“Hej sjeno”
hej sjeno što pratiš moj lik
duge korake na putu za tugu i bol
hej ti što ime ti ne spominju
ni šapat ove usne ne puste
a osjeća se krik
da ti kažem zbogom
pa da dignem ruku
kao da branim svoje biće
okrenem glavu i pogled onako zamagljen
a kako da odem od tebe sjeno
kad moja bit i tebe se tiče
idem li iza ti bit ćeš ispred
zar zaboravih da si već odavno
uhvatila svoj piljen
Jelena Uranić Zavrtnik