Fahrenheit 451 – Anno Domini 2021+
Tako je govorio Bradbury: “Ne morate paliti knjige da biste uništili kulturu. Dovoljno je da ih ljudi prestanu čitati!
Ono čega se Ray Bradbury najviše plašio, a to je potpuna dominacija elektroničkih medija, obistinilo se u današnjem vremenu površnosti i globalnog medijskog zatupljivanja. (U vrijeme nastanka Bradburyjeva romana većina stanovnika nije posjedovala televizor.)
Svoje strahove iskazao je još 1951. godine u pismu Richardu Mathesonu, također piscu: »Ovakav školski sustav otežava ljudima da sjednu i uhvate knjigu u ruke. Postali smo čitatelji kratkih priča ili još bolje kratki čitatelji« (iše možemo doznati ovdje https://www.britannica.com/biography/Ray-Bradbury).
Fahrenheit 451, (što je temperatura na kojoj se papir zapali i izgori), svjetlo je dana ugledao 19. listopada 1953. u izdanju nakladnika “Ballantine Books” iako je osnovnu temu romana naznačio ranije, 1947. kratkom novelom Svijetli feniks.*
Radnja se događa u nedefiniranoj budućnosti i opisuje društvo u kojem vlasti proglašavaju “čitanje knjiga teškim zločinom”, a u pokušaju sprječavanja neovisnog mišljenja – država je osnovala posebne postrojbe spaljivača knjiga.
Glavni protagonist “Montag” radi u odredu spaljivača. Građani koji poštuju zakon “moraju koristiti isključivo televiziju” kako bi se informirali i educirali. Vlasti određuju što je pravo, a što neprihvatljivo.
Jednog dana “počini prekršaj”: pročita nekoliko rečenica iz jedne od knjiga koje je trebao spaliti. Privučen osjećajem novog i zabranjenog, počinje sakrivati i spašavati knjige i počinje ih čitati u tajnosti. Konačnu odluku da se promjeni donosi pod utjecajem Clarisse, djevojke čija se obitelj odbija podvrći diktaturi. (Televiziju ne gledaju, već provode večeri u međusobnom razgovoru i druženju i ostavljaju dojam veselja i bezbrižnosti).
Montag postaje obraćenik, ali i bjegunac. Snage sigurnosti započinju potjeru za njim koristeći robotskog psa tragača koji ima zadatak pronaći i onesposobiti bjegunce tako da im uštrca paralizirajući otrov. Iscrpljen i djelomično paraliziran otrovom Montag pada rijeku koja ga nosi daleko od grada.
Uz obalu rijeke, susreće zajednicu ljudi koji su izabrali živjeti izvan totalitarnog društva i koji su si dali zadatak naučiti napamet cijeli sadržaj “zabranjenih knjiga”. Svaki pojedinac iz zajednice izabire jedno ili više književnih djela i svaku riječ nauči napamet, a kad postane star isto djelo prenese na mlađeg člana usmenim putem. Montag doznaje da su oni samo jedna od čitave mreže sličnih grupa raštrkanih po cijelom svijetu i čine kolektivno književno sjećanje čovječanstva.
Roman završava tako da svijet pada u nuklearni rat. Montagov grad biva potpuno uništen u nuklearnom napadu, a on i njegovi novi prijatelji, inspirirani pričom o Feniksu* koji se rađa iz vlastitog pepela, odlaze prema uništenom gradu s idejom da započnu novi život.
Sam Bradbury je izjavio da je romanom pokušao dati naglasak na kritiku elektroničkih medija, (pogotovo televizije), koja suptilno uništava racionalno i kritičko razmišljanje, tako da gledateljstvu daje djelomične i kratke informacije izvučene iz konteksta, dajući tako iluziju informiranosti i znanja. Bradbury u tome vidi veću prijetnju društvu nego u samoj cenzuri.
Zanimljivosti
Bradbury ipak ostavlja kraj romana otvoren prema novom životu, dok Orwell (1984.) i Huxley (Brave New World) ne ostavljaju nikakvu nadu.
1966. francuski je režiser Francois Truffaut snimio film i dogodilo se nešto zanimljivo. Svi koji nisu pročitali knjigu, nakon filma su požurili do knjižnice. I tako je do danas, svaka novostasala generacija otkrije Bradburyja i uvijek se oduševi.
Godine 2018. snimljena je nova verzija filma:
Ray je maturirao 1938. ali nije mogao na fakultet – nije bilo novaca. Danju je prodavao novine na uglovima ulica, a noći provodio u knjižnici. I upravo je antologijski “Fahrenheith 451”, napisan u knjižnici Powell, na UCLA.
Imao je svoja pravila pisanja, a glavno je bilo da je pisao svaki dan. Za to su kriva dva događaja: kad je imao tri godine mama ga je odvela u kino i gledali su verziju filma “Zvonar crkve Notre Dame” a drugi je kada ga je karnevalski meštar, neki Gospodin Electrico sa svojim elektro-mačem dotaknuo po nosu i rekao mu “Živi zauvijek”. Bradbury je kasnije pričao kako se osjećao čudno i prekrasno – jer je sreo gospodina Electrica i jer mu je otkrio budućnost. “Počeo sam pisati stalno.”
U kazalištu je pak otkrio druge uzore: Shakespearea, Roberta Frosta, Steinbecka, Thomasa Wolfea…
Uzrujao se kada je Michael Moore iskoristio njegov naslov u dokumetarcu o adminstraciji Busha mlađega, “Fahrenheit 9/11” https://youtu.be/1XJnioMoJ60.
O piscu:
Ray Douglas Bradbury (Illinois 22. kolovoza 1920 – 5. lipnja 2012.) Imao je osmero unučadi i četiri mačke. Godine 2012. u Los Angelesu je ugao 5. i Flower street nazvan ugao Raya Bradburyja, a na dodjeli Oscara 2013. odavanje počasti preminulom piscu i scenaristu izazvalo je ogroman pljesak.
Velik broj njegovih djela ekraniziran je u stripovima, TV serijama i miniserijama i filmovima, a osamdesetih je njemu i njegovim pričama bila posvećena čak i serija „The Ray Bradbury Theater“, jedan od prvih projekata HBO-a.
Svi se slažu, bio je veliki pisac i vizionar koji nam je u nasljedstvo ostavio ogledalo u ne-izvjesnu budućnost.
I da, na nadgrobnom kamenu, a mjesto je za svoj grob sam izabrao, piše ovo: Ray Bradbury, autor “Fahrenheita 451” https://youtu.be/4Gx3zLXPsZc
Umjesto zaključka:
CITAT IZ KNJIGE: “Čuo sam glasine: svijet umire od gladi, no mi se dobro hranimo. Je li istina da se svijet satire radeći, a mi se igramo? Je li to razlog zašto nas toliko mrze? Čuju se i glasine o mržnji s vremena na vrijeme, tijekom godina. Znaš li ti zašto? Ja ne znam. Možda nas knjige mogu malo izvući iz špilje. Možda bi nas one mogle spriječiti da činimo iste blesave, proklete pogreške. Ne čujem da oni idiotski gadovi u tvom salonu razgovaraju o tome. Zar ne shvaćaš? Jedan sat dnevno, dva sata s ovim knjigama i možda budućnost bude izgledala bolje … jer razlika između čovjeka koji samo šiša tratinu i pravoga vrtlara je velika. Šišača travnjaka gotovo da i nije bilo; vrtlar će pak ondje biti čitava života”.
Svi se slažu, bio je veliki pisac i vizionar koji nam je u nasljedstvo ostavio ogledalo budučnosti … I na hrvatskom jeziku! https://www.mvinfo.hr/knjiga/9998/fahrenheit-451
Ivan Remeta (Johnny*)
(Kritičari ovoga intelektualca i dragovoljca Domovinskog rata predstavljaju kao filozofa, umjetnika, esejista, glazbenog i filmskog poznavatelja, buntovnika. Interesira ga sve i zato se neprestano educira i o svemu duboko promišlja. Svakako je intrigantna osoba, nepredvidljiva. Često se predstavlja metodom negacije: kazuje ono što nije. “Ono što jesam, usprkos svemu – jesam slobodan čovjek”. Nadimak Johnny* dobio je zbog istoimene pjesme grupe Vaya Con Dios. Ivanu možete pisati na e-mail: ivan.remeta@yahoo.com
SVA PRAVA PRIDRŽANA 2021. ©