Dvostruki dobitnik Oskara – Marlon Brando
Poznato je kako je volio hranu i žene, poznato je i to kako je odrastao s roditeljima koji nisu puno marili za njega, što se odrazilo i na njegovu glumu – upravo kroz uloge koje su od njega zahtijevale prikaz bijesa i patnje
Na brodvejskim se kazališnim daskama prvi put pojavio 1944. godine u predstavi I Remember Mama, a radi uloge u predstavi Truckline Caf iz 1946. godine kazališni su kritičari glasali za Marlona Branda kao glumca koji najviše obećava. Samo godinu kasnije pojavio se u svojoj najvećoj kazališnoj ulozi kao brutalni Stanley Kowalski u filmu Tramvaj zvan čežnja (A Streetcar Named Desire), filmskoj adaptaciji istoimenog kazališnog komada Tennesseeja Williamsa. Hollywoodu nije dugo trebalo da ga regrutira pred kamere, pa se tako 1950. pojavio u ulozi veterana iz Drugog svjetskog rata u filmu Ljudi (The Men).
Od ranih uloga u filmovima Tramvaj zvan čežnja i Na dokovima New Yorka koje je režirao Elia Kazan pedesetih godina, a pogotovo svojom ulogom nekonvencionalog šefa mafije don Vita Corleonea u serijalu Kum, ostat će zapamćen kao ponajbolji glumac svih vremena. Njegov način glume koji je pokazao u Tramvaju zvanom čežnja uveo je revoluciju, nešto takvo do tada nije viđeno. Njegov imidž kopirao je i sam kralj rock’n’rolla Elvis Presley.
Originalna najava filma Na dokovima New Yorka
Drugog Oskara kojeg je dobio za ulogu u Kumu odbio je preuzeti, time je postao drugi glumac koji je to napravio. Razlog zašto je bojkotirao dodjelu je prikaz Indijanaca u američkim filmovima. Brando je bio veliki aktivist za građanska prava i član Indijanskog pokreta.
Reputaciju lošeg dečka zaradio je ne samo zbog buntovnih uloga, nego i zbog slobodnog ponašanja, kada je razbio čeljust paparazzu Ronu Galellu u lipnju 1973. Kasnije je fotograf nosio kacigu za američki nogomet svaki put kada bi fotografirao Branda.
Iako je napisao autobiografiju, neke detalje iz svog privatnog života ipak je ostavio za sebe. Poznato je kako je volio hranu i žene, poznato je i to kako je odrastao s roditeljima koji nisu puno marili za njega, što se odrazilo i na njegovu glumu – upravo kroz uloge koje su od njega zahtijevale prikaz bijesa i patnje. Često je odbijao pričati o detaljima iz svojih brakova, no poznato je kako bio oženjen tri puta te da ima najmanje 11 djece. Tragičan privatni život svakako je ostavio traga na Branda zbog čega je utjehu nalazio u hrani, pa je tako sredinom 1990-ih godina težio više od 130 kg. Umro je od plućne fibroze u Los Angelesu 2004. godine u dobi od 80 godina.
Takav glumački bard i neposredan čovjek bio je prepun mudrosti koje je rado dijelio sa svijetom, a njegove izjave postale su citati.
Umjesto zaključka:
Činjenica je da se svi koji žele nešto postići služe glumačkim tehnikama – od djeteta koje vrišti za sladoledom, do političara koji nastoji potresti srca i novčanike potencijalnih glasača. (Marlon Brando)
Priredio: Ivan Remeta (Johnny)
Reference: