Duško Šibl izlaže u Križevcima i Ptuju

(“Plava laguna”, 80×100 cm, akril, 2008.)

Da ste me pitali prije godinu ili dvije, rekao bi da je ključ za razumijevanje moga djela interes za ljudski lik, pogotovo u plesu i pokretu. Mislim da se to od nedavno proširilo na univerzalne teme energije, postanka i bitka – i koliko god to izgleda pretenciozno, interes je iskren i pokušavam ga izraziti  u najnovijim apstrakcijama

Miroslav Pelikan

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Duško Šibl, izlagač na brojnim samostalnim izložbama u domovini i svijetu, autor nadahnutog i kompleksnog opusa, ovih se dana predstavlja samostalnom izložbom Odiseja u Gradskom muzeju Križevci a sredinom svibnja izlaže u Galeriji Luna u Ptuju.

Izlažete izbor iz djela u Gradskom muzeju Križevci.

– Kao što znate, potres u Zagrebu otprije tri godine i korone su mnogima poremetili planove, pa tako i meni. Umjesto retrospektive cijelog opusa u Mimari izlažem fragmente i to već treću godinu – od Pule (Sanjam knjigu u Gradskoj Galeriji uz predstavljanje monografije autorice Ive Körbler), preko Bogdana Ogrizovića lani i do trenutačne izložbe “Odiseja”u Galeriji Križevačkog muzeja autorice Elizabete Wagner. Bit će još malih retrospektiva po Hrvatskoj i drugdje pa zato i naslov “Odiseja”.

Gospodine Šibl, što je ključ za razumijevanje vašeg djela?

– Da ste me pitali prije godinu ili dvije, rekao bi da je ključ za razumijevanje moga djela interes za ljudski lik, pogotovo u plesu i pokretu. Mislim da se to od nedavno proširilo na univerzalne teme energije, postanka i bitka – i koliko god to izgleda pretenciozno, interes je iskren i pokušavam ga izraziti  u najnovijim apstrakcijama s naslovima poput Panspermia, Kitova pjesma, Kaos, Evolucija itd.

Djelujete, stvarate, slikate na nekoliko lokacija – Zagreb, London, Opatija, Dubrovnik. Nosi li svaki atelijer svoju posebnost?

– Što se tiče tri lokacije na kojima djelujem, mislim da nema svjesne odluke o različitim pristupima slikanju. Više se radi o utjecaju podneblja, lokalnog kolorita,čak zvukova i vremenskih prilika, a de ne govorim o varijacijama u veličini atelijera što utječe na veličinu radova i tehnike u kojoj su izvedeni.

Što sam stariji volim sve intenzivniji kolorit, gestu i kontrast. Od potresa i korone ništa ne planiram više od 3 ili 4 mjeseca unaprijed i u tom vremensko okviru trebao bih imati izložbu u tvrđavi na dubrovačkom Srđu, u suradnji s kulturno-športskom udrugom branitelja Domovinskog rata.Za mene je to važno zbog sjećanja na rat i nezaboravno provedene godine u Dubrovniku.

Što izlažete u Ptuju?

– U ptujskoj Galeriji Luna prvi put se predstavljam slovenskoj publici mješavinom novih radova i radova iz ciklusa Figura u pokretu koji su najveći i najprepoznatljiviji dio mog opusa. Veselim se toj izložbi jer se Galerija Luna nalazi u prekrasnoj palači preko puta Gradske vijećnice, na glavnom trgu lijepog baroknog grada na Dravi, a vlasnici galerije su obitelj Ambrož, koja je poznata po izvrsnoj kolekciji suvremenih umjetnika.