Gubimo ljude, a time i mogućnost održivog razvoja

Gubimo ljude, a time i mogućnost održivog razvoja

(Foto: Adrian Pingstone / Wikimedia Commons)

Kako smo zadnjih 10 godina dodatno zaostali u ekonomskom razvoju za svim državama unutar EU (samo nas još Bugarska nije pretekla), za ovakav gotovo tragičan pad broja stanovnika nema drugog opravdanja osim činjenice da ne znamo upravljati našim prirodnim, materijalnim i ljudskim resursima

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Mnogi ljudi propuste priliku jer je odjevena u radno odijelo i izgleda kao posao. (Thomas Edison)

Viktor Simončič

Gubitak stanovništva zbog ratnih zbivanja je bio očekivan. Ali tko je očekivao da ćemo u zadnjih 10 godina, kada smo postali i zemlja članica EU-a i NATO-a, a stvoreni su svi preduvjeti i za uvođenje eura i Schengena izgubiti otprilike jednak broj stanovnika kao prvih 20 godina samostalne države. Fijasko politike!

Pravdanje današnjeg stanja ratom imalo je smisla prvih 10, pa i 20 godina, ali ne i zadnjih godina. Usporedimo li period samostalnosti sa suživotom u prijašnjoj državi, danas bi se nalazili negdje u sredini sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Do tada je, od 1945., ugrubo, broj stanovnika u Hrvatskoj narastao upravo za toliko, koliko smo izgubili od 1990. Za razliku od danas, onih 70-ih se onaj rat spominjao samo još prigodno, kod neke godišnjice, djeljive najmanje s 10, bez nekog ostatka. Nečiji zahtjev da 1975. godine dobije status partizana mislim da bi bio popraćen s liječničkom uputnicom zna se kamo. Danas je normalno da se dnevno povećava broj branitelja, a i ratnih invalida.

Pravdati se promjenom društvenog uređenja, jer se to se dogodilo i još se događa u Bugarskoj, Litvi, Latviji i Rumunjskoj je neprimjereno. Za razliku od nas, stanovnici tih država bili su ranije zakinuti u mnogim slobodama koje smo mi imali, pa je otvaranje granica za njih bio istinski put u neke nove slobode. Da ne govorim koliko su niži standard imali od nas. Primjerenija bi bila usporedba s Estonijom, u kojoj su 2011. preokrenuli negativan trend pada broja stanovnika, a da ne spominjem nama, po polaznim osnovama najsličniju Sloveniju, ili manje slične Češku i Slovačku, u kojima broj stanovnika kontinuirano raste.

Promjene ponašanja su nužne i to odmah

Kako smo zadnjih 10 godina dodatno zaostali u ekonomskom razvoju za svim državama unutar EU, samo nas još Bugarska nije pretekla, za ovakav gotovo tragičan pad broja stanovnika nema drugog opravdanja osim činjenice da ne znamo upravljati našim prirodnim, materijalnim i ljudskim resursima.

Promjene ponašanja su nužne i to odmah. Gubimo i reproduktivno i proizvodno najaktivniji dio stanovništva, pa je logično za očekivati da će nam se, ne naprave se bukvalno preko noći revolucionarne promjene, kod novog popisa vjerojatno još više smanjiti broj. A poslije toga bi djeca na ovim prostorima mogla postati prava rijetkost.

Rast je održiv kada raste suma svih kapitala

Ovako veliki gubitak ljudi je puno ozbiljniji problem nego što se misli. Gubitkom ljudi gubi se i mogućnost održivog razvoja. Po definiciji se održivi razvoj sastoji od tri međusobno povezana kapitala: prirodnog, radom stvorenog i humanog. Po humanim kapitalom se ne podrazumijeva samo broj ljudi, već pojam humani kapital u sebi sadrži i znanje i druge sposobnosti pojedinaca. Osnovna paradigma održivog razvoja je da jedan kapital ne smije rasti na račun drugoga te da njihov zbir ne raste.

Da bi razvoj bio održiv, sva tri kapitala moraju trajno rasti ili barem ostati nepromijenjeni. Od ta tri kapitala ograničen (konačan) je samo prirodni kapital. Za razliku od postojeće neoliberalne kapitalističke doktrine, koja se temelji (grubo rečeno) na pretvaranju prirodnog kapitala u novac, održivi razvoj gubitak prirodnog kapitala nadomješćuje povećanjem radom stvorenog i humanog kapitala.

Prekomjerno iskorištavanje prirodnih resursa

Jako pojednostavljeno, dosadašnji razvoj temeljen je (uglavnom) na prekomjernom iskorištavanju prirodnih resursa, uključujući i fosilna goriva. Nažalost, prekomjernim iskorištavanjem prirodnih resursa stvoreni kapital se nije, niti dovoljno niti ravnomjerno, pretvarao u nova tehnička rješenja (alternativni izvori energije, urbana i ina infrastruktura,..), podizanje standarda življenja, obrazovanje (jačanje humanog kapaciteta),…

Posljedice takvog razvoja pratimo preko klimatskih promjena i sve češćih, upravo klimatskim promjenama izazvanih prirodnih katastrofa. Već se nedavna erupcija podvodnog vulkana Hunga Tonga-Hunga Ha’apai počela povezivati s porastom temperature. Kao zbog povećane temperature, došlo je do dodatnog rastezanje zemljanih ploča, pa je…

Gdje smo mi na putu održivog razvoja? Osim pompoznog osnivanja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, pri čemu je spajanje onoga tko koristi resurse i onoga tko teži održivom korištenju istih samo po sebi negacija negacije, već godinama idemo u suprotnom smjeru od održivosti.

One koje smo izgubili su većinom oni koji daju najveći doprinos i radom stvorenom i humanom kapitalu. Vrlo pojednostavljeno, izgubili smo i radnike i roditelje. Radnike možemo lakše nadoknaditi, a roditelje teže. Mogli bi ih nadoknaditi, ako postanemo atraktivni za dolazak cijelih porodica. Jesmo li dovoljno atraktivni da se netko odluči s obitelji doseliti u Slavoniju, a ne u Irsku, kada ni Slavoncima Slavonija više nije atraktivna? Jesmo li spremni velikog srca prihvatiti i integrirati porodice iz različitih drugih sredina i kultura, kada često pokazujemo netrpeljivost prema nama istima? Ja jesam.

Izostanak razvoja infrastrukture

Pored humanog kapitala mi ne razvijamo ni odgovarajuću, održivom razvoju prilagođenu infrastrukturu. Sve smo usmjerili na autoceste. Gotovo je nevjerojatno da politički i akademski vrh nisu obratili pažnju na činjenicu da broj putnika prevezenih željeznicama u Hrvatskoj kontinuirano opada. S ukupno 69,5 milijuna prevezenih putnika 2010. spali smo na tek 13,1 milijuna putnika 2020. Nevjerojatno u vremenu kada željezničku mrežu razvijaju širom Europe kao dio Zelenog plana, a to rade i naši zapadni i istočni susjedi. To što rade Kinezi je iz nekog drugog filma. Primjer možda nema veze s tekstom, ali kada sam vidio tu sliku zamislio sam se.

Razvoj željezničke mreže u Kini

Što se tiče prirodnog kapitala, dovoljno je pogledati zapuštena sela i oranice, vodotoke. Plovnost Save je na razini luftmadraca.

Zašto propadamo i zašto nas ima manje? Pamtim dobro ono vrijeme. Daleko od toga da je sve bilo med i mlijeko, ali barem što se tiče struke, znanje se uvažavalo. Znam da partijska knjižica nije bila preduvjet, a domobranstvo prepreka, čak niti za prvu osobu tehničke i fizičke sigurnosti jedne rafinerije.

Mogu li naši politički lideri, a samo su oni odgovorni za sadašnje stanje, preskočiti svoje sujete i konačno dati pravo prvenstvo nezavisnoj struci pred partijskom?

Dok god se na sve položaje delegiraju, ne najbolji u društvu, čak niti ne najbolji, već najposlušniji kadrovi pojedine stranke, nema sreće. Dok god oni koji upućuju kritiku na pojedine odluke ne prestanu biti smatrani neprijateljima, nema sreće. Dok god oni koji pobjede na izborima misle da su s izborom dobili i kompetencije za obavljanje poslova, nema sreće. Dok god se ti tamo gore usude raditi sve i sva, osim upravljanja avionom i operacije najbližih, nema sreće. Dok god premijer Plenković ležerno objašnjava kako je ovakav gubitak stanovništva normalan, kako ne osjeća nikakvu odgovornost i nastupa kao da bi nas bez njege bilo još manje, nema sreće. Dok Predsjednik Milanović također smatra da je ovo stanje normalno, da političari nemaju ništa s tim, nema sreće.

Na idućem popisu bit će nas manje od 3,5 milijuna

A ne bude li te sreće, za deset godina će nas biti manje od 3,5 milijuna. Pokazuje to jednostavna matematika. Ako se u 20 godina izgubilo 500 000 stanovnika (isprika na maksimalnom pojednostavljenju: 25 000 stanovnik godišnje manje), u sljedećih 10 skoro isto toliko (40 000), i kako je među tih 900 000 najviše onih koji po prirodi stvari još mogu biti roditelji, onda će nas logično i u narednih 10 godina biti manje za puno više od 400 000. Bit će nas samo …. Ma što da vam ja kažem. Prosudite sami.

Kada sam već napisao ovaj tekst, pričekao sam TV raspravu vodećih političara na ovu temu. Oni s problemom nemaju ništa. Svi se kunu u preporuke vodećeg demografa profesora Anđelka Akrapa, ali ne razumiju da oni te preporuke slušaju i ignoriraju već dvadeset godina. Ne budu li ih razumjeli, a iskreno sumnjam u njihov kapacitet, nema sreće.

Kada već ne slušaju demografe, a da političari odu u Sloveniju, Češku i Slovačku i provjere zašto kod njih broj stanovnika stalno raste, kada bi po našim političarima, kao kod nas broj trebao padati? Da oni nemaju političare neke druge provenijencije? Kladim se da imaju!

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni