Grad kao složen sustav

Grad je sve kompleksniji, čini se da takvim rastom postaje i sve važnijim žarištem društvenog života. Ipak, u svijetu se javljaju različite ideje o potrebi preuređenja života u gradu. Potiču ih različiti društveni slojevi iz gospodarskih i političkih razloga jer nastajuća kompleksnost grada bitno utječe na njegove stanovnike, stvarajući međuljudske odnose i siromašnijim i primitivnijim

prof. dr. sc. Juraj Božičević

Razgovori i rasprave što se ovih dana vrlo nesustavski vode o razvoju i prostornom planu Zagreba privukli su mi posebnu pažnju, jer se već niz godina ne vodi dobro promišljen i mudar razvoj grada. Primjerice, opet se zagovara izgradnja središnjeg kompleksa zgrada za vladu i ministarstva, ali ne promišlja se o regulaciji rijeke Save i izgradnji tog dijela grada. Središnji dio grada karakteriziraju brojne napuštene trgovine, a one rijetke, djelatne s engleskim su nazivima i porukama, vjerojatno u strahu od domoljublja. Ipak u Rijeci zanimljivo zbivanje. Održana je izložba Grad – na drugi pogled, u Muzeju suvremene umjetnosti, a izvrsno je prikazana na 3. programu Hrvatskog radija.

Odlučio sam da, zagovarajući sustavski pristup, napišem prikaz o projektu Grad kao složen sustav, koji sam pokrenuo predsjedavajući Hrvatskom društvu za sustave. Projekt sam pokrenuo 1992. pa i 1993. organizirao istoimeno dvodnevno savjetovanje, prvi dan u Zagrebu, a drugi dan u Karlovcu. U suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom i Udruženjem gradova privukli smo brojne polaznike i potaknuli sadržajnu raspravu. Zajednički s Nakladnim zavodom Matice Hrvatske, objavili smo i zbornik radova.

Očekivalo se je da će uspješni početak Projekta biti poticaj gradonačelnicima da vode gradove na temelju suvremenih stručnih znanja o gradu kao sustavu i da neće podlegnuti utjecaju interesnih skupina, koji se je već osjećao u to doba.

Evo kako je promišljan projekt:

Baveći se sa znanosti o sustavima i njenom primjenom u industriji i gospodarstvu, zasebno me je privlačio mozaik ljudskih djelatnosti povezanih u cjelinu što je nazivamo gradom. Činjenica da svaki djelić tog gradskog mozaika ima različit značaj, ali svi ovise jedan o drugom i svi zajednički djeluju i onda kad nisu u skladnim odnosima, pravi je izazov sustavskom mišljenju i praksi. Zato sam i svaki posjet nekom od europskih, američkih ili azijskih gradova nastojao iskoristiti za raspoznavanje tog mozaika i uz to, za stjecanje iskustva o djelovanju ponekog od gradskih procesa, primjerice, trgovine ili transporta, života ljudi u pojedinim djelovima i njihove kulture življenja.

Premda su me oduševljavale zanimljive građevine i urbanistička promišljanja o izgradnji grada, percipirao sam ih tek kao dijelove tog mozaika pa sam i promišljajući projekt o gradu kao sustavu tražio sugovornike što šire naobrazbe, spremne da o gradu razmišljaju kao o sustavu svekolikih djelatnosti.

Započnimo od naše misije:

Promicati i razvijati sustavsko mišljenje i primjenu sustavskih metoda u svrhu poboljšavanja djelovanja sustava, organizacija i poslova, ostvarivanja blagostanja ljudi i mudrog razvitka ljudskog potencijala.

Zalažući se za sustavsko mišljenje i sustavsku praksu, izabiremo kao predmet našega promišljanja složene ljudske tvorevine: poduzeće, luku, grad, …, pa okupljamo stručnjake različitih disciplina i svjetonazora i potičemo ih da raspravljaju, da primjenjuju sustavski pristup, da se bolje međusobno razumiju, da bolje spoznaju i razumiju složeni sustav i njegovo djelovanje.

