Duboke rane zagrebačke

Duboke rane zagrebačke

(Foto: MUP)

Nastao je rat oko Zakona o obnovi Zagreba. Kao da dosadašnji zakoni priječe da krene sanacija i obnova. Treba se gospodo moja prihvatiti posla koji će trajati možda i 10 godina. I taj posao zahtjeva stručnost i ozbiljnost, a ne jeftine političke dosjetke

Damir Gašparović

Prošlo je više od dva mjeseca od tog teškog dana u Zagrebu za sve nas. Što nam je taj nesretni 22. ožujka donio, mnogi Zagrepčani nisu bili svjesni sve dok nisu popustile mjere oko COVID-a. I kada su došli u središte metropolole ostali su u šoku. Ali to je samo središte. U Zagrebu je ranjenih ostalo 27 tisuća objekata. I nisu još ni sve nestabilne građevine sanirane i još uvijek prijeti urušavanje na svim stranama. Ilicom se mirno neće moći prošetati godinama, Trgom, Gornjim gradom.. Ali nije samo to taj ranjeni Zagreb.

Politikanstvo ne pomaže građanima

Nevjerojatno je u stvari da čim su se malo umirili potresi i malo popustila izolacija zbog virusa, kako su na ulici istrčali zagrebački političari. A niti jedan od njih koji sada juriša na birokratske barikade „golim prsima“ nije potrošio niti jedan svoj dan volontirajući na pomoć svojim sugrađanima niti u Civilnoj zaštiti, niti u Crvenom križu, niti negdje anonimno makar kao recimo pridruženi član Bad Blue Boysa. Nismo ih vidjeli niti kod Petrove, niti u Markuševcu, niti raščišćavanju ulica ili odnošenju hrane starijim i slabo pokretni sugrađanima.

Nastao je i rat oko Zakona o obnovi Zagreba. Kao da današnji zakoni priječe da krene sanacija i obnova. Treba se gospodo moja prihvatiti posla! Posla koji će kako stvari stoje trajati možda i deset godina. I taj posao zahtjeva stručnost i ozbiljnost, a ne jeftine političke dosjetke.

Obnova sa zakonom ili bez njega

Nedonošenje zakona o obnovi prije raspuštanja Sabora ne može biti opravdanje nikome. Ni vlasti, ni opoziciji. Zakon o obnovi spomeničke baštine Dubrovnika donesen je sedam (7!) godina nakon potresa u Crnogorskom i dubrovačkom primorju, ali nisu Dubrovčani zbog toga sjedili sedam godina skrštenih ruku. Najlakše je lajati na mjesec, treba raditi za opće dobro. Cijela Gradska uprava se trebala prestrojiti i mobilizirati i prihvatiti posla. Jer građani imaju „milijun“ problema koje treba rješavati – od krovova i dimnjaka, do instalacija, objekata od javnog interesa, škola i muzeja, prometa.. I treba pošteno građanima reći – problemi su veliki i rješenja neće biti preko noći.

Potres je otvorio mnoge probleme

Potres nije otvorio samo pitanje oštećenja. Potres je pokazao sve posljedice nejasne vlasničke strukture objekata koji se vuku još od 1941. godine. Nije proveden povrat vlasništva niti onima koji su bez vlasništva ostali 1945. godine. Tisuće stanova u pogođenom centru grada nalaze se u pravnoj fazi povratka vlasnicima – pojedincima i katoličkoj crkvi. Tko će sada snositi troškove obnove tih objekata?

Otvara se pitanje zašto odavno nisu utvrđena pravila za održavanje objekata u širem centru? Zašto su nam fasade zapuštene? Zašto rušenje nosivih zidova u starim stambenim zgradama nitko ne kontrolira? Pitanje kako su se dijelili stanovi na korištenje u centru i po kojim kriterijima? I tko će snositi troškove obnove tih stanova koji su formalno pravno državni ili gradski a stvarno u rukama korisnika?

Na sve to dolaze problemi s dimnjačarima, dimnjacima, koncesijama, plinskim bojlerima… Potpuni cirkus i kaos!

A netko u ovom gradu konačno treba imati petlje i reći građanima što su prioriteti! Jesu li prioriteti uništene i oštećene škole, muzeji, spomenici kulture? Ili su to objekti koje smo malo prije nabrojali? Hoćemo li ipak najprije zbrinjavati građane ili ćemo skinuti sve dimnjake, hoćemo li još prije toga promijeniti politiku Zavoda za zaštitu spomenika? Jer su zbog „zaštićenih“ dimnjaka mnoge zgrade teško stradale.

Zagreb nije samo ono što se vidi s katedrale

Zagreb nije samo ono što se vidi s katedrale. I kada govorimo o obnovi, moramo govoriti o svoj privatnoj gradnji od sljemenskog tornja do Varaždin Brega. Jer tek tamo negdje završava Zagreb. Zagrepčani su i svi naši sugrađani koji žive recimo u Planini Donjoj. To vam je, za one koji ne znaju, 40 minuta vožnje autom od Trešnjevke. I njihove su kuće jako stradale i oni plaćaju najveći prirez. I sve privatne kuće u cijeloj podsljemenskoj zoni, u Gornoj Dubravi, Sesvetama vape za obnovom. U naseljima najbližima epicentru potresa oštećeno je i do 90 % objekata. Od „samo“ srušenih dimnjaka do popucalih zidova i potpune neupotrebljivosti.

Da nije opasno, rekao bih provozajte se malo i pogledajte! Pogotovo ako ste zastupnici u Skupštini Grada i branitelji interesa građana. Ili ste samo takvima sami nazivate. Jer, Zagreb traži i treba vrijedne i stručne ljude, poštenje i odgovornost jer uz jeftine doskočice kao iz narodne pjesme nećemo daleko stići.

';return t.replace("ID",e)+a}function lazyLoadYoutubeIframe(){var e=document.createElement("iframe"),t="ID?autoplay=1";t+=0===this.dataset.query.length?'':'&'+this.dataset.query;e.setAttribute("src",t.replace("ID",this.dataset.src)),e.setAttribute("frameborder","0"),e.setAttribute("allowfullscreen","1"),e.setAttribute("allow", "accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture"),this.parentNode.replaceChild(e,this)}document.addEventListener("DOMContentLoaded",function(){var e,t,a=document.getElementsByClassName("rll-youtube-player");for(t=0;t