Dostojanstvo učitelja poraslo za 50 %

Dostojanstvo učitelja poraslo za 50 %

Vraćanje dostojanstva učiteljima na rate neće zaustaviti daljnje srozavanje obrazovanja. Kao da je jučerašnji dogovor oduzeo još malo onog preostalog potrebnog bunta svima nama

dr. sc. Viktor Simončič

Ako čovjek u životu ne nađe ništa za što je voljan umrijeti, nije dostojan živjeti. (Adolf Loos)

Viktor Simončič

Ovo je drugi 235. poučak. Prvi sam napisao kao hvalospjev učiteljima. Koga zanima može pogledati: Učitelji drže najvažniju nastavu naciji (.pdf). Igrom slučaja objavu sam odgodio do dogovora sindikalista i Vlade. Imao sam zle slutnje, kada sam napisao u prvom »poučku«: »Kako god na kraju ispalo, bojim se da bi bahati premijer mogao ići figurativno i pajserom na učitelje, za mene su učitelji već održali do sada najbolji sat nastave. Ova generacija će ostati upamćena«.

Ostat će upamćeni svi koji su na tisuću načina, na omalovažavanje premijera Plenkovića odgovorili s NE i jednim JOK! Bahati premijer, koji stvarno može kako hoće, a nadam se da neće moći koliko dugo bi htio, odnos prema dostojanstvu učitelja je pokazao kada je pregovore prepustio šefu kabineta. Sekretarici. Ministrice Divjak nije bilo nigdje. Nju stvarno ne razumijem. Što je to toliko slatko u ministriranju, kada joj se osobno dostojanstvo srozalo na nulu? Bio sam u takvim situacijama. Da sam se samo malo pognuo, bio bih »Hollywood«. Valjda sam kao mali jeo previše voćnog jogurta, pa se ne dam ponižavati.

Sindikalni vođe će ostati upamćeni

Svakako će upamćeni ostati i sindikalni vođe. Pokazali su da se s njima da dogovoriti. Prvi put su doživjeli pljusku kada su pobjedonosno izašli s povećanjem primanja od 10 i nešto posto, u ratama. Na referendumu su učitelji njihovom dogovoru rekli tisuću puta NE i jedno JOK. Za razliku od sindikalnih vođa učiteljska baza je shvatila da se bore za društveno izjednačavanje njihovog rada s drugima koji rade slične poslove. Odbili su Plenkovićevu milostinju, koliko god bogata bila. Sindikalni vođe, koji su sklopili sporazum koji je gotovo plebiscitarno odbijen nisu se posramile. Nisu ponudili ostavku, kao neku vrstu moralnog čina.

U dosluhu s Vladom ili ne, sindikalni vođe su iz referenduma s tisuća NE i jednim JOK, naučili lekciju. Učitelji mogu biti ponosni s svojim sindikalnim vođama, jer su sindikalisti shvatili da bi referendum za vraćanje dostojanstva na rate imao vjerojatno isti rezultat. Možda još veće NE. Znajući što misli baza, iz samo njima znanih interesa, svi osmi mislim jednog sindikata, objavili su urbi et orbi, da dodatnih referenduma nema, što god oni dogovorili s premijerom.

Povrat dostojanstva na rate

I dogovorili su povrat dostojanstva na rate. Od zahtijevane korekcije koeficijenta za 6 %, prvo 3 %. Znači do konca godine će se dostojanstvo učitelja povećati za 50 %. Bravo. Tako će se osjećati cijelu 2020. godinu, da bis se u 2021. uz dodatnih 16,6 % osjećali još dostojanstvenije, a 100 % dostojanstva će osjećati od 2022. godine. Naravno, ako nekim dekretom Vlada ne kaže »pui pike ne važi« ili ne poveća koeficijente nekoj svojoj interesnoj skupini, kako je premijer Plenković podigao koeficijente svojim bivšim suradnicima u Ministarstvu vanjskih poslova, pa će se u tom slučaju dostojanstvo učitelja smanjiti.

Ne znam kako će učitelji moći pogledati u oči osoblju koje izravno ne sudjeluje u nastavi. Njima koeficijenti neće porasti. Sindikalni vođe s tim neće imati problema, jer su oni znali već na početku štrajka, kada su tražili pomoć spremačica, kuharica, tajnica i domara, da im ovi trebaju samo na početku. Da ih ima više. Znali su oni što sada znaju, da je njihov koeficijent već usklađen s drugim službama. Zašto to nenastavnom osoblju nisu rekli na početku? Vjerojatno jer su ih namjerno prevarili, znajući da se neće sramiti. Kako kaže jedna kineska, čovjek bez srama spreman je počiniti svako zlodjelo.

Sindikalni vođe su omogućile da će učitelji, s 50 % većim dostojanstvom, nadoknaditi besplatno dane provedene u štrajku. Učitelji će to smatrati svojom moralnom obavezom, jer dok su štrajkali nisu radili s djecom. Možda sam neuk ili pod strašnim pritiskom onog nerazumnog vremena mraka ili pogrešnog poimanja štrajka u nekoj Njemačkoj ili Francuskoj, pa se pitam gdje to ima, da štrajkaši besplatno odrađuju »gubitke« poslodavcu nakon prekida štrajka? Moj odgovor u neukosti je, ima toga uz ovakve sindikalne vođe. Ispada da je u našem kapitalizmu, uz druge institucije sistema, i sindikat sličan njima. Sindikat na hrvatski način.

