Francuska političarima zabranila zapošljavanje rođaka, u nas zapošljavaju samo njih

Francuska političarima zabranila zapošljavanje rođaka, u nas zapošljavaju samo njih

Umjesto upisa u stranku, novac od partijskih članarina čuvajte za autobusnu kartu, za put bez povratka. Za vas nema mjesta tamo gore. A kada ste već dolje, onda je bolje biti dolje u nekoj prosperitetnoj i bogatoj državi. Zar mislite da djeca iz 200 odabranih obitelji mogu raditi drugačije od njihovih očeva?

dr. sc. Viktor Simončič

Glupani su, kako rekoh, u eklatantnoj većini, većina je normalna i sve što nije glupo proglašuje se abnormalnim, ludim! Kumim vas dakle dušom, ne budite tako glupi da imate pameti! Sakrijete je, oglupite. (A.G. Matoš)

Viktor Simončič

Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja objavio je da je ove godine bilo 3668 intervencija na rezultate mature. Znači da je svaki deseti učenik, od njih 34 638 koji su pristupili maturi, imao prigovor. U 37 % slučajeva prigovor je bio opravdan. Ima li zabrinutosti ako je kod 4 % učenika kod polaganja mature došlo do propusta odgovornih? Vjerujem da će se propusti ukloniti, kao što je ove godine smanjena i mogućnost varanja.

Zaintrigirao me drugi podatak. Prema podacima Centra, u više od 3000 slučajeva za srednjoškolce je urgirao ili pitao netko drugi. Kakve su to bile urgencije? Možda se vjerovalo da se njima može promijeniti rezultat? Jesu li intervenirali oni koji vjeruju da je broj bodova na maturi ključan za budući prosperitet?

Ne znam tko je intervenirao, ali sa sigurnošću znam tko nije. Nisu oni koji su kreatori sustava u kojem stranačka pripadnost predstavlja jedini kriterij za uspjeh unutar javnog sektora. Odavno tamo nije potrebno istinsko znanje, a diplomu je danas lakše dobiti nego ikada do sada. Nisu urgirali niti roditelji srednjoškolaca koji nisu dio uhlejbljivačko-rodijačke elite. Oni znaju da njihova djeca moraju steći znanje i vještine koje ne mora biti pokriveno blistavim diplomama. Ta djeca se obrazuju za međunarodno tržište rada, a na njemu se broji samo znati i umjeti.

Koncept od 200 bogatih obitelji

I ne bih o tome da jedan od novoizabranih ministara nije odgovorio kako se u HDZ upisao već sa 16 – 17 godina. I ne bih o tome kako šibenska tvrtka koja se bavi parkiranjem plaća školovanje odabranih na privatnim školama, koji kasnije odlaze na dobro plaćene mjesta u druge sinekure, uz obrazloženje da su kod njih plaće male, pa nakon školovanja odlaze. Jesu li su pomislili da su plaće onima koji ne mogu nikamo otići male upravo (i) zbog plaćanja školovanja odabranima? I ne bih o tome da na djelu nije proročanski koncept od 200 imućnih obitelji. Od onoga što dolazi do javnosti, na sve pozicije se biraju djeca koja su najuži članovi odabranih familija.

 

 

Prisjetio sam se teksta iz moje knjige Društvo umanjene vrijednosti. Sjetio sam se 2012. godine, kada je tadašnja premijerka primala je u članstvo 1500 novih članova mladeži: »Jedan mladi je dečko mi je posebno zapao u oči. Shvatio je kako mu je to odskočna daska i pretjerano, čak malo degutantno je laskao premijerki. Ona je naravno bila sretna i presretna. A dečko je shvatio da je već samim upisom u mladež završio sve škole potrebne za život u nas«.

