Giuliano: U životu mi ne treba puno pa sam sretan i zadovoljan

Giuliano: U životu mi ne treba puno pa sam sretan i zadovoljan

»U godinama sam kada sam si položio sve u životu i sad samo guštam. Ovi mi ljetni nastupi počinju početkom lipnja i traju do desetog mjeseca«

Razgovarala: Snježana Kratz

Na što se uvijek iznenadi u Zagrebu, u kojoj je životnoj fazi, gdje je statirao i kakvo bogatstvo ima ZG-magazinu govori fetivi Splićanin Giuliano Đanić. Otkriva čemu je profesionalno sklon, što nije njegov đir i koliko mu treba da dođe Zagreba.

Zašto volite Zagreb?

Zagreb prvenstveno volim zbog ljudi. Naime, u njemu imam dosta prijatelja i kada sam u tom društvu uvijek nam je lijepo.

Pamtite li prvi susret…

Sa Zagrebom?

Da.

Prvi put sam došao u Zagreb još kao dijete krajem osamdesetih, i sjećam se da mi je tada grad izgledao golemo! Sve mi je bilo glomazno, a činilo se kao da ulice nemaju kraja. Tada sam prvi put vidio i tramvaj uživo, i ta mi se slika urezala u sjećanje.

U sunčanom ste Splitu, koje su razlike i poveznice njega i Zagreba?

Obzirom da sam »fetivi« Splićanin nekako mi se u Zagrebu teško naviknuti na klimu i nedostatak sunca, posebice zimi. Velike su i gužve u zagrebačkom prometu pa im se i dan danas iznova iznenadim.

Odrastali ste u Dalmaciji uz more?

Rodio sam se i odrastao u Splitu, a kao klinci, pa i kasnije dosta smo vremena provodili uz more. Družili bismo se uz gitaru, gradele, ribolov…

Bila su tada ljepša i spontanija druženja?

Općenito je tada sve bilo opuštenije i neobaveznije. Od glazbe, zabave, mode, stila i načina života. Nama je svaki dan bio rock and roll. Tako sam se zapravo i ja počeo baviti glazbom.

Je li prije bilo teže uspjeti u vašem poslu?

Bilo je teže jer puno se toga moralo posložiti da biste uspjeli. Što ste tada imali? Gotovo jedne novine, Slobodnu Dalmaciju, jedan radio… Bez kvalitete i odličnih pjesama, ali i rada, nisi mogao doći u javni fokus a kamoli uspjeti.

Danas je u tom smislu lakše?

Danas imate internet pa su i zbog toga stvari puno lakše. Ipak, i danas treba puno rada i vremena, ali i zalaganja, ako hoćete da ono što radite bude kvalitetno i da na nešto sliči.

U kojoj ste vi fazi?

U dobroj sam fazi i super mi je. Snimam. Imam dvije, tri pjesme za dovršiti i reklo bi se šibam dalje. Svakih par mjeseci zapravo se izbaci nova pjesma.

Uspijevate?

U godinama sam kada sam si položio sve u životu i sad samo guštam. Ovi mi ljetni nastupi počinju početkom lipnja i traju do desetog mjeseca.

Puno je nastupa, ne zamori li vas to?

Mislite, osjećam li pomalo zub vremena?

Da.

Ne, doista uživam a i radim s uhodanom ekipom tako da u principu sve ide kako treba.

Uživate li u klapskoj pjesmi? Biste li glazbeno zakoračili u to područje?

Svakako volim dobru klapsku pjesmu, ali to nije moj đir. Puno se klapa danas nažalost raspalo, pa je od jedne nastalo njih više. Nije to dobro, jer i tu se događa hiperprodukcija.

Pitala sam za klape jer odlično ste se okušali u mjuziklima: Jesus Christ Superstar, Gubec Beg

Da, sklon sam kazalištu odnosno mjuziklima,volim te rock-opere.

Je li to možda napornije pjevanje?

Nije. Ne znam, meni nije. Pjevanje je pjevanje. Nema mi razlike.

Nema, ako ste kvalitetan pjevač poput vas.

Hvala. Najvažnije je da volite to što radite.

Volite vi i američku TV seriju Igra prijestolja? Statirali ste u njoj kada se dio snimao u Dubrovniku?

Da, bio sam statist jedne sezone. Dali su mi par kadrova.

Kako je bilo raditi s Amerikancima?

Sa stranim je produkcijama zaista jednostavno raditi. Svako zna svoj posao, svi dođu pripremljeni, sve se brzo odradi.

A kod nas?

A, kod nas je – kod nas.

Volite film?

Volim, ali ako mislite bih li se okušao u njemu, ne nisam o tome razmišljao. Kazalište dakako više volim, jer volim više raditi s ljudima uživo.

Može li se živjeti od glazbe?

Kako tko. Daleko je to od nekih velikih financijskih gabarita, ali može se. No, nema tu nikakvog velikog bogatstva kako možda ljudi misle.

Ali vi imate bogatstvo, obitelj?

Imam ono što mi treba a ne treba mi puno, pa sam sretan i zadovoljan.

Imate suprugu, sina…

Da, uz njih idu još neke stvari.

Jeste li i tu posložili stvari? Pitam, jer obitelji su nam mnoge u krizi.

Istina, ali smatram da i u tom segmentu života ne postoje nerješivi problemi.

Mnogima su oni egzistencijalni upravo nerješivi pa odlaze iz Hrvatske. Što o tome mislite?

Nemam ništa protiv toga. Dapače, i ja sam čovjek, i nisam onaj lik koji misli da ljudi ne smiju odlaziti u svijet. Pa taj je svijet danas doista globalno selo! Pa pogledajte koliko vam danas primjerice treba za otići u Njemačku? Par sati! Pa nije to više kao nekada kada se putovalo konjskom zapregom.

Koliko vam treba da dođete do Zagreba? Kada ćete nastupiti u metropoli?

U pregovorima sam za jesen u Zagrebu, ali bit će javnost na vrijeme obaviještena.

Bili ste na danima Bistre?

Jesam, bilo je raspjevano i rasplesano. Ma, super su meni Zagorci.

Koliko ste raspjevani kada je o albumima riječ? Koji po redu radite?

Vjerujte, ne znam. Ne brojim ih i ne znam koliko sam ih objavio. A čini se kod mene je u tom smislu vrijedeća ona »u postolara najgore postole«.