Većina ljudi u Hrvatskoj živi i radi u urbanim prostorima, podrazumijevamo li pod urbanim prostorom aglomeraciju kućanstava, tvrtki i ustanova koje su katkada i na stanoviti način povezane i s poljoprivrednim gospodarstvima. Ljudske djelatnosti, vrednote i očekivanja u urbaniziranom su društvu vezane uz odnose što zahtijevaju ostvarenje kompleksnih društvenih, gospodarskih i kulturnih djelovanja.

Društvena različitost urbanog prostora i njegova kozmopolitska kvaliteta u usporedbi s okolišnim ruralnim područjem, predstavlja često kreativnu silu što potiče tehničke, gospodarske i društvene inovacije. U prošlom stoljeću bili su povezani uz proces industrijalizacije i njena destruktivna djelovanja na okolinu. U ovom stoljeću brzi urbani rast prouzročen je neznatno industrijalizacijom, a više razvojem trgovine i pomakom s ruralnog na urbano društvo, kao i povećanjem broja ljudi koji žive u urbanim prostorima. Unutar grada javljaju se međutim i krize i proturječnosti naših vremena, postaju koncentriranije i vidljivije.

Razvili su se svi temeljni gradski procesi: gradogradnja, promet i transport, komunikacije, trgovina…. i utjecali na rast administrativnih djelatnosti. Sve je složenije njihovo vođenje i održavanje.

Grad je sve kompleksniji, čini se da takvim rastom postaje i sve važnijim žarištem društvenog života. Ipak, u svijetu se javljaju različite ideje o potrebi preuređenja života u gradu. Potiču ih različiti društveni slojevi iz gospodarskih i političkih razloga jer nastajuća kompleksnost grada bitno utječe na njegove stanovnike, stvarajući međuljudske odnose i siromašnijim i primitivnijim.

Prve rasprave o projektu i o gradu kao složenom sustavu vodim s danas pokojnim  arhitektom Zvonimirom Durbešićem u siječnju 1992. potaknut čitanjem eseja Georga Simmela The Metropolis and Menthal Life, pa mu izlažem zamisao sustavskog pristupa gradu i predlažem suradnju u stvaranju projekta, koji će odgovoriti na brojna pitanja:

Kako okupiti stručnjake svih različitih struka i potaknuti ih na sustavsko promišljanje grada, na shvaćanje promišljanja o gradu u svijetu i na proučavanje uloge grada u životu Hrvatske, u njenoj kulturi, u gospodarstvu i u stvaranju suvremene države.

Slažemo popis mogućih sugovornika: sociologa, urbanista, povjesničara umjetnosti, prometnih stručnjaka itd. Prvi razgovori i izmjene misli imaju različite odzive. Dok jedni s oduševljenjem podupiru projekt, drugi misle da je nadobudan i pretežak pothvat, treći ne razumiju sustavski pristup, četvrti pak nisu sigurni hoće li moći pridonijeti… Ipak, Zvonimir Durbešić povezuje skupljene odzive i predlaže ciljeve rasprava u obliku proglasa. Njemu na sjećanje prenosimo taj proglas.

Polazeći od tog proglasa polovicom smo srpnja 1992. godine održali prvi razgovor o projektu. Rasprave prof. Milana Vreska, prof. Drage Gorupića i arhitekta Igora Toša zasebno su bile korisne za konačno oblikovanje i sažimanje ciljeva, pa i odluke da nizom ekspertnih sastanaka poradimo na okupljanju stručnjaka i održavanju skupa.

Usporedo sam promišljao o dodatnoj dimenziji projekta, o odnosu mladih i grada. Pokrenu sam natječaj za mlade o njihovom doživljaju grada i života u gradu. Nagradu smo nazvali Moć znanja.

Na natječaj su prijavljena 37 rada. Svi su bili zanimljivi i nije bilo lako odabrati tri najbolja. Nagrađeni su slijedeći:

Mario Marinčić

– Sisak, Željezara, Grad

Boris Gerenčević

– Održavanje javnog gradskog zelenila

Kim Cuculić, Mihaela Mihelić i Milka Sćulac

– Funkcije kafića u urbanom životu s kulturno-antropološkog aspekta.