Grički tunel – od skloništa do adventske čarolije
Predradnje za izgradnju Gričkog tunela započele baš u ovo vrijeme godine, početkom veljače 1944., dakle prije točno 73 godine. Vijest o tome tada je prenio list »Nova Hrvatska«
Melita Funda
Prošle je godine, u ljeto 2016., nakon više od sedam desetljeća službeno otvoren Grički tunel. Tunel je projektiran 1943., a dovršen 1945. godine. Ranih 1990-ih za vrijeme uzbuna u Domovinskom ratu tunel je bio sklonište, a nakon rata u njemu je održano nekoliko kulturnih događanja, predstavljanja i izložbi, kao i druženja.
Tunel je obnovljen i moderniziran kako bi postao nova zagrebačka turistička atrakcija. Na njegovu otvorenju najavljeni su kulturni projekti koji bi trebali biti financirani novcem iz EU fondova, a jedan od njih je i Muzej osjeta. Građani Zagreba, kao i svi posjetitelji glavnog grada Hrvatske u veselo predblagdansko i božićno-novogodišnje vrijeme 2016. s oduševljenjem su prihvatili prvu proslavu Adventa u novom-starom tunelu.
Zanimljivo je da su predradnje za izgradnju Gričkog tunela započele baš u ovo vrijeme godine, početkom veljače 1944., dakle prije točno 73 godine. Vijest o tome tada je prenio list Nova Hrvatska (broj 30, subotnje izdanje) i to 5. veljače.
U članku o velikom zagrebačkom tunelu Nova Hrvatska piše:
»Predradnje za izgradnju velikog tunela započele su ovih dana. Tunel će biti izrgađen ispod Griča i spajat će Krvavi most sa Streljačkom ulicom. Predviđa se da će se u budućnosti ovaj tunel povezati s još jednim tunelom koji će prolaziti ispod Rokovog perivoja. Glavni tunel koji će u vrijeme rata biti upotrebljen kao sklonište imat će četiri ulaza iz Ilice, odnosno dvorišta kuća. Kasnije bi trebao poslužiti i u druge svrhe pa tako i za automobilski promet. Njegova svrha doći će do izražaja nakon rata. Tunel je zamišljen da se iskoristi za promet u jednom smjeru, a predviđeni su i pješački hodnici. Dovršenjem ovoga tunela koji prolazi ispod Gornjega grada pružit će se zaštita za velik broj ljudi od zračnih napada a imat će ulaze, tj. izlaze iz Radićeve i Mesničke ulice. Dovršenjem i izgradnjom ovog tunela bit će riješeno jedno od najvažnijih životnih pitanja grada Zagreba za vrijeme rata«.
Hodnici otkriveni još u 19. stoljeću
Međutim, povijesni hodnici ispod Gornjega grada otkriveni su još u 19. stoljeću – 1878., a nešto pomnije istraživani od 1934. do 1935. Bili su to zapravo urušeni tuneli i neistraženi rovovi ispod Gornjeg grada. Riječ je o tunelima koji se protežu po rubovima Gornjega grada, a imaju četiri izlaza: Streljačka ulica , Ilica 18, Radićeva (Duga ulica) i Ilirski (Kipni trg).
U svibnju 1934. stari Zagrepčanin Angjelo Gjurski izjavio je za jedan od gradskih časopisa:
»Godine 1878. kad se nadsvodnjivao potočić, koji je tekao ispod Pongračeve kuće u Mesničkoj ulici i spuštao se u kanal preko puta Streljane, pronađen je izlaz nekog podzemnog hodnika a koji se spuštao s perivoja Griča. Novine su tad nešto malo prenijele o tome ali ništa previše budući da hodnik nije bio temeljito istražen. Hodnik je dolazio iz pravca Trga svete Katarine. Jedne su novine prenijele vijest da se u tom hodniku nalazi izba s predmetima iz prošlosti, samo načelno. Istovremeno je u Ilici 18 vlasnik kuće Rudolf Job u dvorištu svoje kuće pronašao izlaz nekog tunela koji je vodio do Dverca. Godine 1880. potres je oštetio toranj na Dvercu, a poduzetnik Matijasi koji je popravljao štetu naišao je na neki tunel koji je povezivao susjednu zgradu, nekadašnji kraljevski dvorac na Katarininom trgu, i gubio se u nepoznatom pravcu nakon toga. Otprilike prema prijašenjem Jezuitskom samostanu«.
Izjave starog Zagrepčanina Gjurskog potaknule su tadašnje stručnjake iz Gradskog poglavarstva da istraže tunele, ali od 1935. istraživanja su prekinuta. Prema riječima Gjurskoga, u ožujku 1878. godine prilikom polaganja vodovodnih cijevi nasuprot Pongračeve kuće u Mesničkoj ulici otkriven je podzemni svod 8 metara dužine, 7 metara širine i 6 metara visine.
