Glazbeno licemjerje

Glazbeno licemjerje

(Fotografije: Facebook / BrenaOfficial)

Najgore je biti licemjeran te zabranjivati i optuživati neku vrstu glazbe, a istovremeno je potajice slušati. Stoga je ne treba zabranjivati i stigmatizirati, iako bi bilo za sve nas korisnije kada bi nas više posjećivalo kazališta i opere…

Žarko Delač

Žarko Delač

Ovog smo vikenda svjedočili glazbenoj euforiji vezanoj uz koncert jedne jugoslavenske turbofolk pjevačice u Zagrebu. U Zagrebu, kojeg mnogi drže oličenjem zapadne kulture i civilizacije, europskih trendova i znanstvenih tehnologija što potkrepljuju najstarijem sveučilištem na ovim prostorima, kazalištima ili čitaonicama.

No da se vremena mijenjaju posve je jasno. Stoga i kritičarima ovog glazbenog događaja mora biti jasno kako se i središtem Beča uz ćevape i bureke čuje sve više istočnjački melos. Stoga nije čudno da su nakon pokretanja radio i TV postaja fanovi ove glazbe i kulture došli na svoje i u transu uživali u prepunoj Areni.

Poneki su, onako usput, ponijeli i prikladnu ikonografiju uz koju se vežu ovi glazbeni izričaji, a na kojima dominira crvena petokraka. Sve u svemu, brojni su poklonici uživali i nema ih razloga osuđivati, kao što se to već čini osobito na društvenim mrežama. Pri tome prednjače čak i prijetnje prema nekoliko stanovnica iz Velike Gorice koje je su pred kamerama svjedočile kako im je bilo na ovom okupljanju. Jedino što bih žarko pri tome želio saznati koliko bi posjetitelja ovog skupa znalo stihova hrvatske nacionalne himne?

https://www.facebook.com/BrenaOfficial/photos/a.1181615908705861/1181615335372585/?type=3&theater

Glazba nije razlog za sukobe

No kako je glazba izgleda više od puke radosti pokazuje i primjer u Puli gdje je jedna kandidatkinja sa svojih nekoliko istomišljenika pjevala talijansku skladbu Bandiera rossa. Pri tome je govorila i kako je rock and roll oduvijek bio vezan uz one koji su se bunili u društvu i pokazivali avangardne sklonosti. Imajući u vidu i kako s druge strane brojni domoljubi i zaljubljenici u svoju domovinu kao svoju ikonu ističu jednog pjevača uz kojeg se vežu brojne zabrane nastupa u inozemstvu, ali i na domaćem terenu možemo zaključiti kako je glazba daleko više od praznika za uši. Posve logično, jer i kroz povijest svoju su ulogu imale budnice i davorije, ali i opere i mjuzikli kojima se nastojalo utjecati na ljudske stavove i mišljenja.

Jasno je kako naši branitelji, koji su za vrijeme Domovinskog rata slušali cajke s druge strane borbene linije negoduju protiv njihovog dolaska u Zagreb. No ne može se istovremeno poreći i kako dobar dio njih također sluša ovakvu vrstu glazbe. Jer, zaključno glazba, ali samo glazba, a ne i dodatna ikonografija koja ide uz nju, ipak nije razlog za sukobe i podjele već melem za dušu. Naravno, ako ne služi kao sredstvo za mučenje i torturu za što isto tako može poslužiti. Stoga je ne treba zabranjivati i stigmatizirati, iako bi bilo za sve nas korisnije kada bi nas više posjećivalo kazališta i opere.

No najgore je biti licemjeran te zabranjivati i optuživati neku vrstu glazbe, a istovremeno je potajice slušati. Ili puniti narodnjačke klubove koji zorno pokazuju kava je situacija s glazbenim ukusom današnje mladeži, a o tome bi trebao povesti netko računa. Na um mi odmah pada kako smo s tim ciljem kao jedna od rijetkih zemalja osnovali čak i posebno ministarstvo za kulturu ili reformu obrazovnog sustava u kojoj nisam primijetio niti natruhe o izgradnji glazbenog ukusa…

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni