“Ekonomocid” sisačke rafinerije

“Ekonomocid” sisačke rafinerije

(Foto: Ostaci rafinerije u srcu grada Siska)

Farsa oko zagađenja iz rafinerije u Sisku bila vrhunska režija vrhunskog scenarija za uništenje privrede jednog grada i države

Dr.-Ing. Viktor Simončič

“Prevari me jednom – sram te bilo, prevari me dva puta – sram mene bilo.” (Narodna izreka)
Viktor Simončič

Prolazeći neki dan pokraj zapuštene zgrade Županijske komore Sisak i zapuštene i oronule rafinerije, slušajući prepucavanje tko je kome rekao da se samo onako zatvori rafineriju u Sisku, shvatio sam da se nama (gotovo) sve događa po scenariju kojeg nam napišu drugi, a čiju realizaciju su s oduševljenjem spremni režirati oni koji o režiji nemaju pojma.

Naravno da bi morali imati svoj scenarij. I imamo scenarije za dekoraciju. Kao što je to milijune plaćena Nacionalna razvojna strategija Hrvatske do 2030. godine, objavljena 2021. godine, čiju je izradu vodila Marina Dalić. U tom dokumentu nema, što nije logično, utjecaja posljedica pandemije, a moralo je biti! Logično, nema niti posljedica rata u Ukrajini, jer se dogodio kasnije, ali je trebala biti neka naznaka mogućih poremećaja, sličnih sadašnjim.

Trebalo je biti nešto u duhu pripreme na sedam godina mršavih krava, nakon sedam godina debelih krava. Sjeća li se još netko tog uratka, a morao bi se spominjati, ako je nacionalni? Naravno da ju se ne spominje. Ta ona je bila samo u funkciji dekoracije i uljepšavanja lika i djela (tadašnje) stranke na vlasti. Neki drugi su donijeli neki drugi dekoracijski, milijune plaćeni, strateški dokument, kao što je na primjer Industrijska strategija razvoja Hrvatske 2014.-2020. Te se već drugi dan nakon objave, nisu sjećali niti autori.

Nacionalni scenariji bez teksta

Osim scenarija za dekoraciju imamo mi i naše nacionalne scenarije za svakodnevicu. Nacionalne scenarije bez teksta.

Gledajući derutnu zgradu Županijske komore i oronule siluete rafinerije ponovno sam postao svjestan činjenice da se rafineriju u Sisku odlučilo zatvoriti istog dana kada je poklonjena. Zatvoriti sisačku rafineriju pokraj najvećeg domaćeg tržišta, koja na par kilometara ima naftna polja, koja je povezana naftovodom, koja… mogli su dozvoliti samo režiseri diletanti, po naređenju ili zbog vlastite koristi.

Prisjetih se dijela iz knjige Društvo umanjene vrijednosti (str.199-209). U ratu je sisačka privreda jako stradala. Rafinerija je gorjela u više navrata. I tada, kada je trebalo imati poseban osjećaj za mjeru, kada je privredi trebalo pomoći, politika nesposobna učiniti i urediti ono što bi trebala, odjednom je zagađenje iz rafinerije podigla na nivo svjetskog problema. Da stvar bude interesantnija,rafinerija je u to vrijeme bitno smanjila svoje emisije.

O Sisku samo najgore

Gradonačelnik Pintarić, poduprt „kobajagi“ stručnjacima zaposlenih u gradskoj upravi, čak i uz veliku podršku novoosnovane ekološke udruge, trudio se da se o Sisku piše samo najgore. Mediji, kakvi već jesu na ovim prostorima, s novinarima, kakvi već jesu na ovim prostorima, za publiku, kakva već je na ovim prostorima pisali su i iznosili najgore, uglavnom neistine. Demantiji struke nisu pomagali.

I dogodilo se. Senzacionalističkim načinom iznošenja informacija Grad Sisak je u sklopu Konferencije o klimi u Kopenhagenu 2010. godine, svrstan u grupu deset najzagađenijih gradova svijeta!!!

Mora da su članovi hrvatske delegacije uživale u tome, da eto i u Hrvata postoji nešto što izaziva senzacionalizam na svjetskoj razini. Sisak je dobio epitet grada u kojem se prekomjerno umire, u kojem je rizično živjeti i iz kojeg bi bilo najbolje pobjeći! Počelo je snimanje filma Svi sisački sprovodi!

Svjesno manipuliranje činjenicama

Nažalost, umjesto da odgovorni reagiraju na glasine, političari su svjesno manipulirali činjenicama kao i osjećajima i problemima nekih ugroženih skupina u cilju vlastite promocije. U izostanku pravovremenog i objektivnog informiranja i djelovanja nadležnih, osnovana je Inicijativa građana za održivi razvoj grada Siska. Osnovali je moja punica, žena, kćer i ja. Ta tko da se usudi protiv onih na vlasti!

Počeli smo djelovati. Organizirali smo tribine. Pozvali vodeće stručnjake da nas educiraju. U medijima je najčešće bila blokada naših istupa. Pritisak s naše strane za objektivno informiranje se stupnjevao. Ali rastao je i s njihove. Kada smo željeli organizirati i četvrtu tribinu u prostorima Županijske gospodarske komore, dobili smo odbijenicu. Nisu nam dali prostor. To je bio najbolji znak da smo na pravom putu. Na sreću, prostor smo mogli zakupiti u prostorijama kazališta „Kristalna kocka vedrine“.

Istina je izišla na vidjelo. Sisak nije bio među deset najzagađenijih gadova svijeta. Nije bio niti među 50 najzagađenijih gradova Hrvatske. Na sve moguće adrese uputili smo prvo jedno, pa i drugo otvoreno pismo. Nije bilo reakcije. Nijedan medij to nije objavio.

U Rijeci veće zagađenje, ali zatvara se rafinerija u Sisku

U Rijeci su bili mudriji. Iako je zagađenje bilo veće nego u Sisku, u medijima, osim možda lokalnima, niti riječi. Znali su oni koji rade po scenarijima drugih, da će lakše zatvoriti sisačku od riječke rafinerije.

Posebno sam bio tužan kada sam vidio s kakvim žarom su se na borbi za smanjenje zagađenja iz rafinerije u Bosanskom Brodu angažirali od bivše Predsjednice, bivšeg direktora Ine, hrvatskih ministara, medija, zelenih…. Osigurali im čak i plin iz Rusije.

Sada se ponovno polako javljaju oni koji su šutjeli kada je spreman pad sisačke rafinerije. Nova kriza je i nova prilika za vječne mikro-makro i sve i sva ekonomske analitičare. Pratim na TV-u Opet znaju što je bilo prije, ne baš i zašto je to tako bilo. Znaju i što bi sve moglo biti, ako bi moglo biti. Što će stvarno biti naravno da ne znaju. I logično je da ne znaju, ali bi morali znati barem približno što možemo očekivati. Lakše je dobiti na lotu, nego saznati što nam se spreme i što bi trebalo uraditi danas i odmah. Što treba napraviti još dok traje njihov TV nastup.

Zgrada Privredne komore u Sisku danas. Hoće li dočekati obnovu? Hoće li nekome drugome koji je malo protiv, nakon obnove također otkazati pravo na korištenje dvorane?

Neka se ne zaboravi

Kako očekivati od takvih da shvate, kako je farsa oko zagađenja iz rafinerije u Sisku bila vrhunska režija vrhunskog scenarija za uništenje privrede jednog grada i države.

Ovaj poučak je posvećen, osvjetljavanju jednog od brojnih “ekonomocida” Siska i Hrvatske. Neke se ne zaboravi. Ne umišljam si da ćemo nešto iz toga naučiti.

Oni koji žele i malo pozadine, neka pogledaju prezentaciju s jedne od tribina, da se čude hrvatskoj struci i diplomaciji, koja je u Kopenhagenu ponosno slušala, bez riječi demantija, kako nas blate na pravdi Boga.

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni