„Gdje je nestalo 20 milijuna?“

„Gdje je nestalo 20 milijuna?“

Obrazlažući posljednje pitanje Mikulić je rekao kako ga čudi da je baš u ovom slučaju procjenu vrijednosti zemljišta radio  gradski ured, premda to inače rade vještaci. Istaknuo je da u postupku ima „niz nelogičnost“ u kojima Grad gubi 20 milijuna kuna

Premda je i nakon iscrpnog obrazloženja Prijedloga zaključka o sklapanju Ugovora o nagodbi između Grada Zagreba i tvrtki Produkt d.o.o. i Školska knjiga d.d. koje je iznijela pročelnica Gradskog ureda za imovinsko-poravne odnose Jasminka Lukač dosta pitanja ostalo „visjeti u zraku“, Odbor za prostorno uređenje Gradske danas je s većinom glasova usvojio gradonačelnikov prijedlog. Isti prijedlog je, međutim, prije toga  odbio Odbor za komunalno gospodarstvo.

Riječ je sporu koji je pokrenut oko zemljišta na križanju Držićeve i Vukovarske na kojem je trebao „niknuti“ hotel. Međutim, dogodilo se da kupac nije Gradu isplatio punu kupoprodajnu cijenu, zbog čega je Grad Zagreb podnio tužbu, dok je kupac tužio Grad jer nije izmjestio podzemne instalacija s navedene lokacije. U sporu koji traje od 2003. godine na kraju su se sakupile tri tužbe, a Produkt je zapao u postupak predstečajne nagodbe. Stoga je Lukač zaključila kako je najbolje da se ide na usvajanje predložene nagodbe kojom bi svaka strana vratila ono što je primila nakon potpisivanja spornog ugovora.

Član Odbora Zvane Brumnić  (SDP) upitao je  zašto Grad nije prihvatio da Školska knjiga preuzme obveze na sebe pa bi Grad spor dalje rješavao sa Školskom knjigom kojoj ne prijeti stečaj. Lukač je odgovorila da to nije bilo moguće jer novac nije uplaćen na računa Školske knjige već Produkta d.o.o., a Školska knjiga je u toj situaciji bila samo u svojstvu uplatitelja.

Člana Odbora Andriju Mikulića (HDZ) postavio je pet pitanja:

1. Zašto je Grad tako kasno krenuo u rješavanje toga spora?

2. Je li Grad prema ugovoru bio dužan izmjestiti instalacije?

3. Zašto je jedno trgovačko društvo nešto platilo, dok je drugo sklopilo ugovor sa Gradom?

4. Vode li se još nekakvi drugi sudski procesi?

5. Kako je procijenjeno da parcela sad vrijedi 22 milijuna kuna, iako je Grad prvotno potraživao 42 milijuna?

Obrazlažući posljednje pitanje Mikulić je rekao kako ga čudi da je baš u ovom slučaju procjenu vrijednosti zemljišta radio  gradski ured, premda to inače rade vještaci. Istaknuo je da u postupku ima „niz nelogičnost“ u kojima Grad gubi 20 milijuna kuna.

Lukač je na sve odgovorila. Kazala je kako je Grad pravodobno krenuo u postupak, prije nastupanja zastare predmeta; da Grad nije imao obavezu izmjestiti instalacije (vrelovode). Što se tiče plaćanja, Školska knjiga je samo nominalno bila uplatitelj te da se ne vode više nikakvi procesi. Kad je pak riječ o vještačenju objasnila je da ono ovdje ne radi u svrhu kupoprodaje nekretnine već samo radi dobivanje informacije za potrebe nagodbe. Komentirajući Mikulićevu izjavu da se novci poreznih platiša „bacaju u bunar“, rekla je kako se ništa „ne baca u bunar“, nego se podmiruju obaveze iz ugovora.

„Grad Zagreb je zaključio da je ovdje u najboljoj nagodbenoj poziciji. Ne očekujemo izglednost isplate 42 milijuna kuna u sporu koji se vuče od 2003. Ovime vraćamo ono što je Gradu uplaćeno i dolazimo ponovno u posjed zemljišta“, objasnila je.

Grgo Jelinić (HSU) složio se s njezinom konstatacijom napomenuvši kako je malo tko dobro prolazi u ovako dugotrajnim sporovima. „Ne znam što bismo dobili da idemo obrnuto“,rekao je.  (zgm)