Društveni roboti
Teško je ukratko nabrojiti sve namjene društvenih robota. Odgajanje djece i briga o starijim ljudima bit će sve učestalija. No čini se da bi razgovori s humanoidima mogao pomoći i ljudima tijekom duge izolacije kakvi su npr. svemirski letovi. / Najnoviji primjer humanoidnog robota namijenjenog pomoći starijim osobama potječe iz projekta europskih istraživačkih instituta pod nazivom Mobiserv Project. Komercijalna inačica ovog robota očekuje se za nekoliko godina i bit će dostupna za svega 5000 eura.
Humanoidi nalik na muškarca su androidi. S humanoidima nalik na ženu, stvar je kompliciranija. Logični izraz bio bi ginoid, ali se ona upotrebljava za mušku osobu s nekim fizičkim karakteristikama žene. Zato je u suradnji s poznatom jezikoslovkinjom smišljen naziv za ženu humanoida. To je ginolda.
Igor Čatić
Kakva je vaša predodžba o robotima? Kako je moguće podijeliti robote? Jeste li kada čuli za društvene robote?
Upišete li u tražilicu englesku riječ robots pojavit će se odgovor da postoji 107 milijuna, a pod nazivom roboti 3,9 milijuna tekstova s tim riječima. Za natuknicu social robots ima samo 85 tisuća, a o društvenim robotima nalazi se samo 45 tekstova. Udio sintagme social robots je u populaciji robots samo 0,08 %. U jezicima s ovog prostora situacija još lošija, samo 0,001 % članaka posvećeno je toj temi.
Na prvi pogled nešto manje od 0,1 % ne bi trebalo pobuđivati posebnu pozornost, osim zaljubljenika u robote. Međutim društveni roboti su naša budućnost. Roboti ne djeluju u zrakopraznom prostoru, već su dio suvremene okoline.
Govoriti o robotima zahtijeva najprije navođenje sljedeće misli. »Sve učestalije kiborzi žive sami zajedno, okruženi robotima.« Zbog navedenih brojeva, potrebno je načiniti određenu sistematizaciju robota i zatim govoriti i pisati o društvenim robotima.
Roboti su dio suvremene okoline
Najprije treba protumačiti prvu misao. Čovjek postaje sve kiborgiziraniji, ima ugrađeno sve više usadaka, implantata. Neki mu služe kao zamjena za istrošene organe ili udove, poput umjetnih kukova. Međutim sve je više tzv. i-kiborga, informacijskih kiborga koji imaju ugrađene čipove (opširnije u Kiborzi među nama, Zg-magazin, 14. studenog 2012.). Koji im mogu služiti ne samo za upravljanje ljudima već npr. za upravljanje robotima.
Sintagmu žive sami zajedno posudio sam od Sherry Turkle, prof. psihologije na glasovitom MIT – Tehničkom sveučilištu u Massachusettsu koja je napisala istoimenu knjigu. To sve kiborgiziranije ljudsko biće živi samo, ali umreženo. Samo preko fejsa može se umrežiti potencijalno s više od milijardu ljudi. Što znači da je okružen robotima? Odgovoriti na to pitanje znači načiniti sistematizaciju robota.
Čini se najprimjerenijom ona da roboti mogu biti industrijski, uslužni i društveni. Valja ovu podjelu oprimjeriti. Industrijski roboti zavaruju ili vade iz kalupa proizvode. Uslužni roboti peru širokotrupne zrakoplove, sudjeluju u vađenju mina ili čiste prostorije. Jedno najnovije dostignuće i to hrvatskih znanstvenika s FSB-a je robotski sustav RONNA koji će pomagati neurokirurgu pri operacijama (profesionalna uslužna djelatnost). Roboti mogu služiti kao vojnici ili čak sigurnosni roboti na kontrolnim punktovima u zračnim lukama ili slično. U jednom intervjuu nedavno je rečeno, trebalo bi proučiti što bi se dogodilo da se sukobe kiborzi koji pucaju po nalogu ugrađenog čipa, a ne odlukom ljudskog bića i robota vojnika.
Nužna je još jedna podjela. Roboti mogu biti humanoidi i ostali. Humanoidi su oni koji su nalik na ljudsko biće i mogu se upotrebljavati za razne svrhe. Među humanoidima valja razlikovati one koji su nalik na muškarca i na ženu. Humanoidi nalik na muškarca su androidi. S humanoidima nalik na ženu, stvar je malo kompliciranija. Logični izraz bio bi ginoid, ali se ona upotrebljava za mušku osobu koja ima neke fizičke karakteristike žene. Zato je u suradnji s jednom vrlo poznatom jezikoslovkinjom smišljen naziv za ženu humanoida. To je ginolda. Primjer ginolde su sve brojnije lutke za seks, pa malo šale: ako putujete s ginoldom stane vam u kovčeg i ne morate iznajmiti sobu za dvoje, već za jednu osobu.
Mobiserv Project
Za širu javnost najzanimljiviji su društveni roboti. Mogu, ali i ne moraju biti humanoidi. Može to biti npr. pas-robot kakav je bio AIBO razvijen na MIT-u 2000.
