Ex YU tisak: Od ideološke čistoće do tržišnog mulja

Ex YU tisak: Od ideološke čistoće do tržišnog mulja

Vjesniku je njegova sramotna uloga bila dodijeljena upravo u novim demokratskim vremenima kada je postao list u kojem su (prvom) rađeni popisi podobnih i nepodobnih i po političkoj, ali i, što je posebno nelagodno, etničkim kriterijima / Politika je tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji odradila prljav posao za Slobodana Miloševića, ukaljavši tako gotovo stoljetnu tradiciju, pretvorivši se u najobičnije velikosprsko i proratno glasilo

Vlado Vurušić

Tranizicija koja je zahvatila zemlje bivše Jugoslavije naravno nije mimoišla ni medije, osobito tiskano novinarstvo. U svim zemljama nastali su novi novinski »brandovi« koji su nadmašili nekadašnje stare tradicionalne »bardove«. Mediji su se našli u kolopletu privatizacije koja je često bila netransparentna, sumnjiva ili politički motivirana. Nekadašnja vodeća »republička« glasila pokušala su izboriti mjesto u borbi s novim medijima, bez nekadašnje privilegirane i diktirane pozicije. Podsjetimo se, od Vardara pa do Triglava, u svakom glavnom republičkom središtu izlazio je dnevni list koji je bio »glasnogovornik« republičke političko-partijske linije, a glavni urednici padali su s političkim partijskim rukovodstvom. U Ljubljani to je bilo Delo, Zagrebu Vjesnik, u Beogradu je tu ulogu preuzeo tamošnji najstariji dnevnik Politika, a u Sarajevu Oslobođenje, u tadašnjem Titogradu, danas Podgorici Pobjeda, u Skoplju Nova Makedonija.

Osim spomenute Politike, sve su to bila »partizanska« glasila, odnosno novine koje su se pojavile u teškim trenucima okupacije i borbe za oslobođenje od nacifašističkog terora koji je vladao u našim (i sada susjednim) krajevima. I nekadašnji partijsko-državni listovi morali su proći mučne privatizacijske procese, pokušavajući zadržati nekadašnju poziciju. Navikli na političku trgovinu, uglavnom su posrtali, a privatizacije su se uklopile u sivilo tog procesa novonastalih država. No, ipak, osim u Hrvatskoj, u ostalim državama bivše Jugoslavije, nekadašnji vodeći listovi, uspijevali su, s većim ili manjim uspjehom, opstati i prilagoditi se novim medijskim, društvenim i socijalnim prilikama.

Politiku je kupio posve nepoznat ruski izdavač East Media Group, stanovitog Aleksandra Trbovića. Tvrtka je osnovana u Moskvi s osnivačkim kapitalom od 250 eura!

Mutne i uzbrukane vode

Većina nekadašnjih pravovjernih listova, »organa centralnih komiteta« republičkih saveza komunista ili »radnog naroda« socijalističkih saveza određene savezne republike promijenili su ne samo svoje ideološko, nego i vlasničko ruho te plivaju u mutnim i uzburkanim vodama suvremenog novinarstva, tražeći svoje mjesto u konkurentskoj borbi s novnonastalim izdanjima.

Sve su te novine imale svoje slavne, ali i sramotne trenutke, a danas su uglavnom u teškoćama, od pada tiraže, do financijskih i vlasničkih dubioza te pod optužbama da služe (ah, ne opet!) nekoj od političkih opcija u svojim državama. Slovensko Delo, recimo, prije nekoliko godina prolazilo je teške trzavice političkog »preuzimanja« sa strane Janšina političkog spektra.

No, ta su glasila odigrala svoju povijesnu ulogu, često bili jedini prozor u svijet i rušili barijere strogog partijskog i političkog centrizma, a izdanja koja su se stvarala i rojila oko te svoje matice često su razbijala tabue i probijala put prema demokratskom novinarstvu. Prisjetimo se samo Vjesnikova Starta koji je bio »revolucionarno« socijalističko izdanje i pronalazilo je načina da ruši ustaljene ideološke barijere.

