HABITAT

…je još jedna tematska, bijenalna, sekcijska izložba ULUPUH-a, a po autorici izložba s ’kompleksnom, intrigantnom i životnom temom’ , koja je otvorena 2. listopada 2018. u galeriji ULUPUH. Osim radova dvadeset umjetnica u katalogu možemo pročitati i poduži uvodni tekst, dvostruko nabrajanje kataloških podataka, godine rođenja izlagačica i skraćene biografije. Šteta što se kompleksnost i intrigantnost nisu bolje objasnile. Recimo, navođenjem visine i tjelesne težine autorica, količinom utrošenog vremena i sredstava za realizaciju pojedinog djela, a možda i brojem cipela. Uostalom, zašto ne i popisom prijatelja, pa i neprijatelja. Tada bi stvari bile zaista intrigantne i zanimljive, a ipak ne bi imale festivalsko-turističke značajke, kao neke druge možda manje važne izložbe.

Neki ULUPUH-ovci, koji su već malo duže na vlasti, govore kako je to hrvatska krovna strukovna organizacija umjetnika primijenjenih umjetnosti te nije jasno zašto su im onda izložbe sekcijski zatvorene (možda mi je nejasno jer sam nestručan).

Nekako djeluju kao klupske izložbe, tj. nastupi klubova, iako umjetnost i umjetnici možda ne bi trebali slijediti sportske uzore. Ispada kao da im je hrvatska cjelovitost nebitna. Nema tu Dubrovnika, Splita, Zadra, Rijeke, Pule, Osijeka itd.

Inače, i ova izložba nastavlja s praksom neformalne suradnje s nekim drugim izložbama keramike, a kakvu je utemeljila autorica ove izložbe još prije četiri godine. Primjerice, tema Habitat se poklapa sa Salvarovim nastupom u India Habitat Centru u New Delhiju krajem 2017., a dogovorenim u ljetu 2016. Zatim je usvojen Salvarov savjet da se izložbe priređuju početkom listopada (kao nekada Svjetski trijenale male keramike) te se na taj način isprepliću s tradicionalnom Međunarodnom izložbom keramike i stakla MIKS, koja se godinama priređuje sredinom listopada i ima izrazito promotivni, festivalski i turistički te u pokušajima još i komercijalni karakter.

Što se tiče izloženih djela, prema jednoj nestručnoj i diletantskoj prosudbi nekakvog akademika keramike, ono što je možda najzanimljivije i što može ostati u sjećanju su radovi Marte Milunić, Marije Stojanovič, Andree Bassi, Višnje Markovinović, Nadice Eichhorn, Dani Zbontar i grupni rad Danijele Pićuljan, Lidije Boševski & Snježane Pokos Vujec.

A ostaje pitanje zašto za dizajn kataloga udruga, koja tradicionalno organizira ZGRAF, bez jasnog razloga koristi usluge dizajnera kojemu puno toga nije jasno, dok bi i uređenje kataloga moglo biti malo smislenije.

Hanibal Salvaro