Stanje hrvatskog društva

A niti ne može biti drugačije. Vrijednost svih institucija u nekoj državi je na razini stanja u društvu, a stanje u društvu odgovara BND (bruto nacionalnom dohotku). Pa je naš premijer 50 i nešto % manje vrijedan od slovenskoga, Predsjednica nekih 5 puta manje vrijedna od Predsjednika Njemačke, HAZU, sveučilišta,… nekoliko puta manje vrijedna od…

Na dan kada se objasnilo da nema novca i kako bi podizanje koeficijenta za 6 % zahtijevalo nekih 500 milijuna kuna, vijest kako ćemo za godinu dvije biti na vrhu po izdvajanju za vojsku. Osigurane su puste milijarde! Nabavljamo helikoptere, oklopnjake s nekim strašnim topom… Rekli Amerikanci da nam to treba i evo mi ispunjavamo obaveze.

Borbeni zrakoplov F-16 C (Izvor: Wikipedija)

Nigdje glasa da se pita čemu? Kažu Srbi se naoružavaju. Mi smo okruženi s po oružju vjernim prijateljima; Slovenijom, Italijom, Mađarskom,… Srbiju, uz nas, okružuju naši prijatelji po oružju: Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Makedonija, Crna Gora… Odmah opaska. Mislim da se na Slovence, nevezano za arbitražu, ne možemo pouzdati. Oni odbili nabavku oklopnjaka, prastare avione će osposobiti samo s novim radio stanicama, nebo im čuva NATO, jedva da imaju za municiju. Meni, indoktriniranom u »mraku« nikako da postane jasna potreba za još modernijim oružjem, sada kada nam škripi u školstvu, zdravstvu, brizi za djecu. Navodno 20.000 djece kod nas dnevno ima samo topli obrok iz pučke kuhinje, a nekih 370.000 građana se zimi neće grijati.

I je li kod pregovora s Vladom sindikalnim vođama, koji su svoje pozicije zauzeli kao feude, ikada palo na pamet da se izbore za školstvo? Što se tiče obrazovanja, prosjek izdvajanja iz BDP-a u EU-u je nekih 4,9 %. Od 28 zemalja članica, 18 ih ulaže više od 5 % BDP-a. Na vrhu ljestvice su Danska sa 7 % BDP-a, a slijede ju Švedska, Belgija, Finska, Estonija, Latvija, Portugal, Cipar, Slovenija….. a mi smo na nekih 4,7 %. Iako nismo loši u postocima, problem je u apsolutnim brojkama. Više od 2500 eura po stanovniku na školstvo troše Luksemburg (4685 eura po stanovniku), pa Danska i Švedska. Slovenija izdvaja nekih 900, Hrvatska oko 500, a Rumunjska i Bugarska tek nekih 258 eura.

Po obrazovanju na začelju EU-a

Ne smeta nas jer smo u školstvu na repu EU-a. Nadahnute su nam samo priče o obrani. Hrvatska je, prema najnovijim podacima NATO-a o obrambenim izdvajanjima država članica, svrstana na 10. mjesto među 28 članica NATO-a. Izdvajamo 1,71 posto BDP-a, a trčimo da budemo među rijetkima koji izdvajaju 2 %. Zašto Slovenci troše samo 1,02 % BDP-a za obranu? Zašto ne smanje izdvajanje za školstvo, spuste se naš standard u obrazovanju i prestignu nas na ljestvici izdavanja NATO-u? Zašto Španjolska, Belgija i Luksemburg troše manje od 1 % BDP-a? Talijani i Mađari izdvajaju NATO-vski bijednih 1,15 %? Njemačka samo nekih 1,23 %. Zašto je kod njih tako? P zato jer izdvajaju više za školstvo i znanost. https://zg-magazin.com.hr/za-skolstvo-na-dnu-za-vojsku-na-vrhu/

Vraćanje dostojanstva učiteljima na rate neće zaustaviti daljnje srozavanje obrazovanja. Kao da je jučerašnji dogovor oduzeo još malo onog preostalog potrebnog bunta svima nama. Sindikalni vođe su pristankom vraćanja dostojanstva na rate omalovažile dolazak onih 40.000 na Trg. Kada će netko opet skupiti potrebnu snagu da pokaže novim neposluhom potrebu za promjenama? Prije 23. godine je bunt spasio „stojedinicu“ – Radio 101. Trebalo je puno vremena da se prije dvije godine traži kurikularna. Poslije ove trgovine sindikalista, bojim se da će nam za ponovni prosvjed trebati nova desetljeća.

Sindikalisti su na cjedilu ostavili nenastavno osoblje, a na pola cjedila učitelje. Sindikalni vođe nemaju petlju pitati učitelje da li se slažu s rješenjem vraćanja dostojanstva na rate. Vračanje dostojanstva učitelja na rate ne čini mi se dostojanstveno. Kada vidim što su sindikalisti i vlada postigli, pitam se čemu je služio štrajk?

Komentiraj

*