Gdje će završiti nedavno nabavljene kante za otpad?

Gdje će završiti nedavno nabavljene kante za otpad?

Kante moramo koristiti barem 5 godina, a da ne budemo u situaciji da moramo vraćati EU novac

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Protiv gluposti je i sam Bog bespomoćan. Glupa rješenja koja uspiju su i dalje glupa rješenja. (Židovske izreke)

Viktor Simončič

Jedan (su)borac protiv vjetrenjača me pitao što mislim oko novog sistema prikupljanja otpada u vrećicama u Zagrebu. Što mislim? A što da mislim? Za nas koji duže pamtimo, znamo da prikupljanje otpada u vrećicama, barem u užem centru Zagreba, nije novost. Uveli su je oni prije, kada su shvatili da u užem centru grada nema mjesta za (jednu!) kantu. Tada za prikupljanje otpada još nije bio potreban doktorat ili članstvo u akademiji znanosti.

Prije 40 godina, kada je sve bilo temeljeno na zdravoj seljačkoj pameti, u Hrvatskoj smo, bez šarenih kanti (bila je tu i tamo poneka za papir i staklo), prikupljali nekih 150 000 tona papira godišnje. Danas, kada je barem dvostruko više komunalnog otpada i kada je papira u otpadu neusporedivo više, nekih 200 000 tona. Onda se znanje dokazivalo uspješnom praskom, danas stranačkom iskaznicom.

Varijacije oko prikupljanja otpada na izvoru, bez sortirnica i kompostana, liči na pripremu ručka, kada se vodi briga oko izgleda posuđa, a nema ni štednjaka niti namirnica. Kada je netko gladan ne kupuje prvo lonac već kruh. Mi krenuli od porculanske šalice za kavu, jer smo je vidjeli na ručku kod susjeda. Nismo vidjeli kako je susjed došao do porculanske šalice i pozlaćene žličice. To što vidimo je najčešće samo privid, ako nemamo sposobnost kritičkog pristupa problemima.

Austrija nam je sve udaljenija

Godinama je svaki političar koji je držao do sebe, obišao barem jednom Beč i na povratku spominjao kako je postupanje s otpadom uređeno u Austriji i kako ćemo kod nas to urediti upravo kao i oni. Svakom studijskom posjetom Beču, u očekivanju neke nove posjete Beču, ta Beč je stvarno vrijedan posjete, Austrija nam je u postupanju s otpadom postajala sve udaljenija.

Žalosno je da se nije vidjelo da ni u Austriji prije 50 i više godina, kada su Austrijanci bili tamo gdje smo mi danas, kada se počelo s odvajanjem i naplatom po količinama na izvoru, sve nije bilo idealno. Kada se počelo s naplatom prema količinama, u Beču su počele nicati ilegalne deponije, a na odmaralištima na autoputovima su rasle količine otpada. Mi imamo manje autoputova, cestarinu, a i odmarališta su dosta udaljena od centara gradova, pa barem nema brige za Hrvatske ceste.

Kada nije uspjelo s prenošenjem znanja iz Beča, kao primjer su se počela davati iskustva iz drugih država. Dosta zatajno se u Zagrebu spominjalo iskustvo Ljubljane. Ljubljana je urbanistički dobro uređena, pa i pod i polu podzemni kontejneri lijepo djeluju. Zaboravlja se da je Ljubljana osamostaljivanjem nastavila s unapređivanjem sistema postupanja s otpadom, da je Slovenija prije više od 20 godina donijela Plan postupanja s otpadom (da se malo hvalim, jer kao što mnogi znaju ne želim umrijeti od skromnosti, na čijoj izradi sam sudjelovao), da je prije polu i podzemnih kontejnere izgrađen sistem zbrinjavanja s onim što se prikupi…

Podzemni, nadzemni i (možda) – lebdeći kontejneri?

Ni tamo nije sve idealno, pa tek ovih dana uspostavljaju sistem iskorištavanja termičkog potencijala otpada koji se ne može ili ne isplati (financijski i okolišno) materijalno iskoristiti.

