Drugi “ćemo ben” ministra Ćorića u Istri
(Foto: Vlada RH)
Sve razvijenije države uredile su korištenje gorivo iz otpada (GIO) kao alternativnog goriva prema waste to energy principu. Mi smo jedina EU država koja to nije uredila. Nisu stvoreni preduvjeti i stvar smo prepustili snalaženju uprava centara
Dr.-Ing. Viktor Simončič
Čim jedna vlada osjeti potrebu da svojim građanima obećava putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga. (Ivo Andrić)
Ćemo ben je istarski relativ, »glagolski oblik koji označava izvršenje neke radnje u budućnosti za koju i aktivni i pasivni subjekt znaju da od toga nema ništa«. U terminologiji Alana Forda to znači: »Mi obećavamo, ali ništa ne ispunjavamo«, a kao predizborno obećanje glasilo bi: »Čekaj stoko sitnog zuba (u originalu se spominje magare) da trava naraste«.
U Hrvatskoj je određeno da se, grubo rečeno, nekih 50 % otpada izdvaja i reciklira na izvoru, a ostatak preradi u centrima za gospodarenje komunalnim otpadom. Kao glavni proizvod prerade nastaje gorivo iz otpada – GIO. Sve razvijenije države uredile su korištenje GIO-a kao alternativnog goriva prema principu waste to energy. Mi smo jedina EU država koja to nije uredila. Nisu stvoreni preduvjeti, za okolišno i ekonomski prihvatljivo korištenja GIO-a i stvar smo prepustili snalaženju uprava centara za gospodarenje otpadom.
Primjer Finske
Uz razumljivo protivljenje nekih udruga termičkoj obradi – pretvaranja otpada u energiju, kod nas (je) otpor dolazi(o) čak i od nekih ministara okoliša. Primjer Finske, jedne od niza EU država sa sličnom praksom, pokazuje koliko zaostajemo na području postupanja s komunalnim otpadom.
Ministar Tomislav Ćorić je 13. rujna 2018. (prvi puta među Istranima), suočen s problemom plasmana goriva iz otpada proizvedenog na Kaštjunu priopćio da je Vlada donijela odluku o izradi Strategije/studije za termičko iskorištavanje goriva – waste to energy! Odluka Vlade je ostala na – ćemo ben.
Dvije i pol godine kasnije, 5. veljače. 2021. (drugi puta među Istrijanima), na pitanje što je sa Strategijom Vlade o zbrinjavanju goriva iz otpada, ministar Ćorić je odgovorio:
»Mi smo već u proteklom razdoblju odlučili sufinancirati zbrinjavanje SRF-a s područja Kaštijuna, preko Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kako bi olakšali prije svega financijsku poziciju Kaštijuna kao pravne osobe. S druge strane, dugoročni plan RH je da se na razini države kreiraju mjesta u kojima će doći do zbrinjavanja SRF-a, što se i danas događa na području nekoliko cementara u RH. Međutim, ovaj problem je potrebno rješavati na razini RH jer ovdje u slučaju cementara govorimo o tržišnoj utakmici koja za naše centre za gospodarenje otpadom, Kaštijun i Marišćinu u ovome trenutku može biti vrlo skupa.«
Eksplicitno obećanje
Od eksplicitnog obećanja o potrebi urgentnog iznalaženja rješenja za iskorištavanje GIO-a 2018., dvije i pol godine kasnije, 2021., ministar govori o dugoročnom planu kreiranja mjesta gdje će se moći iskorištavati GIO. Još jedan ćemo ben?
Ministar problem plasmana GIO-a na Kaštjunu rješava pokrivanjem troškova zbrinjavanja GIO-a, sredstvima Fonda. Namjerava li tako riješiti i problem GIO-a s Marišćine, ali i sa svih centara koji su u izgradnji ili pred početkom izgradnje? Kako je moguće da trošimo stotine milijuna kuna za centre koji ne predstavljaju zaokruženu cjelinu?
Strategija obećana 2018. je stvarno bila u izradi. Radi se o studiji za čiju izradu, kako sam više puta napisao, nekom s malo znanja treba manje od mjesec dana. Za kasniju realizaciju godine. Bilo bi interesantno saznati koliko novca je potrošeno za izradu studije bez rezultata i tko su bili stručnjaci u izradi? Je li »dugoročni planu RH da se na razini države kreiraju mjesta u kojima će doći do zbrinjavanja GIO-a« obećanje na dugačkom štapu – neki novi ćemo ben? Hoće li na izraditi raditi isti stručnjaci, kao na 2018. obećanoj strategiji, pojačani s novim posebnim savjetnicima ministra, pristiglih ovih dana s fakulteta?
Kakav ćemo ben sprema ministar Ćorić za treće obraćenje Istranima? Kako je Finska ipak jako različita od nas, tamo se zbog kupljene čokoladice odlazi iz vlade, predlažem ministru Ćoriću da svrati do susjeda. Bliži smo si po mnogo čemu, pa i po ćemo ben.
Slovenija, uz uređeno korištenje GIO-a u cementari i kao gorivo za centralno grijanje u Celju, radi na mogućnosti njegova iskorištavanja u termoelektrani Šoštanj. Pozvala je i općine koje žele da se kod njih koristi GIO. Javilo više općina no što je potrebno. Waste to energy postrojenja će se graditi na 4 – 5 lokacija. Glavni pokretač korištenja GIO-a u Sloveniji je (bila) Zveza ekoloških gibanj Slovenije, savez s više od 100 udruga članica. Zeleni Slovenije su izgleda drugačije zeleni od onih u Hrvatskoj.