Glazba kao lijek

Glazba kao lijek

Kod pacijenata koji su slušali glazbu prije, tijekom i nakon operacije zamijećena je smanjena aktivnost živčanog sustava; puls i krvni tlak bili bi sniženi, a disanje postajalo mirnije. Tjeskoba pa čak i osjećaj boli također su bili manji

Organizacija Cochrane Australia provela je istraživanje oko utjecaja glazbe na tri zdravstvena poremećaja – depresiju, poremećaje iz spektra autizma i demenciju. Ispostavilo se da se na listi od 100 najpopularnijih preuzimanja s Cochrane Library-ja lani na 7. mjestu našla glazba protiv depresije, na 40. glazba namijenjena za poremećaje iz spektra autizma te na 76. glazbena terapija za osobe s demencijom. Prošlog mjeseca lista je nadopunjena i sa glazbom namijenjenom osobama s rakom, koja je, kako tvrde u Cochraneu došla u središte pozornosti jer »može imati pozitivne učinke na anksioznost, bol, umor, depresiju i kvalitetu života za osobe s rakom«.

Emma Donoghue, Cochraneova glazbena terapeutkinja kaže da ljudi ponekad brkaju glazbenu terapiju s glazbenim obrazovanjem i zabavom, ili misle da ona uključuje tajanstvene kristale i tamjan. No Donoghue objašnjava kako je riječ o nečem drugom, a istraživanja koja su proveli njihovi stručnjaci pokazala su da glazba može biti korisna za zdravlje i dobrobit djece i odraslih svih dobi, osobito u teškim vremenima u njihovim životima.

Terapeutkinja je diplomirala na Sveučilištu u Melbourneu, gdje je stekla bogato teorijsko i praktično kliničko iskustvo u primjeni glazbene terapije što joj je bilo potrebno da nastavi graditi karijeru na tom području.

Glazbeni terapeut na satovima izabire i prilagođava glazbeni program pojedincima kako bi se zadovoljile njihove potrebe i sklonosti, a sve je prilagođeno njihovoj sposobnosti. Neka od tih glazbenih iskustava uključuju slušanje glazbe, pjevanje poznate pjesme, sviranje instrumenata, improviziranje, pisanje pjesama ili raspravu oko emotivnih reakcija koje neka pjesma izaziva.

»Glazba je samo jedan dio jednadžbe jer se događa u kontekstu terapeutskog odnosa. Dakle, morate imati osnovne vještine za izgradnju tih odnosa, empatiju i vještine savjetovanja. Potrebe ljudi mogu se mijenjati od jedne seanse do druge ili čak unutar jednog susreta tako da je poželjno razviti tehniku glazbene terapije koja se može primjenjivati na pacijentu s promjenjivim potrebama«, objašnjava Donoghue.

Jedan od njezinih prijašnjih angažmana bila je skrb u trenucima predaha za osobe s progresivnim neurološkim bolestima kao što su multipla skleroza i bolest motornog neurona.

»Pretpostavljala sam da bi to moglo biti tužno ili depresivno iskustvo. No unatoč emocionalnim izazovima, ispostavilo se kako je činiti nešto za pomoć svakoj osobi zahvalno iskustvo. I to ne s uobičajenim intervencijama kao što su hranjenje, davanje lijekova i higijena, već s nečim što osobe prepoznaju kao da je povezano upravo s njima, što im omogućava da se budu nešto drugo doli dugoročni pacijenti. To je tako važno s obzirom da ti ljudi mogu osjetiti da im se osobnost svela samo na čovjeka u bolničkom krevetu. Australsko udruženje za glazbenu terapiju upravo je pokrenulo kampanju pod nazivom RMTS change lives, koja ima šest kratkih animacija koje prikazuju naš posao s različitim populacijama. Prva dva imaju naglasak na bebe i djecu s teškoćama u razvoju, a prikazuju i rad sa starijima i palijativnu skrb. To je sjajan način da se vidi kako glazba uz pomoć terapeuta može napraviti značajnu razliku kod pojedinih bolesnika i njihovih obitelji«.

Upravo taj naglasak na individualne, personalizirane odgovarajuće tretmane jest ono po čemu se glazbena terapija najviše razlikuje od glazbene medicine i privlači pojačan interes znanstvenika. Potonja, glazbena medicina se više fokusira na psihološke učinke glazbe i ne uključuje terapeuta.

Sydney Morning Herald prenio je rezultate istraživanja koje je obuhvatilo 7.000 pacijenata koji su slušali glazbu prije, tijekom i nakon operacije, što je rezultiralo smanjenjem aktivnosti živčanog sustava, snižavanjam pulsa, mirnijim disanjem i nižim krvnim tlakom. Kod ovih je pacijenata također bol, tjeskoba pa čak i potreba za lijekovima protiv bolova bila smanjena.

To je nekako i u skladu s iskustvom koje prenosi Emma Donoghue: »Radila sam sa starijom damom oboljelom od multiple skleroze koja je bila slaba, u bolovima i teško bi zaspala. Svaki tjedan kada bih je posjetila zahtijevala bi drugačiju glazbu – bilo vedru i energičnu ili romantičnu. Ponekad bi zaspala dok sam joj svirala i pjevala omiljene pjesme, što je bilo sjajno s obzirom da je bila tako umorna, a neispavana. Ona bi mi znala reći: Čak i ako zaspim, samo nastavi svirati draga. Kad si ti ovdje osjećam se bolje«.

Pripremio: Boris Jagačić

Komentari su zatvoreni