Autor članka s početka veljače 1944. bio je očigledno oduševljen sa svim starim podacima o neotkrivenim zagrebačkim podzemnim hodnicima-tunelima, ne samo zbog njihove kulturno-povijesne vrijednosti već ga je zanimala i praktična strana i iskoristivost tunela u svrhu obrane grada. Novinarska znatiželja i vjerojatno pomalo avanturistička narav potakli su ga da se u društvu jednog od tadašnjih gradskih inženjera spusti u podzemlje u Vranicanijevoj 5. Stariji naziv za Vranicanijevu ulicu bio je Sjemenišna ulica. Na toj se adresi također nalazio jedan hodnik koji je bio povezan s gore spomenutim hodnicima-tunelima. Nadalje, autor tog članka se uvjerio da se tik do Kamenitih vrata isto nalazio podzemni hodnik koji se protezao Opatičkom ulicom sve do ugla Detektivskog zavoda Gjuratić. U svom je pisanju spomenuo i prolaz ispod Basaričekove (Pivarske) koji je završavao na Ilirskom trgu (Kipnom trgu).
Očito da je u pojedinih entuzijasta poput tog novinara postojao živi interes za stare zagrebačke podzemne prolaze. Međutim, onda je, kako to često biva, tema starih zagrebačkih tunela stavljena sa strane da čeka neka nova vremena.
Skladište za trgovce i prometna arterija za rasterećenje Ilice
Trag o novijim vremenima postoji u Vjesniku iz listopada 1953. godine. U Zagrebačkoj kronici Vjesnika osvanuo je članak o zagrebačkim tunelima. Kako je u to vrijeme Hidroelektra izvodila neke podzemne radove Vjesnikova ekipa s predstavnikom investitora, inženjerom Premužićem, uputila se na mjesto izvođenja radova. Kad su stigli u dvorište jedne kuće u Tomićevoj ulici bili su više nego iznenađeni. Naime, mislili su da postoji samo jedan tunel i ulaz u njega iz Mesničke ulice. Saznali su da postoje četiri tunela, podzemna hodnika, koji izlaze na glavni tunel i koji imaju svoje ulaze sa sjeverne strane Ilice. Smjer glavnog tunela je istok-zapad, to jest on polazi od Krvavog mosta ispod Griča i izlazi na Mesničku ulicu, dok je smjer četiri podzemna hodnika sjever-jug. Na sredini glavnog tunela vidjeli su veliku dvoranu, iz koje su mogli sagledati oba izlaza.
Riječ je o prostranoj dvorani u obliku potkove. Iznenadilo ih je i jarko osvjetljenje te prostorije tako da nisu imali osjećaj da se nalaze u podzemlju ispod Griča. Dimenzije spomenute dvorane iznose 82 metra dužine i 5,5 metara širine, a smještena je 30 metara ispod zapadnog dijela Katarinskog trga i Dverca. Inženjer Premužić im je pojasnio kako Grad namjerava iskoristiti dvoranu za skladište budući da se u blizini nalaze trgovačka poduzeća, tržnica Dolac i sam centar grada.
Vjesnikov članak donosi i informacije o tome kao je bio zamišljen projekt koji bi jednu novu gradsku podzemnu arteriju protegnuo ispod katedrale i Griča do Tuškanca, te ispod Rokovog perivoja do Britanskog trga, odakle bi se čak mogla produljiti do Ljubljanske ulice. Imala bi i izlaz kod Langovog trga. Zamisao je bila da se riješe neki važni problemi. Naime, čitav promet vozila i tramvaja koji se odvijao Jurišićevom ulicom i Ilicom, bio bi prebačen u tu podzemnu arteriju. Jer Ilicu je trebalo ostaviti za trgovački prostor i odteretiti ju od prevelikog gradskog prometa.
Ovo su tek sitni fragmenti o zagrebačkim podzemnim hodnicima, dokumentirani u dva stara novinska članka. Nemoguće je ne primjetiti da još uvijek ima prostora za istraživanje ove teme. Zasad sigurno možemo proći duž 350 metara dužine novog-starog tunela Grič otvorenog za javnost prošle godine. Ali što je s nekim drugim gradskim tunelima i prolazima, ništa manje vrijednim i zanimljivim podzemnim hodnicima koji čekaju da budu otkriveni? Zagreb ima bogatu prošlost, a dio te prošlosti su i skriveni prolazi u kojima su ostavili trag svojih stopa stari Zagrepčani, ljudi koji su voljeli ovaj grad prije nas.