Prije nego vidimo što se dogodilo s nekima od tih nekad vodećim listovima u bivšoj državi, kažimo da su svi oni imali »maticu« (mada nisu slijedili njen trag i vrlo brzo su se osamostalili), odnosno list Borbu, koja je osim saveznog imala i svaka svoje republičko izdanje i redakciju. No, s ratnim i kaotičnim nestankom države i promjenom društveno-političkih prilika i regula, Borba se prva ugasila i predala bez borbe.

Propagadni bilten

vjesnikNakon više od 72 godine neprekidnog izlaženja, u Zagrebu se, također s malo emocija (osim uznemirenih zaposlenika i ljudi istinski zabrinutih za sudbinu hrvatskog novinarstva) ugasio i Vjesnik. List je, budimo iskreni, prije konačnog padanja u ambis i posmrtnog marša koji mu je loše i na brzinu odsviran ionako bio na aparatima toliko dugo da se neumitan neslavni kraj mogao očekivati. Nije bilo ni političke ni bilo kakve želje da se Vjesnik spasi. No, oni koji su Vjesnik optuživali i smatrali da s njim odlazi i »dio starog režima« zapravo brkaju lončiće. Vjesniku je njegova sramotna uloga bila dodijeljena upravo u novim demokratskim vremenima kada je postao list u kojem su (prvom) rađeni popisi podobnih i nepodobnih i po političkoj, ali i, što je posebno nelagodno, etničkim kriterijima. Vjesnik je postao tada ono što čak nije bio ni u olovnim vremenima – batinaški, prokazivački i propagandni bilten jedne stranačke grupacije (HDZ) te je zato i pogubio svoje čitatelje, a održavao se na državno-stranačkim jaslama samo zahvaljujući takvom svom položaju.

Vjesnik se nije snašao, ili mu nisu dali da se snađe, pa je nakon što je (nepotrebno) bio proračunski parazit i pijavica, nepovratno izgubljen. Kako je stajalo u izvještaju Sindikata novinara Hrvatske: »Argument za ukidanje Vjesnika pojedini ministri pronalaze u gubitku koje je taj list proizveo zadnjih godina, ali ne pitaju se zašto je do takvih gubitaka i pada tiraže došlo.« Nikoga nije zanimala bit , nitko nije govorio o ideološkim »grobarima« Vjesnika. Dugovi su se podigli na vrtoglavih 14 milijuna kuna. Privatizacija nije uspjela jer je (moguće) bilo i opstrukcije, nije bilo interesa i jednostavno – nitko se nije želio baviti kroničnim bolesnikom čiji je izmučeni organizam odbacivao sve oskudniju infuziju kojoj je istekao rok trajanja, ali u svakom slučaju, Vjesnik, list slavne prošlosti s ratobornom mladošću i kompromitiranom starošću, odradio je prosječan ljudski vijek i otišao u ropotarnicu povijesti bez puno posmrtnih govora, mise zadušnice i karmina.

Kako se čini, drugo vodeće republičko glasilo, koje bi moglo slijediti Vjesnik, jest podgorička Pobjeda, nad kojom je objavljen stečaj. I ona je tijekom prevratničkih dana raspada i rasula s početka 90-ih imala svoje sramotne i kompromitirane dane, kada je od novine »na braniku bratstva i jedinstva« postala petparački kolaboracionistički ratno-huškački dnevnik. Danas u Pobjedinu arhivu nedostaju mnogi brojevi ili stranice iz tog doba: neke su naprosto istrgnute rukom, rasparane kao da se bacanjem u koš može baciti vrijeme te djela kojih se samo malo tko želi prisjetiti.

No, dug koji je Pobjeda, novine sa sve manjom nakladom, uspjela napraviti iznosi 992 000 eura! Račun Pobjede je blokiran, a obveza tvrtke prema zaposlenicima, kojih je 197 iznosi – 430 000 eura.

Foto: Bilc.rs

Foto: Bilc.rs

Pobjedu je želio svojedobno kupiti veliki bosansko-hercegovački tajkun crnogorskog podrijertla s političkim i predsjedničkim ambicijama Fahrudin Radončić, ali je transakcija propala. Trenutačno se, kao potencijalni kupac, pojavio grčki biznismen Petros Statis, vlasnik podgoričkog lista Dnevne novine i crnogorski zet oženjen tamošnjom razvikanom i mlađahnom manekenkom Nedom Čađenović. Daljnja sudbina novina nije izvjesna i pitanje je tko će dobiti Pobjedu.

A Politika?

I beogradska politika sve teže podnosi privatizacijske nedaće i konkurenciju sve brojnijih srbijanskih tabloida. Nakon što je list, koji s manjim ratnim iznimnaka (riječ je o Prvom svjetskom ratu), izlazi od 1904. godine bio prvo privatiziran od njemačkog WAZ-a (koji se Politike riješio prije nekoliko godina), nova privatizacijska transakcija izazvala je velika politička previranja u Srbiji. Naime, sukobili su se oko nje danas vladajući SNS i nekad prva srbijanska stranka, a danas stranka u borbi za preživljavanje DS.

Politika je tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji odradila prljav posao za Slobodana Miloševića, ukaljavši tako gotovo stoljetnu tradiciju, pretvorivši se u najobičnije velikosprsko i proratno glasilo. Danas je u vlasništvu East Media Groupa iz Moskve. Kada je ta ruska tvrtka, sa srpskim vlasnicima, kupila Politiku, srbijanska se medijsko-politička scena zaljuljala. Kako je tada pisao B92, Politiku je kupio posve nepoznat ruski izdavač East Media Group, stanovitog Aleksandra Trbovića. Tvrtka je osnovana u Moskvi s osnivačkim kapitalom od 250 eura!

Kako je tada javljala Beta iz Moskve, »tvrtka je potpuno nepoznata i nema nikakvog utjecaja u Rusiji«. Direktor fantomske tvrtke stanoviti je Uroš Stefanović. Kako su pisali beogradski portali, blizak Miroslavu Bogićeviću, vlasniku tvrtke Farmakom akumulatori, registrirane u Moskvi. Politika je danas list osrednje tiraže i manjeg političkog utjecaja u Srbiji.

oslobodjenje-21_09_2010

I sarajevsko Oslobođenje jedva je preživjelo privatizaciju. Danas je u vlasništvu Muje i Himze Selimovića, vlasnika prehrambenog lanca MIMS. Sve do osamdesetih godina Oslobođenje je bio najtiražniji list u SR Bosni i Hercegovini. Izlazio je naizmjence na latinici i ćirilici. Devedesetih godina Oslobođenje je u ratnim uvjetima ustrajalo i opstalo te su novinari i urednici pravili novine u nemogućim uvjetima , a za svoj rad su dobivali brojne nagrade među njima i nagradu za ljudska prava »Saharov« (1993.), Međunarodnu nagradu za slobodu tiska (1995.), Nagradu slobode 1993. godine dodijeljenu od uglednih skandinavskih listova Dagens Nyheter (Stockholm) i Politiken (Kopenhagen), a za izuzetnu odanost istini i slobodi Oslobođenju je u 1993. godini dodijeljena nagrada Oskar romero od strane katoličke fondacije The Rothko Chapel iz Houstona te je Oslobođenje 1992. godine proglašeno listom godine u Velikoj Britaniji (1992.). Nova Makedonija prestala je izlaziti 2003. godine, ali je onda današnji vlasnik tvrtka ZONIK Zorana Nikolova otkupila ime brenda te nastavila izdavati najstarije novine na makedonskom jeziku.

 (Članak je izvorno objavljen u “Novinaru” (br. 8-10 / 2014) – glasilu Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatske)

';return t.replace("ID",e)+a}function lazyLoadYoutubeIframe(){var e=document.createElement("iframe"),t="ID?autoplay=1";t+=0===this.dataset.query.length?'':'&'+this.dataset.query;e.setAttribute("src",t.replace("ID",this.dataset.src)),e.setAttribute("frameborder","0"),e.setAttribute("allowfullscreen","1"),e.setAttribute("allow", "accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture"),this.parentNode.replaceChild(e,this)}document.addEventListener("DOMContentLoaded",function(){var e,t,a=document.getElementsByClassName("rll-youtube-player");for(t=0;t