Dr. Mirna Šitum: Zagrepčani su tek prosječnog zdravlja

„Zagrepčani su po zdravlju u razini hrvatskog prosjeka. Velegradski život sa svojim stresom nosi svoje teškoće. Kardiovaskularne bolesti su nemalo prisutne, kao i maligne ali zato organiziramo preventivne akcije koje su svojevrsni nadstandard u zaštiti zdravlja građana“, navodi pročelnica Gradskog ureda za zdravstvo

Razgovarala: Snježana Kratz

Voljela bih gradu podariti jedan Centar za mlade koji bi s ciljem poboljšanja njihovog zdravlja objedinjavao ginekološku, dermatovenerološku, psihološku i druge medicinske struke. Lokalna palijativna skrb trebala bi bolje zaživjeti jer je to potreba naših građana. Zagreb, a i Hrvatska sve više stari, govori u razgovoru za ZG-magazin akademkinja, prof. dr. Mirna Šitum, pročelnica Gradskog ureda za zdravstvo.

Najradije bih, kako je to jednom prigodom rekao novinar Milan Ivkošić, da tramvaj vozi do Ciste Provo i nazad do Zagreba. To mi je sve u srcu i nema razlike . Zagreb i ja smo jedna ljubav i to trajna

Zašto volite Zagreb?

Zagreb i ja volimo se odavno jer meni je to drago mjesto za život, zbog svega što nosi sa sobom i što čovjeku daje. Volim ga zbog kulturološkog bogatstva, znanstvenog značaja, životnog okružja… To je i mjesto mojeg izrastanja. Dio sam Zagreba, u njemu živim , u krugu sam multikulturalnosti, multikonfesionalnosti i europskih odrednica koje su u Zagrebu zaživjele iako on svoj europski karakter ima oduvijek. Kontinuirano živi europskim načinom i ne bih ga nikada mijenjala za neki drugi grad. Nikada ne bih mogla napustiti Zagreb iako sam imala prilike. Zagreb je na koncu i 28 slijednica Europske Unije.

Znači Vam mnogo?

Da, ishodište je onog dobrog ,dio je svih znanstvenih pravaca… U Zagrebu se svi nekako utapaju u istu cestu, trgove, toplu atmosferu grada po mjeri čovjeka.

Dalmatinsko ste „dite“ ?

Ponikla sam iz Dalmatinske zagore, siromašnog i težačkog kraja, iz Ciste Provo. Putevi nas četiri sestre i jednog brata uvijek su nekako išli prema Zagrebu. Ovdje sam došla u gimnaziju, završila je kao i fakultet i ostala. Inače, ponosna sam na mjesto svojeg rođenja odnosno Imotski kraj kojem se uvijek vraćam. Najradije bih, kako je to jednom prigodom rekao novinar Milan Ivkošić, da tramvaj vozi do Ciste Provo i nazad do Zagreba. To mi je sve u srcu i nema razlike . Zagreb i ja smo jedna ljubav i to trajna.

Dobro vas je prihvatio?

Da,topao je grad. Ljudi se u njega doseljavaju kao u jedno istinsko i kvalitetno okružje. Većina koja u njega dolazi nije nametljiva. Svi mi koji smo u njemu, dobro smo prihvaćeni, trudimo se odškolovati i postati netko i nešto marljivošću i radom. Zagrebu trebaju ljudi koji hoće raditi i obrazovati se. Grad svakako treba održati i kontinuitet uljuđenosti da se oni koji u njega dođu ma otkuda bili ,osjećaju ugodno i dobro.

U kojem kvartu živite?

Mikulićima, podsljemenskoj zoni koja je predivna. To je lijep kvart okružen prirodom, s puno starosjedilaca, starih voćnjaka i vrtova… Odgovara mi živjeti u srazu s prirodom i na način da mogu zadržati svoju privatnost. U tom sam zapadnom dijelu Zagreba još od gimnazije.

Među prvim ste dragovoljkama hrvatske vojske?

Da, bila sam u hrvatskoj vojsci u IV Splitskoj brigadi. Nakon školovanja iz Zagreba sam se za Domovinskog rata opet našla doma, u rodnom kraju. Pobudilo je to mnoge emocije a bilo nas je od Zadra do Prevlake.

Odajete čvrstinu i odvažnost, pokazalo se i hrabrost, a krasi vas i poetski senzibilitet. Objavili ste knjigu „Naranče i ribe“?

Kada dolazite iz okružja gdje sam ja odrastala morate se izboriti za život pa se i neke odrednice ličnosti iznjedre kroz disciplinu. Svakako morate pokazati da ste marljivi i radišni i da su roditelji sigurni kako će to njihovo dijete koje je otišlo i uspjeti. Odgajaju vas da budete hrabri i odvažni. Od mog ranog odlaska od kuće, školovanja preko Domovinskog rata a osobito kako je tada bila riječ o mladoj ženi, mogu reći da je za to trebalo odvažnosti i hrabrosti. Što se poetike tiče taj je moj kraj bio okružje Ujevića, Šimunovića … Nosi on sa sobom u nijansama neku romantičnu poetiku.

Na čelu ste Gradskog ureda za zdravstvo , kakvo je zdravlje branitelja?

Puno se na razini grada radi na zdravlju branitelja a posebice na zdravstvenim pregledima. Godinama se investira u njihovu rehabilitaciju kako u Poliklinici za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u Mihanovićevoj, tako i u toplicama. U„Centru za mentalno zdravlje“ u okviru Zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ također su braniteljima na raspolaganju stručnjaci. Taj ured vodi pročelnica Vesna Helfrih.

Koliko su kada je o zdravlju riječ, Zagrepčani (ne)zdravi?

U razini su hrvatskog prosjeka. Velegradski život sa svojim stresom nosi svoje teškoće. Kardiovaskularne bolesti su nemalo prisutne, kao i maligne ali zato organiziramo preventivne akcije koje su svojevrsni nadstandard u zaštiti zdravlja građana. U tom smislu je ustrojena i „Hrvatska kuća srca“, „Hrvatska kuća disanja“ a pri zagrebačkom Zavodu za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ u Mirogojskoj 16, i mobilna mamografija. Građani tamo mogu dolaziti u savjetovališta, javiti se i obaviti preglede. U Domagojevoj 10, u Zagrebu mladi se u sklopu civilne Udruge HUHIV mogu anonimno i besplatno testirati na HIV, hepatitis C i spolno prenosive bolesti. Na Cvjetnom trgu ali i drugim gradskim lokacijama često provodimo javnozdravstvene akcije upozoravajući na važnost preventivnih pregleda.

Oni su važni i kada je o suncu riječ? Dermatovenerologinja ste po struci?

Da, suncu se treba pametno izlagati jer njegove su ultravioletne zrake štetne i opasne i izravna su poveznica s melanomom, jednim od najzloćudnijih tumora kože. „Probajte i nakon sunca biti zdravi“ – uvijek govorim, a posebice treba voditi računa o fotoprotektivnosti. Suncu se koliko je to moguće ne bi trebalo izlagati od 10 pa do 16 sati. Ljeti se moraju koristiti kreme s visokim zaštitnim faktorom, a nemalo se trebaju čuvati osobe svijetle puti, svijetlih očiju i kose kao i one s puno madeža. Djecu do tri godine nikako ne bi trebalo izlagati sunčevim zrakama, a rizično je i ako se na suncu zadobiju opekline. Godišnji pregled kože trebao bi se obavljati jedanput godišnje.

Što biste s ove pozicije voljeli učiniti za Zagreb?

Nastaviti sve započete dobre projekte. Voljela bih gradu podariti jedan Centar za mlade koji bi s ciljem poboljšanja njihovog zdravlja objedinjavao ginekološku, dermatovenerološku, psihološku i druge medicinske struke. Lokalna palijativna skrb trebala bi bolje zaživjeti jer je to potreba naših građana. Zagreb, a i Hrvatska sve više stari. Osnovan je Institut za zdravo življenje koji će iduće godine i zaživjeti a valjalo bi Centar za odgoj i obrazovanje „Goljak“ podići na višu razinu izvrsnosti kao i Polikliniku „Suvag“ za zdravstvenu zaštitu osoba s teškoćama u govornoj komunikaciji odnosno Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež u Kukuljevićevoj. Za to nam treba i državna suglasnost odnosno potpora Medicinskog fakulteta jer kadrove i dobru ekipiranost već imamo. Čovjek ne čini ništa sam već je to tim i sretna sam da se time mogu pohvaliti.

Kada objavljujete slijedeće književno djelo?

Vjerujem koncem godine, bit će to priče u prozi.