Kako nam je Slovenija ipak eto tu, a i službeno putovanje u Sloveniju i nije bogzna što, došla je nova moda. Tko god drži do sebe, tko god je imao priliku otputovati u Švicarsku ili Bruxelles, polako se odriče Austrije. Zürichh i Buxelles, a ne Beč postaju uzor. Političari ne vide koliko je dugačak put do „biti kao Austrija ili Švicarska“. Oni vjeruju u svoju mesijsku ulogu i svoju prividnu moć. I nije da mi ne možemo biti Švicarska. Možemo, samo ako krenemo u pravom smjeru i hodamo čvrsto i postojano desetljećima https://zg-magazin.com.hr/hrvatska-kao-svicarska-samo-kad/.

A što se prvo vidi na putu u Švicarsku ili u Bruxelles (Belgiju)? Prvo što netko na službenom putu može vidjeti su naravno pod, nad i lebdeći (mora da ima i takvih) kontejneri, kao što se u Beču vidjela samo Hundertwasserova spalionica. I u modi su, uz vrećice odjednom podzemni i nadzemni spremnici. U Splitu i Sisku polupodzemni, u Zagrebu podzemni. Neki s tri, a neki bogme i s četiri odvojena polupodzemna ili podzemna spremnika.

Gradonačelnik Tomašević je 1. listopada stavio u funkciju prvi podzemni spremnik u Masarykovoj ulici. (Foto: Facebook / Grad Zagreb)

Elegantno domaća rješenje

I nakon odabira podzemnih, nadzemnih i možda lebdećih kontejnera, trebati sortirati taj otpad. Ne vjerujem da bi baš u Zagrebu bili jedini na svijetu, gdje će prikupljena plastika i papir sadržavati samo ono što se izravno može oporabiti, kada to ne uspijevamo niti drugdje kod nas (Krk); ne uspijevaju to čak niti u Njemačkoj. Zagreb, Split, Sisak,…., prije polupodzemnih i podzemnih kontejnera, trebaju sortornicu.

Tehnixov MBO-T sustav u primjeni

Da su krenuli s pitanjem kakvu sortirnicu trebaju, onda bi došli do zaključka da zadnjih godina postoje sortirnice koje mogu i iz mješovitog, a kamo li ne iz na izvoru odvojeno prikupljenom otpadu, izdvojiti sve frakcije koje se isplate materijalno oporabiti. Uz takvu sortirnicu bi bilo irelevantno kakve su kante i kontejneri.

Toliko puta sam pisao o superiornoj sortirnici Tvrtke Thenix – MO-BO-TO. Znam da na svim skupovima zadnjih 10 godina Tehnix pokazuje svima koji se bave otpadom, prednosti MO-BO-TO tehnologije. Znam da su rijetki išli pogledati prednosti Tehnixa čak do Novog Sada, gdje takva sortirnica postoji već više od 10 godina (današnje Tehnixove sortirnice su još bolje). Hvala Bogu, izgleda da Tehnixova sortirnica dobiva pravo građanstva za na izvoru izdvojeni otpad. Hoće li i za sortiranje mješovitog otpada, ostaje tvoreno. Možda odgovorni konačno shvate da špageti ne smetaju izdvajanju čistog papira https://zg-magazin.com.hr/spagetima-protiv-tehnoloskog-napretka/

Zbunjeni građani

Da ne bih bio previše maliciozan. Normalno da u velikim urbanim sredinama polupodzemni ili podzemni kontejneri imaju smisla. Dapače, oni su i nužnost. Pitam se samo ne bi li kontejneri imali samo hlađeni spremnik za mješoviti otpad, a da funkciju sortiranja i izdvajanja korisnih frakcija obavi prilagođena sortirnica, kada takva postoji, a to je omogućeno i prema EU pravilima? Nemam ništa niti protiv vrećica. Ako se već uvode, ne bi li bilo mudro u njih stavljati sve što se može iskoristiti, a ne mješoviti otpad?

