Ferdo Šišić – nestor hrvatske historiografije 20. stoljeća
Dogodilo se na današnji dan
Na današnji dan, 9. ožujka 1869. rođen je Ferdo Šišić, hrvatski povjesničar, nestor hrvatske historiografije 20. stoljeća. Njegovo je glavno djelo Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara (1925.), dok je popularnije djelo Pregled povijesti hrvatskoga naroda, u preradbi Jaroslava Šidaka u širokoj upotrebi već desetljećima. Bavio se izdavanjem izvorne građe koja se odnosi na početak 20. stoljeća
Prof. dr. Ferdo Šišić zasigurno je jedan od najvećih hrvatskih povjesničara. Međutim, on je i vrlo kontroverzna ličnost u političkom životu. Ambiciozan i bez materijalne osnovice, on je radi postizanja znanstvene i visokoškolske karijere bio voljan na izvjesne ustupke i prilagođivanja režimu, nastojeći pri tome izvući maksimalnu korist za Hrvatsku i za Vinkovce kao svoju izbornu jedinicu. Iako se ovakvo ponašanje kod povjesničara ne bi smjelo opravdavati, hrvatski povjesničari koji su detaljno istražili njegov lik i djelo, pokazali su da je politika Ferde Šišića u vremenu kada je bilo uključen u politički život Hrvatske (od 1908. do 1911.) bila jedina moguća, ako je htio zadržati svoj status uglednog profesora povijesti na zagrebačkom Mudroslovnom fakultetu i istovremeno raditi povijesno i politički u korist Hrvatske.
Šišić je osnovno školovanje završio u Zagrebu, i vjerojatno bi studij završio u Beču, gdje je tri semestra studirao povijest, da mu se otac nije razbolio i 1893. umro. Prisiljen iz financijskih razloga vratiti se u Zagreb, on je 1892. završio povijest i geografiju na Sveučilištu Franje Josipa u Zagrebu te je postavljen već 14. rujna 1892. u Gospiću za namjesnog učitelja. Zapažen od dr. Isidora Kršnjavog, tadašnjeg predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu, dobio je premještaj na Veliku realku u Zagrebu, ali je već u jesen 1894. premješten na Realnu gimnaziju i Trgovačku akademiju u Osijek, što je na jedan način ukazivalo da se zamjerio Kršnjavom ili Khuenu koji su ga udaljili od rada u Zemaljskom arhivu u Zagrebu i od rada u crkvenim arhivima.
Doktorirao je 1900. na radnji Zadar i Venecija od 1159. do 1247. godine a uskoro je izradio i docentsku habilitaciju Miha Madijev de Barbezanis te postaje privatni docent za hrvatsku povijest od dvanaestog do petnaestog stoljeća na zagrebačkom Mudroslovnom fakultetu. Od jeseni 1902. predaje na klasičnoj gimnaziji u Gornjem gradu u Zagrebu, a 1906. prelazi na fakultet nakon smrti Tadije Smičiklasa. Već 22. listopada 1906. izabran je za izvanrednog profesora u konkurenciji s Milanom Šufflayem. Svakako da su mu u tome pomogli članovi Hrvatsko-srpske koalicije, koji su tada držali u Zagrebu vlast u Zemaljskoj vladi. Oni su ga i kandidirali kao svog zastupnika u Vinkovcima 1908. godine, da bi 1910. bio izabran na listi bana Tomašića, dakle vladinovaca, imenovan upravo u tom vremenu svog političkog laviranja i za redovnog profesora 29. lipnja 1909. godine.
Prof. dr. Ferdo Šišić i danas je jedan od najvećih hrvatskih povjesničara. Od prvog rada 1889. pa do 1940. on je napisao velik broj povijesnih radova. No on se bavio i politikom a tom segmentu njegova života posvećena je znatno manja pozornost. Kao političar Šišić je uvijek pristajao uz vladu iako se to njegovo opredjeljenje nije moralo posve slagati s njegovim mišljenjem. To ga je u vremenu kada djeluje kao saborski zastupnik vinkovačkog izbornog kotara, ali i kao delegat na zajedničkom hrvatsko-ugarskom saboru prisiljavalo da pokušava miriti napetosti koje su izražene na oba područja i u tome je njegova politika bila dosta uspješna, iako mu to njegovi suvremenici nisu priznali.
Ušao je u politiku u vrlo nesretno vrijeme kada se u borbu Beča i Budimpešte za Hrvatsku i Bosnu umiješao i Beograd, pa su se i Vinkovci našli u centru ovih burnih kretanja. Prof. dr. Ferdo Šišić se baš nije u tim okolnostima najbolje snašao, a možda nije drugačije ni mogao postupiti, kažu oni koji dobro poznaju njegovo djelovnje, jer su prilike bile nejasne i u odnosima Mađara prema bečkom dvoru, a malena Hrvatska i Slavonija bez Dalmacije opet se našla u teškoj obrani čak i svog jezika.
U svakom slučaju, prof. dr. Ferdo Šišić je mnogo žrtvovao uključivši se u hrvatsku politiku nakon odlaska bana Pavla Raucha s političke scene, kada je prijetila opasnost da Hrvatsko-srpska koalicija posve prevlada hrvatskom politikom i istisne sve male hrvatske stranke, a s druge strane odgovorio je Mađarima koji su htjeli sa željeznica posve potisnuti hrvatski jezik. Radeći na ravnoteži, Šišić je morao lavirati kao što su to činili i drugi političari, no ono što je dopušteno političaru nije dopušteno povjesničaru koji mora pisati u korist svoje domovine i naroda. Izborna borba u Hrvatskoj imala je zajedničke karakteristike, ali je ipak imala i određene osobitosti na određenom području, kao što to pokazuju Vinkovci.
Ferdo Šišić je umro 21. siječnja 1941. godine u Zagrebu.
Pripremila: M. Funda