Ekstremizam nikad nije bio i neće biti ključ razvoja sretnog društva

Ekstremizam nikad nije bio i neće biti ključ razvoja sretnog društva

Pitanje ljudskih prava je vrlo složeno, osobito kada ono zadire u područje drugog čovjeka

Žarko Delač

Žarko Delač

Posljednjih se godina o ljudskim pravima i slobodama svakodnevno može ponešto čuti ili pročitati u medijima, osnivaju se brojne udruge, pokreti. Ukratko, mogli bi zaključiti kako je ova tema postala trend. Obzirom da mnogi od nas žele biti u trendu bilo da se radi o politici, modi ili društvenim pokretima, nije čudno da i ljudska prava imaju brojne pobornike. Naravno da u tome nema ništa lošeg, ali problem nastaje i u ovom slučaju kad težimo krajnostima. Ne samo u ovom slučaju, već općenito radikalni i ekstremni potezi nisu prihvatljivi te u konačnici štete osnovnoj ideji. Time želim naglasiti kako i ljudska prava trebaju imati granice kao što i neobuzdana demokracija teži u anarhiju.

Stoga je interesantno kako se vrlo malo govori i o obvezama prema državi, poput ustavne obveze o služenju vojnog roka i obrane domovine. Treba li podsjećati kako se ta obveza nastojala izbjegavati pa je prigovor savjesti bio vrlo popularan dok je bio na snazi zakon o obveznom služenju vojnog roka. U ostvarivanju ljudskih prava često idemo toliko daleko da zaboravljamo i temeljni kršćanski postulat da je Bog stvorio čovjeka, a ne obratno. Stoga ne začuđuje kako se u Europskoj uniji već godinama ne može usvojiti zajednički ustav jer se političari ne mogu složiti oko definicije vjere i ulaska kršćanske europske tradicije u ustav.

Prema tome, pitanje ljudskih prava je vrlo složeno, osobito kada ono zadire u područje drugog čovjeka. Primjera radi, pravo na govor i ljudsko mišljenje je neupitno ali što kada pojedini govori vrijeđaju i unose nemir među druge osobe. Ili kada pojedinci javno uništavaju spomenike ili obilježja čime vrijeđaju osjećaje daleko veće skupine nebutovnika? Interesantno je u tom promišljanju o ljudskim pravima uočiti razliku u recimo pravu na zdravstvenu skrb, rad, dostojanstven život kao osnovnim životnim potrebama, u odnosu na pravo životne zajednice istospolnih brakova, biranje spola ili usvajanje djece.

U tom kontekstu svima je znano kako je Kina u svjetskoj industrijskoj i financijskoj ekspanziji i uspjela je za svoje mnogoljudne državljane osigurati koliko-toliko pristojna prava na dostojan život. Je li s druge strane sputala ljudska prava i slobode i bi li postala svjetska velesila da nije vođena čvrstom rukom i strogom hijerarhijom. Za razliku od SAD-a u kojem su ubijanja i pucnjave postale svakodnevne, a kompletan društveni sustav usmjeren na patriotski odgoj i što manje osvrtanje pogleda pojedinaca oko sebe. Imajući ove dvije krajnosti na umu sigurno je kako možemo izabrati zlatnu sredinu i pomiriti osobna i ljudska prava, obveze i dužnosti te izgraditi sigurnu i sretniju budućnost svim građanima naše domovine.