobode kretanja i druženja, organiziranja mnogoljudnih svadbi i koncerata ili rada kafića. Ugostiteljski objekti su dvostruko interesantni. Tako osim vlasnika od zatvaranja strahuju i političari jer će se pojaviti dodatni financijski problemi. Stoga nam ova činjenica jasno pokazuje u kakvom nam je stanju državni proračun i struktura njegovog punjenja. S druge strane, problem što nećemo moći popiti jutarnju kavu ili izmigoljiti s posla govori o našim navikama i hrvatskoj specifičnosti.
Porast pohlepe i materijalizma
Nadalje, raskošne svadbe ili fešte u koje se u posljednje vrijeme sve više pretvaraju vjerski obredi i sadržaji postali su razlog da se osuđuju potezi usmjereni na stišavanje pandemije. Stoga se ne mogu oteti dojmu kako je općenito govoreći problem današnjice težnja za neograničenim slobodama, tulumima, materijalnom bogatstvu, uživanju i hedonizmu koje je najednom taj zločesti virus stopirao. Zamislite, čak su i plaće pojedinim nogometašima smanjene i to za njih simboličnih 300.000 kuna mjesečno! Promatrajući stoga u kontekstu porasta ljudske pohlepe i nepotrebnog materijalizma možda ipak shvatimo koje su osnovne životne vrijednosti i blagodati.
Pri tome nije u pitanju samo zdravlje koje najviše cijenimo tek kada izgubimo, već brojne druge društvene vrijednosti i ljudske vrline. Poput solidarnosti i brige o drugima što vrlo jednostavno možemo iskazivati ovih dana tako da ne prenosimo virus. Bez obzira na rasprave o njegovoj smrtnosti i posljedice na ljudsko tijelo, najmanje što možemo učiniti je da ga ne širimo. Sigurno je pri tome bolje spasiti barem jedan život umjesto organizirati stotine prosvjeda i optuživati farmaceutsku industriju i političare za zavjeru. Osobito imajući na umu da će svima za sve što rade i za koga rade biti suđeno kada za to dođe vrijeme. Tako nas barem uči naša vjera koja sve više posustaje u Europi pa je i to možda uzrok nepromišljenih i jednostranih poteza suprotstavljenih strana u odnosu prema aktualnom virusu.