Dubrovačka kanalizacija turistima približava srednjovjekovni “ugođaj”

(Foto: Boris Jagačić)

Čudi me Dubrovnik. Dubrovačka Republika je već u 13. stoljeću izgradila kanalizacijski sustav, u vrijeme kad su europske metropole poput Londona i Pariza još grcale u fekalijama. No od stoljeća 13. gospari ne čine ništa da prilagode kanalizaciju broju ljudi i potpuno drugačijim navikama i potrebama. Do kada će moći smrad iz kanalizacije prodavati pod autohtoni miris starina?

dr. sc. Viktor Simončič

Čovječe, sjeti se da si ravan onomu pred kojim se ponizuješ: ne ponizuj se. (Miroslav Krleža)

Mi Zemljani smo drugog kolovoza potrošili obnovljive izvore za ovu godinu. Sada trošimo ono od sutra. Ono od naših unuka, jer smo od djece već potrošili. Trenutno trošimo 1.7 puta više resursa nego što ih se obnavlja. Svake godine se to događa ranije. Kada bi svi trošili samo kao Njemačka, godišnje resurse bi potrošili već negdje u proljeće. Svjetski prvaci u trošenju su navodno Australci.

Da svi trošimo kao oni valjda bi resurse potrošili još usred zime. Bismo li svi onda imali tako lijepu zgradu opere kao što je ona u Sidneyju? Jednom godišnje i oni se hvale kako ugase osvjetljenje zgrade opere na sat vremena. Sve u cilju spasa naše Zemlje. Oni gase svjetla na jedan sat, a barem dobra trećina čovječanstva nema dnevno struje niti za jedan sat. Licemjerne li moderne civilizacije!

Valjda u čast obilježavanja prekomjerne potrošnje Zemlje, SAD su donijele odluku da izlaze iz Pariškog sporazuma o zaštiti klime. Kao, škodi njihovoj ekonomiji, onoj koje je s nekih 28 % doprinijela klimatskim promjenama, više nego Kina, Rusija i Njemačka zajedno.

Američki plin je preskup i točka

Njihov interes je i dalje samo njihov. Briga njih za druge. A ti drugi šute li šute. Vjerujem da će se konačno probuditi Europa i reći: »dosta je«. Ne radi se više o čistim ekonomskim interesima. Radi se o preživljanju vrste zvane čovjek. SAD je produžila i sankcije Rusiji. To mi više liči na neki demokratski fol. Ako je vjerovati nekim EU političarima, glavni razlog je želja da se iz tržišta izbaci ruski plin i da Europa uvozi američki. Jest da je skuplji, ali je u interesu SAD-a, pa samim time nije skup, jer je u interesu Amerikanaca. Plutajući terminali za američki plin bi se trebali graditi kao neka vrsta benzinskih pumpi. Prvi je izgrađen u Litvi. Čini se da baš ne posluje kako treba. Plin je malo preskup. Mi bi, iako ne vjerujem u taj projekt koji je stariji od naše državnosti, kao drugi trebali graditi prvo plivajući terminal za plin, a onda i jedan na kopnu. Slijede navodno Poljaci. I oni bi plutajući terminal. Terminali OK, ali plin poskup!

Osim toga, američki plin se većinom dobiva iz škriljevaca. Pri tome se troši puno više energije od iskorištavanja plina iz podzemlja, pa bi i to mogao biti razlog da dogodine potrošimo zemljine resurse još koji dan ranije. Nijemci, onako pragmatični kakvi jesu, grade drugi dio plinske cijevi preko Baltičkog mora. Oni nastavljaju uvoziti jeftiniji ruski plin. Gradit će se i južni plinovod do Turske. Krizu u Kataru, jednom od najvećih izvoznika plina, ni u snu ne povezujem s željom da svi trošimo plin »Made in USA«.

Nijemci varaju s emisijama iz dizelskih motora. Njihovi elitni automobili su mala ekološka prevara. U Njemačkoj naglo pala kupovina dizelaša. Na njihovoj TV trgovac starim automobilima izjavljuje kako će stare dizelaše od sada još više plasirati u Afriku, Aziju i valjda nama, manje brzim EU članicama. Može drugdje što ne može kod njih. Inače bi kod nas bio nevjerojatan ekološki doprinos kada bi vozni park prosječne starosti 13 – 14 godina zamijenili s njihovim. Barem da zamijenimo onih 50 % starijih od 13 godina. Pojašnjenje. Da se dobije prosjek od na primjer 13 godina, onda mora postojati jedan auto star godinu dana i jedan star 25 godina.

Insekticid u jajima

Kapitalisti su jednostavno nezasitni. Briga o zdravlju je većinom samo farsa. Od dizelaša još bolji primjer za to je insekticid fipromil kojeg su koristili (izgleda ne samo) nizozemski proizvođači jaja. Insekticid završio u jajima.

Naš ministar poljoprivrede ne brine o kvaliteti hrane iz EU-a, iako nam baš oni često podvaljuju. U duhu balkanizma, da je najveća sreća kada susjedu crkne krava, za preko 20 puta je povećao troškove ispitivanja voća i povrća iz susjedstva, koji nam baš ni ne podvaljuju. Otežao je život seljacima, koji se bore da prežive kao i naši poljoprivrednici. U svojoj naivi je zaboravio da ni drugi neće spavati. Srbija je već pripremila protumjere, po principu »još ljuća trava na ljutu ranu«, pa će za uvoz hrvatske robe u Srbiju, ne povuče li naš ministar mjere koje je propisao, na granici čekajući rezultate ispitivanja, provoditi i do 30 dana.

