Frane Radak: Slikarstvo je moja sudbina, to je moj život

Frane Radak: Slikarstvo je moja sudbina, to je moj život

Ranije sam radio sve ono što me je privlačilo. Cvijeće je moj konstantni motiv. Stalno rješavam taj motiv i radim različite varijacije na istu temu. Cvijeće me još uvijek jako inspirira”

Razgovarao: Miroslav Pelikan

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar iznimnog ugleda, Frane Radak, sredinom siječnja predstavio se je zagrebačkoj publici samostalnom izložbom, malom retrospektivom u galeriji Bernardo Bernardi u Pučkom otvorenom učilištu.

Frane Radak

Gospodine Radak, vi ste uz Pinu Trostmanna, naš najstariji aktivni hrvatski slikar.

Da, tu negdje. Ja sam nedavno navršio 85 godina.

Nedavno ste otvorili novu samostalnu izložbu u Zagrebu. Riječ je o maloj retrospektivi. Što je ključ za čitanje vašeg djela?

Riječ je osobnom pristupu i načinu izražavanja likovnosti. Ja u principu ne bježim od sebe. Sve što se događa, događa se u ova četiri zida, ovdje u atelijeru. U posljednje sam vrijeme dosta radio pejzaža, vani, u prirodi,u živo ali i po nekim fotografijama iz Slavonije. Slavonija me je snažno zainteresirala sa svojim skromnim kućama. Dao sam si oduška pa sam napravio nekoliko varijanti. Te ću slike izložiti za nekoliko mjeseci u Daruvaru.

Najviše ste poznati poznat kao slikar dalmatinskih motiva – brodovi, masline, cvijeće…

Ranije sam radio sve ono što me je privlačilo. Cvijeće je moj konstantni motiv. Stalno rješavam taj motiv i radim različite varijacije na istu temu. Cvijeće me još uvijek jako inspirira.

Prakticirate vrlo jaki kolor. Ne štedite boju?

U ovim godinama mislim da je boja slučajnost. Nekad vam se pojavi crvena ili žuta i vi je jednostavno uzmete samo da ispunite svoju energiju. Rijetko sam koju sliku napravio od prve,vagao sam, mijenjao, ponekad završim u toplim bojama, a drugi put idem u jači kontrast.

Evo, ovdje u atelijeru, mnoštvo je slika sa motivom cvijeća gdje sam taj motiv sveo na znak. Sjećam se Tartaglie koji je buket radio u nizu varijacija.

Je li netko od vaših profesora utjecao izravno na vas?

I dandanas se sjećam svojih profesora i cijenim ih, posebno Ivu Šebalja, još iz srednje škole, pa spomenuti Tartaglia, Režek, iako mi nisu bili profesori, jako sam ih cijenio. Šebalj mi je usadio vjeru u slikarstvo.

Izložba nosi naslov „Slikao sam ono što sam vidio a vidio sam ono što sam slikao”.

Upravo tako.To je moj postulat. Ono što se nalazi predamnom, to je motiv. Netko je više usmjeren na motiv a drugi više na imaginaciju, uvijek promatram a koliko ću taj motiv transformirati, hoće li doći do znaka, na boje se ne obazirem previše ali stalo mi je da sve to skladno stavim na površinu.

S velikim žarom govorite o umjetnosti. Nema ni traga umoru od slikarstva?

Slikarstvo je moja sudbina. To je moj život.

Na čemu sada radite?

U zadnje vrijeme putujem po Slavoniji i slikam njezine privlačne motive. Pripremam samostalnu izložbu uskoro u Daruvaru.

Komentiraj

*