Teško je ukratko nabrojiti sve namjene društvenih robota. Odgajanje djece i briga o starijim ljudima bit će sve učestalija. S posljedicama koje traže podrobno proučavanje kao što je to načinila Sherry Turkle. No čini se da bi razgovori s humanoidima mogao pomoći i ljudima tijekom duge izolacije kakvi su npr. svemirski letovi. Japanci su načinili androida KIROBO-a koji je stigao na svemirsku stanicu 10. kolovoza 2013. KIROBO visok je 34 cm, govori japanski, hoda, prepoznaje lica i zna snimati. On će na svemirskoj stanici razgovarati s jednim astronautom. Na zemlji ostaje blizanac MIRATA, pa će znanstvenici moći uspoređivati razvoj ta dva androida.
Najnoviji primjer humanoidnog robota namijenjenog pomoći starijim osobama potječe iz projekta europskih istraživačkih instituta pod nazivom Mobiserv Project. Podatci o tom robotu objavljeni su 19. kolovoza 2013. Što može ovaj prototip uz cijenu od oko 10 tisuća eura, a očekuje se da će komercijalna inačica za nekoliko godina biti dostupna za svega 5000 eura.
Robot je učvršćen na pomičnom postolju i posjeduje stereoskopske kamere, omogućena mu je dvosmjerna glasovna komunikacija: zna govoriti i razumije ljudski govor. Opremljen je s brojnim senzorima i zaslonom na dodir kao sučeljem. Nema ruke ili bilo koji dio koji bi mogao uzimati ili rukovati s nekim objektom.
Njegova je zadaća višestruka. Treba nadzirati je li se osoba kojoj je dodijeljen giba u kući. Ako se osoba ne giba, robot dolazi k njemu i obavještava ga da se već neko vrijeme nije gibao i pita ga želi li vježbati i ponudi mu nekoliko mogućnosti. Robot registrira je li uzeo propisane lijekove. Robot pita osobu želi li telefonirati nekoj osobi čija se slika pojavljuje na zaslonu. Želi li možda pregledavati pohranjene slike ili se zabavljati određenim igrama. Može osobu potaknuti da jede i da se regulira osvjetljenje u prostoru u kojem jede. Robot omogućuje stalni nadzor nad ulazom u kući, a po naredbi pušta posjetitelja u kuću. Konačno, može se podesiti glas robota, njegovo ponašanje i ostale karakteristike prilagoditi osobi koju poslužuje. Starije osobe koje su provjeravale mogućnosti tog robota izrazile su sve ekstremno pozitivno o ovom robotu.
Opisani robot nije jedini takve vrste. Slične su gradili i na MIT-u i Sherry Turkle ispitivala je starije osobe kako ocjenjuju takve robote. Ispitanici u pravilu daju takvoj pomoći u njihovim pomalo osamljeničkim danima, vrlo pozitivnu ocjenu. Vode sa svojim robotom vrlo duge razgovore, pri čemu su svjesni da roboti ne posjeduju emocije
Treba uočiti još jednu pojedinost. Društveni roboti nisu samo hardver, njihov uspjeh je u velikoj mjeri ovisan o ugrađenom računalnom programu. Već sedamdesetih godina na MIT-u je razvijen program pod nazivom ELIZA koji je davao odgovore poput psihoterapeuta. Na iskaz Ljuti me moja majka, robot je odgovarao pitanjem Recite mi nešto više o njoj.
Malo dijete Tamagotchi
Ima još jedna skupina robota koje možda takvima i ne doživljavamo. Dvije takve vrlo poznate tvorevine su prividno stvorenje u plastičnom jajetu, japanski Tamagotchi i prvi proizvod nalik na robota Furby proizveden godinu dana kasnije 1998. Vrlo zanimljive su reakcije na te proizvode prodane u milijunima primjeraka. Jedno pitanje koje se postavilo o čemu se zapravo radi. To nije ni biće, dakle živo a nije ni neživi stroj. Radi li se o recimo materijalnom digitalnom biću. Naime digitalno ali prividno biće je i avatar koji postoji samo na zaslonu. Puno pitanja koja traže odgovore. Recimo o Tamagotchiju se trebalo brinuti kao o malom djetetu.
Zašto se autor zainteresirao za ginolde. O dječjim lutkama je već pisano na ovom portalu (Lutke i polimeri, Zg-magazin, 29. siječnja 2013.). Za odrasle postoje dvije skupine lutaka. One koje su replika nekih slavnih osoba i većeg su formata. Drugu skupinu čine seks lutke. One se prave od polimera, a time se autor bavi cijeli život. Nekada u 17. stoljeću bile su načinjene od organskih polimera, tekstila, kao džepovi namijenjeni mornarima. Danas su od plastike ili gume. Trenutno su najusavršenije one od silikonske gume. Imaju grijanu unutrašnjost a neke i pojačane sfinktere.
Društveni roboti su naša budućnost htjeli li ne. Jer naša je budućnost i misao: »Sve učestalije kiborzi žive sami zajedno, okruženi robotima. « Pa i ginoldama.