Stranačka »predmladež«

»I druge partije učlanjuju u mladež. U političkoj transformaciji dogodilo se to, da je nekadašnja omladina postala skup mladeži raznih stranaka, koji si osiguravaju buduće pozicije i u ime dijela one mladeži koja slijedi neke druge ciljeve i nije partijska mladež. Ti drugi imaju druge vrijednosne sudove i nemaju vještinu umiljatog smijanja. Laskanje im teže pada. Ta druga skupina nije spremna niti dolaziti do cilja pisanjem pisma nekom Baraba Luki ili nekom Tetecu. Taj dio mladeži kasnije će birati s liste „elita“ one, koji će u njihovo ime zasjesti na sve one pozicije s kojih se zajednička sredstva samo troše. Jer nasmiješeni sigurno neće zauzeti niti jedno mjesto gdje se nešto mora stvoriti. Ta elita s partijskih lista će i ubuduće, kao i do sada, ako je za vjerovati onome što svakodnevno pišu novine, a o čemu svjedoče i poznata lica u Remetincu, uglavnom vrlo neodgovorno upravljati našim vrijednostima. Mirno će za njihovih pet minuta slave zadužiti ne samo nas, već i našu djecu i djecu njihove djece.

Razmišljajući o svemu, mislim i na svog unuka. Usmjeravamo li ga dobro? Uglavnom od njega tražimo da uči i da već kao dijete shvati da se mora raditi, te da se sve postiže samo s puno truda. Već sada mu ne dozvoljavamo niti da dođe na pomisao da bi upisivanjem u neku od mladeži, upisivanjem na listu budućih elita, mogao doći do nekog cilja. Umjesto iskaznice, koju bi mu predala premijerka ili neki premijer, on samo sluša kako mora raditi.

Na pamet mi dolazi jedna gotovo dobitna kombinacija za njega. Ako je bivša omladina jednaka mladeži, onda bi morao postojati i neki surogat za pionire. Skoro dolazim u napast da ga nagovorim da nekom šefu stranke, napiše pismo i predloži da bi htio postati članom predmladeži (nije loš naziv zar ne?). Kako se toga sjetio kao prvi, onda bi mogao postati i predsjednik organizacije predmladeži. Ima i odgovarajuće iskustvo. Bio je nekoliko godina predsjednik razreda. No, malo se bojim da mu ne zasmeta pedigre njegovog djeda. Ma, možda ni to ne bi bila prepreka, ako bi u pismo ugradio i rečenicu da želi postati član predmladeži, upravo zato jer se ne slaže sa svojim djedom«.

Autobusna karta u jednom smjeru

Ovo sam napisao 2012. godine. U čemu sam pogriješio? Pogriješio sam, jer je sada već kasno s upisom u stranke, 200 obitelji je već odabrano. Na vodeća mjesta, dolaze samo uži članovi familije. Sva mjesta su već popunjena, a kada ode jedan od familije, na njegovo mjesto dolazi drugi familijarac. Za one koji se danas upisuju u stranke ispada ona „džaba ste krečili“. Novoupisnici se mogu samo nadati kako bi i njih mogla dopasti neke mrvica sa bogatog stola.

Umjesto upisa u stranku, novac od partijskih članarina čuvajte za autobusnu kartu, za put bez povratka. Za vas nema mjesta tamo gore. Ima samo ovdje dolje. A kada ste već dolje, onda je bolje biti dolje u nekoj prosperitetnoj i bogatoj državi nego ovdje. Zar mislite da djeca iz 200 odabranih obitelji mogu raditi drugačije od njihovih očeva? Zar mislite da oni mogu popraviti sve što su im roditelji pokvarili? Umjesto toga, vjerujem u autobusnu kartu.

Pred završetak ovog poučka vijest: »Francuski parlament je usvojio zakon o moralnosti političkog života, kojim se zabranjuje političarima da zapošljavaju članove svojih porodica. Zakon zabranjuje ministrima, poslanicima i članovima lokalnih vlasti da zapošljavaju vjenčane ili nevjenčane supružnike, roditelje i djecu pod prijetnjom kazne od tri godine zatvora i 45.000 eura«. I bez usvojenog zakona prije par dana otišao ministar koji je večere sa suprugom i prijateljima plaćao službenom karticom.

Komentiraj

*