Euharistijsko čudo u Buenos Airesu

Euharistijsko čudo u Buenos Airesu

Osam dana poslije, 26. kolovoza Pezet je otvorio tabernakul i ustanovio kako se hostija promijenila u mišićno tkivo. O ovom je događaju odmah izvijestio kardinala Jorgea Bergoglija, koji mu je savjetovao da se naprave profesionalne fotografije. Sljedećih nekoliko godina tkivo je čuvano u svetohraništu, a događaj je držan u tajnosti

Blagdan Tijelova počeo se slaviti nakon što je augustinska redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji, imala viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Na njezinu molbu mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. je 1264. godine objavio bulu, kojom je blagdan Euharistije želio proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. je proširio blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Jedan od znanstvenika, koji je proučavao poslane uzorke bio je dr. Frederic Zugibe, kardiolog i patolog sudske medicine iz New Yorka. On je zaključio kako je ispitano tkivo dio ljudskog tijela s vlastitim DNA te da se radio o dijelu srčanog mišića stjenke lijeve srčane komore

Kako je Tijelovo posvećeno svečanom čašćenju Presvetog oltarskog sakramenta, donosimo jednu zanimljivu priču o euharistijskom čudu iz Buenos Airesa.

Alejandro Pezet

Alejandro Pezet

Velečasni Alejandro Pezet 18. kolovoza 1996. godine vodio je misu u katoličkoj crkvi u trgovačkoj četvrti Buenos Airesa. Pred kraj pričesti prišla mu je jedna žena i rekla kako u stražnjem dijelu crkve na svijećnjaku leži odbačena hostija (bijeli nekvašenikruh). Hostija je bila uprljana te ju je velečasni Pezet stavio u posudu s vodom i pohranio u svetohranište u kapelici Presvetog Oltarskog Sakramenta.

Osam dana poslije, 26. kolovoza Pezet je otvorio tabernakul i ustanovio kako se hostija promijenila u mišićno tkivo. O ovom je događaju odmah izvijestio kardinala Jorgea Bergoglija, koji mu je savjetovao da se naprave profesionalne fotografije. Tako je hostija 6. rujna fotografirana, a na fotografijama se vidjelo kako se hostija, koja je postala mišićno tkivo, znatno promijenila i povećala. Sljedećih nekoliko godina tkivo je čuvano u svetohraništu, a događaj je držan u tajnosti.

Hostija poslana na ispitivanja

Tek 1999. godina po odluci kardinala Bergoglija hostija je dana na znanstvena ispitivanja, s obzirom da kroz sve te godine nije podlegla raspadanju. U prisutnosti kardinalova predstavnika dr. Castanon je uzeo uzorke iz hostije, koji su poslani znanstvenicima u New York. Namjerno nisu poslane nikakve dodatne informacije kako bi se izbjegle bilo kakve sugestije. Jedan od znanstvenika, koji je proučavao poslane uzorke bio je dr. Frederic Zugibe, kardiolog i patolog sudske medicine iz New Yorka. On je zaključio kako je ispitano tkivo dio ljudskog tijela s vlastitim DNA te da se radio o dijelu srčanog mišića stjenke lijeve srčane komore. Taj je mišić odgovoran za stiskanje srca.

„Srčani mišić je pod upalnim procesom, o čemu govori velik broj bijelih krvnih zrnaca. Ukazuje to na činjenicu da je uzorak uzet sa živog srca. Tvrdim da je srce bilo živo, jer bi u suprotnom bijela krvna zrnca odumrla izvan živog organizma. Ona su potrebna kako bi se mišić održao na životu. Prisutnost bijelih krvnih zrnaca nam svjedoči da je srce bilo živo u trenutku uzimanja uzorka. Bijela krvna zrnca prodrla su u tkivo, što ukazuje da je srce trpjelo, kao da je bilo izloženo teškom bičevanju u predjelu prsnog koša“, izjavio je Zugibe.

Nema znanstvenog objašnjenja

dr.Zugibe

dr. Frederic Zugibe

Australci, novinar Mike Willesee i pravnik Ron Tesoriero, koji su svjedočili ispitivanjima i znali su otkuda potječe uzorak, bili su zatečeni nalazom dr. Zugibea. Willesee ga je upitao koliko bi dugo bijela krvna zrnca mogla ostati na životu u ljudskom tkivu koje je pohranjeno u vodi. Zugibe je rekao kako bi odumrla u samo nekoliko minuta. Tada je novinar rekao doktoru da je uzorak na kojem su napravljena ispitivanja bio mjesec dana čuvan u posudi s običnom vodom, a zatim tri godine u posudi s destiliranomvodom. Tek nakon toga uzeti su uzorci za ispitivanje. Doktor Zugibe jeodgovorio da ne pronalazi znanstveno objašnjenje te činjenice i da nepostoji nikakvo racionalno tumačenje. Willesee je rekao dr.Zugibeu da je ispitani uzorak dio posvećene hostije koja se na tajanstven način promijenila u dio ljudskog mišića.

„Na koji način i zbogčega je posvećena hostija mogla promijeniti svoje stanje i postati životijelo i krv čovjeka, za znanost će ostati velika nerazjašnjena tajna kojau potpunosti nadilazi njezinu kompetenciju“, rekao je Zugibe nakon saznanja pune istine o ispitanom uzorku.

„Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?“ (Iv 6, 52)

argentinska-HostijaO ovom događaju možda jedini razuman odgovor daje vjera u Božje nadnaravno djelovanje. Isus nas želi potaknuti na živu vjeru u svoju živu prisutnost u Euharistiji pod prilikama kruha i vina. Želi nam reći da je ta prisutnost realna, a ne simbolična.

Istina o Euharistiji, o stvarnoj prisutnosti osobe uskrslog Krista pod prilikama kruha i vina, jedna je od najvažnijih, usto i najneshvatljivijih istina koje nam objavljuje Isus Krist. Isus je ustanovio Euharistiju dan prije svoje muke, smrti i uskrsnuća. U euharistijskom govoru koji je zapisao evanđelist Ivan, Isus govori okupljenim Židovima : „Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je mojejelo istinsko, krv je moja piće istinsko.Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.“

(Iv 6, 53-56). Koji su ga slušali bili su užasnuti tim Isusovim riječima i govorili su: „Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?“ (Iv 6, 52).

U otajstvu Euharistije naš ljudski razum otkriva svu svoju bespomoćnost i ograničenost.

 (Tekst „Euharistijsko čudo u Buenos Airesa“; autor p. M. Piotrowski TChr preuzet iz časopisa „Ljubite jedni druge“ – 2010.godina / http://ljubite.org/)