Hoće li uspjeti s vrećicama i kontejnerima u Zagrebu? Hoće li uspjeti u Splitu? Mogli bi ako odmah pokrenu izgradnju sortirnica, ali ne onakvih kakve su planirane u postojećoj projektnoj dokumentaciji za Resnik i Lećevicu (pročitajte niže u okviru).

Gledam video uratke oko odvojenog prikupljanja otpada. Posebno me se dojmio prilog na kome se prikazuje kako prezentatorica s mukom kida četkicu za zube, pa gornji dio ide tam, a onaj drugi sim. Papir, ako je obrisan nos ili stol ide nekamo, a ako nije nekamo drugdje…

Kamo s kantama čiju je nabavku sufinancirala EU?

Što me posebno boli, iako u Hrvatskoj nismo napravili niti prvi korak prema Švicarskoj, iako od ručka imamo samo „porculanske šalice za kavu“, put do Švicarske će se navodno ubrzati rigoroznim kaznama građanima. To nam izgleda jedino dobro ide. Kazne onima, koji su bili odgovorni, da nas odvedu do Švicarske naravno ne postoje. Jedan neuspješni ministar mijenja drugoga, bez kazni, jedino uz moguće napredovanje.

Onako usput: Jesu li su vrećice u Zagrebu biorazgradive? Hoće li se olakšati položaj obiteljima s djecom, višečlanim obiteljima i starijim osobama, koje po prirodi stvari (pelene i slično) stvaraju više otpada? Samo godinu dana i potrošenih dobrih 400 milijuna EU kuna za nabavku 1 200 000 kanti širom Lijepe Naše, dijelom se prelazi na podzemne i nadzemne spremnike i vrećica.

Kamo idu nedavno nabavljene kante, koje, ako dobro pamtim, moramo koristiti barem 5 godina, a da ne budemo u situaciji da moramo vraćati EU novac? Većinu od 1 200 000 šarenih kanti su nam napravili susjedi. Hoćemo ih vratiti njima?

Premijer Plenković je, vezano za moguće poskupljenje odvoza otpada u Zagrebu, u svom omalovažavajućem stilu izjavio: „Sigurno će biti skuplje, ne trebaš biti veliki matematičar za to shvatiti.“ Normalno je da će biti skuplje, jer ne može biti jeftinije nego u Bruxellesu i/li Švicarskoj. Ne mora biti skuplje jedino ako se nakon Bruxellesa posjeti Donji Kraljevac.

Najviše novca smo dobili upravo zato jer smo na dnu EU

U posjeti nam je bila EU ministrica za fondove Elisa Ferreira. Donijela je poklon od 9 milijardi eura za nešto. Premijer Plenković se hvali kako smo mi dobili najviše novca u odnosu na bruto društveni proizvod od svih članica EU. Oboje su prešutjeli ponešto. Premijer Plenković je zaboravi naglasiti da se količine novca dijeljene prema zaostalosti u EU. Mi smo dobili najviše jer smo na dnu EU. Ministrica Ferreira nije rekla da se radi o novoštampanim eurima, bez realnog pokrića, koje će vraćati naša djeca i unuci.

Saznat ćemo i, da li je ministrica Ferreira raščistila s državnim tajnikom Milom Horvatom tko od njih dvoje laže vezano za ulogu JASPERS u dubioznim projektima centara gospodarenja otpadom. https://zg-magazin.com.hr/tko-to-tamo-laze/

Da li je možda to raspravila s premijerom Plenkovićem, pokazavši mu zadnji od niza mojih i dopisa EU parlamentarca Vilibora Sinčića, u kojem je dilema oko laganja raščišćena na, u normalnim okolnostima, neoborivim dokazima. Naglašavam u normalnim okolnostima, u okolnostima kada je birokracija u službi građana, kada jedna birokracija ne štiti onu drugu. Moram istaknuti ulogu Vilibora Sinčića. On je jedini od naših političara (u)vidio da nas EU uz podršku JASPERS i domaćih igrača, u najmanju ruku vara i neracionalno troše naš novac, novac nas poreznih obveznika. Hvala mu na tome. Da je barem još poneki takav.

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni