Frankeinstein je projektirao CGO Lučino razdolje

(1. dio)

Za osmišljavanje biološke obrade na Lučinom razdoblju Frankeinstein je bio posebno nadahnut. Takvo što svijet nije ne samo vidio već nije mogao niti zamisliti

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Istina je da je teško pametnome razgovarati s glupima, ali šutjeti je teže. (Teognid)

Znate li koliko je građane prije par godina koštao prosječni kamion za skupljanje komunalnog otpada, popularno »smećar«? Kažu oko 2 milijuna kuna! Znate li koliko košta danas najbolji, onaj Mercedesov? Kažu nekih 800.000 kuna! Znate li zašto danas najbolji Mercedesov »smećar« košta samo 40 % cijene od nekada prosječnog »smećara, a da se njegova cijena na svjetskom tržištu nije mijenjala? »Smećare« je počeo proizvoditi Tehnix! A Tehnix je društveno odgovorna tvrtka u koja ne prihvaća hrvatsko – balkanski sindrom ILTMI – Ima LI Tu Mene Igdje? Bilo bi vrijedno pitati one koji su nekada više nego duplo skuplje plaćali kamione našim novcem zašto su to radili! Zar ILTMI iznosi 60 % cijene?

Kod centara za gospodarenje otpadom ILTMI izgleda iznosi čak i više. Znate li zašto? Zato jer nadležno Ministarstvo (mijenja ime svakih pet minuta) i Fond za zaštiti okoliša i energetsku učinkovitost, čine sve da na natječaju ne može proći domaća tvrtka. Opet se radi o Tehnixu.

Kod centara za gospodarenje otpadom u natječaju se u pravilu premašuje procijenjena vrijednost. Za Centar Bikarac (Šibenik) procijenjena vrijednost je bila 130 milijuna. Posao je dobila tvrtka za 196 milijuna. Zbog proceduralnih razloga na ovom je natječaju isključen, jer su mu »na pravdi Boga« osporili jednu referencu, domaći ponuđač Tehnix, čija je ponuda bila 103 milijuna. Ima li tvrtka koja gradi Bikarac odgovarajuću referencu? Oni koji su izgradili Centre Marišćina i Kaštijun nisu imali referencu za izgrađeno postrojenje.

Zašto u natječajima ne prolazi domaća tehnologija

Znate li zašto u natječajima ne prolazi domaća tehnologija? Zato jer nadležno ministarstvo i Fond posao pripreme projekta daju (ili bolje je reći poklanjaju) svojima (moguće udruženim na poduhvate i u međunarodne konzorcije), koji za takav posao ili nemaju znanja ili im prevladava ILTMI, tako da tehnologije centara izgledaju kao da ih je, ispričavam se na izrazu, radio Frankeinstein. Posao odobrava Jaspers, koji ili na nama, za naš novac radi pokuse nemogućih tehnologija ili nemaju tehničkog znanja i provjeru rade birokratski, provjeravajući formu, a ne sadržaj. Ili možda i kod njih vrijedi ILTMI?

Domaća struka odavno ne postoji, iako gotovo u svakom malo većem mjestu koje drži do sebe imamo po neki fakultet i veleučilište gdje se uči okoliš. Koga školuju tamo uvaženi profesori, koji na stručnim skupovima uglavnom pričaju o potrebi edukacije u vrtićima kada ne vide ovo što će kada pročita, siguran sam, shvatiti svaka dobra domaćica,

O nestručnosti za Centar Babina Gora sam pisao. Bojim se da je prikaz bio previše stručan za dio akademske zajednice i nadležne u upravi, pa ću prikaz tehnologije Centra Lučino Razdolje pojednostaviti na razinu dobre domaćice i usporediti je se tehnologijom MO-BO-TO Tehnixa. Kako je bilo nemoguće motivirati odgovorne da vide kako je moguće i iz mješovitog otpada izdvojiti sve korisne sirovine u nekom Bukureštu, Novom Sadu, Tuzli … Tehnix je u mjerilu 1:1 postavio postrojenje u krugu tvornice. Predlažem nadležnima da ga pogledaju, a profesorima sa »sve i sva učilištima« da tamo dovedu studente. Profesori i studenti će imati stručno vodstvo da lakše razumiju genijalnu jednostavnost postrojenja.

Frankeinsteinova tehnologija u akciji

Frankeinsteinova tehnologija Lučino razdolje, bez obrade biološke frakcije, izgleda pojednostavljeno ovako: nakon istovara otvaraju se vrećice s otpadom. Potom se ručno izdvajaju neželjene komponente koje bi mogle ometati daljnju obradu otpada.

Slijedi odvajane metala, separacija otpada prema veličini i/ili težini – prosijavanje na rotacijskom situ, usitnjavanje, odvajanje sirovina pomoću brojnih zračnih i balističkih separatora itd. Nakon toga na redu je ponovno izdvajanje magnetskih metala pomoću magneta i nemagnetskih metala na separatoru s vrtložnim strujama (eng. Eddy Current Separator), pa ručno sortiranje. Slijedi izdvajanje reciklabilnih i drugih frakcija otpada pomoću NIR optičkih separatora (eng. Near InfraRed) – i još jedno ručno sortiranje.

Sušenje goriva iz otpada GIO (provodi se u posebnoj hali za sušenje GIO-a). Konačni postupak je prešanje i baliranje izdvojenih frakcija na nekoliko preša. Materijali se obrađuju u tri hale. Transport se unutar njih i između njih odvija silnim trakama. Otprašivanje i pročišavanje zraka se provodi na bezbroj mjesta s tri odvojena postrojenje pročišćavanja zraka – preko vrećastih filtara, skrabera (usput skraber na ovakvim postrojenjima nikada nisam vidio, a niti čuo da postoje) i biofiltara. Ako niste razumjeli tehnologiju, niste krivi. Nerazumljiva je.

Tehnixova tehnologija

Tehnixov MO-BO-TO počinje također s otvaranjem vrećica. Nakon toga se na rotacionom situ izdvaja sav bio i građevinski otpad. Prisilnim prostrujanjem zraka odozdo kroz rotosito otpad se otpraši i osuši. Tako da nema potrebe za kasnijim pročišćavanjem zraka na nijednom drugom mjestu. Nema potrebe niti za sušenja GIO, jer materijal u rotositu prosuši. Biootpad ide na obradu u bio reaktor.

Na traci se u kabini (postoji samo jedna kabina, a ne tri) izdvoje sve korisne sirovine (sve one za koji postoji komercijalni interes). Ostatak se na kraju trake šredira i pripreme kao GIO. Materijali se baliraju na univerzalnoj preši. GIO se ne treba omatati, jer se pritisak preše prilagodi tako da se materijal toliko sabije da čak na otvorenom u njega ne može značajnije prodrijeti voda.

Što sve od osnovne opreme ne treba MO-BO-TO može se, pojednostavljeno, vidjeti iz specifikacije opreme za Lučino razdolje.  

Logika dobre domaćice

MO-BO-TO izdvoji sav korisni otpad u ulaznoj frakciji, a ne samo 7,5 % kako se traži kod tehnologije za Lučino razdolje. Frakcije plastike, stakla, metala… sadrže 99,99 %, a ne samo 90 % kako se traži kod tehnologije za Lučino razdolje. Prodati frakcije razne vrste materijala, plastike i metala u kojima je 10 % drugog materijala, pa se negdje drugdje moraju ponovno ručno sortirati, gotovo je nemoguće prodati. Njihov plasman je moguć kada su čist (99,99%), a ako nisu, za njihov plasman se mora platiti.

Drage moje domaćice, ne podcjenjujem vas kada tvrdim da je vama sada jasna prednost MO-BO-TO u odnosu na Frankeisteina. Je li i sveučilišnim profesorima, ministru, stručnim osobama u Ministarstvu i Fondu…? E to nisam siguran. Ali naslućujem da bi moralo biti. Možda bi umjesto partijskih novaka, kojima se daju savjetnička mjesta, bilo korisno zaposliti dobru domaćicu?

Inače je MO-BO-TO predložen kao rješenje za Grad Dubrovnik. MO-BO-TO bi se sukladno Prostornom planu nalazio na lokaciji sadašnjeg odlagališta, pa bi se pomoću njega provela i njegova sanacija. Osiguralo bi se i zbrinjavanje medicinskog otpada. Investicija je nekih 5 milijuna eura, a Lučino razdolje nekih 70 milijuna eura. Istina Lučino razdolje obuhvaćeno malo šire područje, ali između 5 i 70 je tako velika razlika da u tu sumu stane i sav otpad sve do Splita i Zadra. Jedino u njemu nema mjesta za ILTMI!

Za osmišljavanje biološke obrade na Lučinom razdoblju Frankeinstein je bio posebno nadahnut. Takvo što svijet nije ne samo vidio već nije mogao niti zamisliti, pa više o tome slijedeći put. 

– Nastavak slijedi –