Drveni lutak Pinocchio

Drveni lutak Pinocchio

Jednom davno stari stolar Geppetto načini drvenog lutka i nazva ga Pinocchio* … obuze ga sjeta jer nije imao djece, pa će ovako lutku: »O, Pinocchio, kad bi barem bio pravi dječak…«

Za sve možemo zahvaliti Carlu Collodiju, pravim imenom Carlo Lorenzini, koji rođen je 1826. u Firenzi, kao prvo od desetero djece kuhara Domenica i učiteljice Angele. Književni pseudonim pod kojim će steći slavu, Collodi, »posudio« je od majčina rodnog sela.

Carlo Collodi

Život supružnika bio je težak: Angela je bila prisiljena raditi kao sobarica kako bi nahranila gladna dječja usta, a Domenico, osobni kuhar bogatog plemića, markiza Ginorija, kući gotovo da nije navraćao. Premda strog, markiz nije bio bez srca. Primijetivši da je maleni Carlo pametna glavica, njegovom ocu je obećao da će mu platiti školovanje za svećenika. Kako nametnute dogme nisu bile po njegovom ukusu, 16-godišnjak je napustio sjemenište te se prebacio na studij filozofije. (Više na: https://hr.wikipedia.org/wiki/Carlo_Collodi)

Onim po čemu je danas poznat, literaturom za djecu, počeo se baviti tek u pedesetima – 1880. godine. Nakon što je Collodi s francuskog preveo bajke Charlesa Perraulta, oduševljeni urednik ga je zamolio da i sam pokuša pisati za djecu. Autoru, dotad relativno nepoznatom, stizala su pisma oduševljenih mališana, koji su s uzbuđenjem čekali nastavak Pinocchijevih avantura. Djelo je u nastavcima objavljivano, počevši od 1881. godine, u listu Il Giornale dei Bambini, prvom talijskom listu za djecu.

Priredio: Ivan Remeta (Johnny)


*Pinocchio, talijanski pinjol, sjemenka pinije)

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni