Eurozastupnica Borzan bi mogla što drugi ne mogu – zaštiti pravo na vodu

Eurozastupnica Borzan bi mogla što drugi ne mogu – zaštiti pravo na vodu

(Foto: Biljana Borzan/Facebook)

Gospođo Borzan, predlažem da mi ne čekamo druge. Dok se ne ostvari moguće pravo dostupnosti pitke vode preko EU-a, nama će netko uzeti još više izvora i vode

dr. sc. Viktor Simončič

Znanje je jedini resurs koji se trošenjem uvećava. Može beskonačno rasti. Zašto ga se tako bojimo? (neka moja izvedenica)

Viktor Simončič

EU radi značajne pomake na podizanju kakvoće pitke vode. Prije dvije godine su pokrenuli promjene koje bi Europljanima trebale osigurati da „vodu iz slavine, sigurnu za konzumaciju, mogu piti i na gradskim ulicama i u javnim zgradama, a u svim ugostiteljskim objektima potrebno je poticati konzumaciju vode iz slavine“. Što se tiče nas, kod nas je voda iz slavina oduvijek bila sigurna za konzumaciju. Možda je neki parametar u vodi bio malo izvan nekih granica, ali smo našu probavu valjda prilagodili tome, tako da ne pamtim da su negdje zbog pitke vode nastali značajniji zdravstveni problemi. Hvalili smo se kako smo jedan od rijetkih država gdje vodu možemo piti iz špine.

To je bio jedan od argumenata na raspravi o Nacionalnom planu za okoliš prije skoro 20 godina, čiju izradu sam vodio, da se pretjeruje oko potreba pravilnijeg postupanja s otpadom i otpadnim vodama. Kao protuargument za promjenu odnosa prema vodi isticao sam kako smo jedan od rijetkih država koja ne pročišćava ni kap otpadnih voda (tada još nije), otpad bacamo kamo stignemo, a eto vodu možemo piti iz špine, za razliku od onih koji su okoliš doveli do čistoće na razini p. a. – oznaka pro analysis koja se koristi za označavanje kemikalija koje su praktički 100 % čiste. Pitao sam se nije li negdje drugdje „štos“. Ili u manje kvalitetnim analizama, ili ipak u činjenici da nas od nas samih, igrom slučaja, štiti priroda.

Ne znamo gospodariti prirodnim resursima

Nisam se dao i ne dam se uljuljkati neospornom činjenicom da smo među sretnijim državama svijeta koje ne bi trebale imati problema u osiguranju pitke vode za stanovnike. I dalje upozoravam da kao i s drugim prirodnim resursima (poljoprivrednim zemljištem, šumama, priobaljem), s vodom ne znamo gospodariti.

Uz puste njive mi nismo u stanju proizvesti niti polovicu potrebne hrane. Sutra bi uz silnu vodu mogli biti žedni.

Bogatstvo s vodom je relativno. Mislim da nas pozitivne bilance vode, po kojoj smo (izgleda) prvi u EU-u, varaju. Kod malo većih kiša vodostaji narastu i dolazi čak do poplava. Par dana iza toga rijeke se pretvore u rječice ili potoke. Količina vode kako dođe tako i ode. Sklon sam tvrdnji da smo, unatoč trenutno prividnom bogatstvu, mi čak siromašni vodom. Ispada kao da se silna voda ulijeva u lonac bez dna. Najbolji pokazatelj za moju tvrdnju može biti pad razine podzemnih voda. Sjećam se kako se na tu mogućnost upozoravalo već sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ispada da su upozorenje bila uzaludna. Razine podzemne vode na području Zagreba, Samobora i Zaprešića danas su (navodno) i do šest metara niže u odnosu na razinu prije šezdesetak godina.

Pričajući ovih dana o tome, saznao sam da je na velikom broju piezometara – promatračkih zdenaca maloga promjera za mjerenje visine vodnoga lica podzemnih voda – nekada zbog previše vode bio problem uzeti uzorak za analizu, a danas je problem jer u njima nema vode. Nisu više dovoljno duboki. To je podatak koji bi trebao u društvu izazvati paniku, a ne da prolazi neprimijećeno. Tome bi morali posvetiti puno više pažnje od hvaljenja da smo bogati vodom. I jesmo, samo je pitanje do kada….

EU uvodi novi način mjerenja čistoće vode, širi se lista kemikalija i spojeva na čiju prisutnost će se ona testirati, a države EU članice se obvezuje da promoviraju univerzalan pristup pitkoj vodi za sve građane.