Nakon Agrokora to bi moglo dodatno otežati stanje našim poljoprivrednicima. Vjerujem da se ovakvom ponašanju jako vesele oni iz EU-a. Povećat će se i tako veliki uvoz njihove robe. Vesele se oni nama neukima, a mene muka, zar je stupanj neznanja stvarno tako velik? Što mislite, utječe li ovakvo ponašanje (i) na probleme oko Pelješkog mosta ili Ade na Dunavu?

Lokacije pod UNESCO-vom zaštitom preplavljene fekalijama

Svijet o spasu planeta Zemlja, a mi o higijeni. Zapanjujuće je koliko smo tolerantni do prljavštine i kako skrivamo higijensko-sanitarne sramote. Prodor fekalija u vodovodnu mrežu u Vodicama spada valjda u raritete unutar EU-a. Možda bi se s tim čak trebalo hvaliti ili možda čak pritužiti prema Bruxellesu »kako fekalije unatoč usklađenosti propisa s EU-om nađu put do pitke vode«.

Na TV-u slike s Plitvica pod zaštitom UNESCO-a. Hrabri branitelji i ekološki aktivisti probijaju se kroz grmlje i senzacionalistički pokazuju malu cijev kroz koju izlazi nešto sanitarne vode iz neke kuće. Fekalije stotina tisuća turista iz hotela i restorana, koji se ispuštaju u rupu u Rastovačama ne vide niti hrabri branitelji, niti ekološki aktivisti niti kamera TV-a. Senzacionalno otkrivanjem ispusta iz male cijevi, liči mi na »cijepanje dlake na pola«.

Na TV-u slike iz Dubrovnika pod zaštitom UNESCO-a. Tijekom proteklog tjedna iz kanala iz povijesne jezgre ponovno su izvađene goleme količine masnoća. I kao zbog masnoća je došlo i do izlijevanja fekalija u more, tik uz zidine. A kamo se inače izlijevaju fekalije stare jezgre nego tik uz zidine?

Ima li neko prokletstvo, neka kletva za hrvatske bisere pod zaštitom UNESCO-a? Otpadne vode na Plitvicama ispuštaju se u vrtaču, kraj restorana. U Dubrovniku se fekalije ispuštaju u luku, kraj restorana. U slučaju Plitvica to i nije neki problem, jer curi susjedima u Bosni i Hercegovini. Ne brine njih, pa što bi nas. Znate da ne mislim tako. Na ovo sam upozoravao zelene aktiviste u BiH. Nema reakcije. Imaju važnija posla. Samo da riješe problem sa skladištem nuklearnog otpada na Trgovskoj gori. S fekalijama će lako. Navikli na njih.

“Zelenima” ne smrdi

Čudi me Dubrovnik. Dubrovačka Republika je već u 13. stoljeću izgradila sustav kanalizacije. Europske metropole poput Londona i Pariza u to su vrijeme još uvijek grcale u fekalijama. Donijeta je odluka o popločavanju ulica, određivanju njihova nagiba za odvodnju oborinskih voda, za gradnju i održavanje septičkih jama i odvodnih kanala (gotales ili gatti, lokalno klončine). Septičke jame su se gradile pod kućom ili pod ulicom i morale se čistiti svakih deset godina o trošku vlasnika kako ne bi došlo do njihova izlijevanja.

Od stoljeća 13. gospari ne čine ništa da prilagode kanalizacijski sustav broju ljudi i potpuno drugačijim navikama i potrebama. Ne znam do kada će moći smrad iz kanalizacije prodavati pod autohtoni miris starina? Oni koji možda nisu gospari, nenavikli na smrad to teže podnose, kako je izjavio netko tko već osam godina živi u Dubrovniku: »To bude nepodnošljivo, to vam smrdi čim uđete na primjer iza crkvice«. Dubrovčani na području elementarne higijene, osim »bla-bla« ne rade ništa ni na problemu gospodarenja s otpadom. Sav posao im se sastoji od iznalaženja još jedne rupe u koju ubacuju sve i sva dok je ne zatrpaju. Onda traže drugu rupu. Radi li se ipak o višoj svijesti da se smanjenje količine otpada na smetlištu smanji samozapaljenjem ili se toga još nisu sjetili nije znano.

Na problem otpad upozoravao sam Zelenu akciju/Srđ je naš. Valjda znaju i da se fekalije ispuštaju odmah kraj zidina. Oni šute. Ovo pišem i zbog njih. Znam da je bitka protiv golfa, pa za spas svjetskih oceana i za još poneku globalnu akciju medijski atraktivnija od hvatanja u koštac s fekalijama. S fekalijama će lako. Navikli na njih.

Meni već podugo većina »zelenih« djeluje nedozrelo. Mislim na one koji profesionalno žive od »zelenoga«. Ako im se bitka za javnu higijenu čini premalo atraktivna, neka predlože projekt: »Kako spasiti UNESCO-vu baštinu u Hrvatskoj mjerama Dubrovačke Republike iz 13. stoljeća!«