Kažu da duša vrijedi jako
i svi je nekako spominju često,
a onda pogledaš dublje u život
i vidiš da to i nije tako.
Da duša i nema baš neko mjesto…
Bolji je onaj tko dušu nema,
ili je ima, ali je hladna.
Čini se – život ga bolje mazi,
podari svega, bolje ga pazi.
Duša je jedna, skrojena sama
i lice ima po svojoj volji.
Nije to sreća, vrlina njena,
pokaže život – drugi su bolji.
A duši, duše udahnut život,
umjetnost prava je i tako sveta,
isto kao kad kapljica rose
klizi po latici nježnoga cvijeta.
I što to vrijedi imati dušu?
Dušu što svi je spominju jako,
kad život uvijek učini svoje
i duši pokaže da nije tako.
Ne vrijedi lice po njenoj volji
pokaže život – drugi su bolji…
Snježana Kratz
Komentiraj