Voda je život

„Voda je život i stoga smo postrožili cijeli niz zdravstvenih i sigurnosnih kriterija koje će morati ispunjavati pružatelji vodovodnih usluga. Nadalje, ova direktiva je i odgovor EU na prvu uspješnu građansku inicijativu Right2Water koja je tražila da se voda proglasi neotuđivim javnim dobrom i strateškim resursom“, kazala je potpredsjednica eurosocijalista i članica odbora Biljana Borzan.

Gospođa Borzan je sigurno jedna od najkorisnijih EU parlamentarki. Ona se izborila da svi Europljani imaju prava na isti broja ribica u konzervi, a ne da npr. Danci imaju ribicu više pod istom etiketom i po istoj cijeni, da čokolada istog naziva mora imati isti udio kakaa kod nas, kao i kod njih. Uspjela je barem malo izjednačiti nas i njih.

Pravo na zdravstveno ispravnu pitku vode je sigurno neotuđivo ljudsko pravo. Ali to između ostaloga znači i dostupnost nevezano za primanja. Ovim putem skrećem pažnju na činjenicu da u EU-u živi 85 milijuna stanovnika ispod granice siromaštva, a još 30 milijuna su isključeni iz društvenih tokova i žive na rubu društva? Pravo na pitku vodu treba osigurati i njima. Pravo na pitku vode unutar EU-a treba za sve građane osigurati pod pravednim, ne jednakim (!) financijskim uvjetima. Neka svatko radi jednako dugo za svoj dio vode.

Za ilustraciju, u Hrvatskoj netko mora raditi preko pola dana – 4,76 sati – za mjesečne troškove vode. U Bugarskoj i više – 5,69 sati. Slovenci rade tri puta manje nego u Hrvatskoj (1,36 h) za vodu, a u Švedskoj gotovo sedam puta manje (0,71 h).

Ako su 4,76 sati prosječni, onda u imućnom Zagrebu, s prosječnim izvornim dohotkom po glavi stanovnika (svjestan sam da izvorni dohodak ne znači dohodak kućanstva) iznad 7000 kuna, rade oko 2 sata, a u Brodsko-posavskoj županiji s prosječni prihod od nekih 1500 kuna, gotovo 20 sati.

Pritisci na privatizaciju vodnih resursa

Kopirajući Slovence na ovom portalu sam prije par godina pokrenuo tu inicijativu: https://zg-magazin.com.hr/pravo-na-pitku-vodu-zajamciti-ustavom/

Kako god nas nevladina građanska scena nije pokazala interes za to, svjestan da to ne smije biti inicijativa jedne stranke, obratio sam se tadašnjoj Predsjednici, da ona, kao nestranačka osoba pokrene tu inicijativu: http://zg-magazin.com.hr/simoncic-poziva-predsjednicu-da-potakne-izmjenu-ustava-radi-zastite-hrvatskih-vodnih-resursa/

Istina, kod nas je u Ustavu navedeno kako su vode – uz more, obalu, otoke, šume, rudno bogatstvo itd. – dobro od interesa za RH i imaju njezinu osobitu zaštitu. U Zakonu o vodama, pak, navedeno je kako „voda nije komercijalni proizvod kao neki drugi proizvodi, nego je naslijeđe koje treba čuvati, štititi i mudro i racionalno koristiti”.

Vjerojatno zbog toga vladajući ne smatraju da je potrebno pravo dostupnosti pitke vode jače zaštiti. No pritisci na privatizaciju vodnih resursa jačaju pa se ustavna zaštita čini sve potrebnija, jer se Ustav ne može mijenjati lakoćom kao zakoni. Podsjećam kako je prodan dio „Končara”. Spadao je u stratešku tvrtku. Vlada je promijenila zakon na 5 minuta i dio „Končara“ je prodan. Sada je ostatak „Končara“ vjerojatno opet strateški.

Gospođo Borzan, predlažem da mi ne čekamo druge. Dok se ne ostvari moguće pravo dostupnosti pitke vode preko EU-a, nama će netko uzeti još više izvora i vode. Imamo novog Predsjednika svih građana. Poznajete ga, a poznajete i problematiku. Predložite mu da on pokrene inicijativu da se pravo do pitke vode, neovisno od kupovne moći pojedinca, osigura Ustavom. Kada ste uspjeli s ribicama i čokoladom, uvjeren sam da imate autoritet da se zaštiti pravo na vodu.

Komentari su zatvoreni