Vraćanje dostojanstva učiteljima na rate neće zaustaviti daljnje srozavanje obrazovanja. Kao da je jučerašnji dogovor oduzeo još malo onog preostalog potrebnog bunta svima nama
dr. sc. Viktor Simončič
Ako čovjek u životu ne nađe ništa za što je voljan umrijeti, nije dostojan živjeti. (Adolf Loos)
Viktor Simončič
Ovo je drugi 235. poučak. Prvi sam napisao kao hvalospjev učiteljima. Koga zanima može pogledati: Učitelji drže najvažniju nastavu naciji (.pdf). Igrom slučaja objavu sam odgodio do dogovora sindikalista i Vlade. Imao sam zle slutnje, kada sam napisao u prvom »poučku«: »Kako god na kraju ispalo, bojim se da bi bahati premijer mogao ići figurativno i pajserom na učitelje, za mene su učitelji već održali do sada najbolji sat nastave. Ova generacija će ostati upamćena«.
Ostat će upamćeni svi koji su na tisuću načina, na omalovažavanje premijera Plenkovića odgovorili s NE i jednim JOK! Bahati premijer, koji stvarno može kako hoće, a nadam se da neće moći koliko dugo bi htio, odnos prema dostojanstvu učitelja je pokazao kada je pregovore prepustio šefu kabineta. Sekretarici. Ministrice Divjak nije bilo nigdje. Nju stvarno ne razumijem. Što je to toliko slatko u ministriranju, kada joj se osobno dostojanstvo srozalo na nulu? Bio sam u takvim situacijama. Da sam se samo malo pognuo, bio bih »Hollywood«. Valjda sam kao mali jeo previše voćnog jogurta, pa se ne dam ponižavati.
Sindikalni vođe će ostati upamćeni
Svakako će upamćeni ostati i sindikalni vođe. Pokazali su da se s njima da dogovoriti. Prvi put su doživjeli pljusku kada su pobjedonosno izašli s povećanjem primanja od 10 i nešto posto, u ratama. Na referendumu su učitelji njihovom dogovoru rekli tisuću puta NE i jedno JOK. Za razliku od sindikalnih vođa učiteljska baza je shvatila da se bore za društveno izjednačavanje njihovog rada s drugima koji rade slične poslove. Odbili su Plenkovićevu milostinju, koliko god bogata bila. Sindikalni vođe, koji su sklopili sporazum koji je gotovo plebiscitarno odbijen nisu se posramile. Nisu ponudili ostavku, kao neku vrstu moralnog čina.
U dosluhu s Vladom ili ne, sindikalni vođe su iz referenduma s tisuća NE i jednim JOK, naučili lekciju. Učitelji mogu biti ponosni s svojim sindikalnim vođama, jer su sindikalisti shvatili da bi referendum za vraćanje dostojanstva na rate imao vjerojatno isti rezultat. Možda još veće NE. Znajući što misli baza, iz samo njima znanih interesa, svi osmi mislim jednog sindikata, objavili su urbi et orbi, da dodatnih referenduma nema, što god oni dogovorili s premijerom.
Povrat dostojanstva na rate
I dogovorili su povrat dostojanstva na rate. Od zahtijevane korekcije koeficijenta za 6 %, prvo 3 %. Znači do konca godine će se dostojanstvo učitelja povećati za 50 %. Bravo. Tako će se osjećati cijelu 2020. godinu, da bis se u 2021. uz dodatnih 16,6 % osjećali još dostojanstvenije, a 100 % dostojanstva će osjećati od 2022. godine. Naravno, ako nekim dekretom Vlada ne kaže »pui pike ne važi« ili ne poveća koeficijente nekoj svojoj interesnoj skupini, kako je premijer Plenković podigao koeficijente svojim bivšim suradnicima u Ministarstvu vanjskih poslova, pa će se u tom slučaju dostojanstvo učitelja smanjiti.
Ne znam kako će učitelji moći pogledati u oči osoblju koje izravno ne sudjeluje u nastavi. Njima koeficijenti neće porasti. Sindikalni vođe s tim neće imati problema, jer su oni znali već na početku štrajka, kada su tražili pomoć spremačica, kuharica, tajnica i domara, da im ovi trebaju samo na početku. Da ih ima više. Znali su oni što sada znaju, da je njihov koeficijent već usklađen s drugim službama. Zašto to nenastavnom osoblju nisu rekli na početku? Vjerojatno jer su ih namjerno prevarili, znajući da se neće sramiti. Kako kaže jedna kineska, čovjek bez srama spreman je počiniti svako zlodjelo.
Sindikalni vođe su omogućile da će učitelji, s 50 % većim dostojanstvom, nadoknaditi besplatno dane provedene u štrajku. Učitelji će to smatrati svojom moralnom obavezom, jer dok su štrajkali nisu radili s djecom. Možda sam neuk ili pod strašnim pritiskom onog nerazumnog vremena mraka ili pogrešnog poimanja štrajka u nekoj Njemačkoj ili Francuskoj, pa se pitam gdje to ima, da štrajkaši besplatno odrađuju »gubitke« poslodavcu nakon prekida štrajka? Moj odgovor u neukosti je, ima toga uz ovakve sindikalne vođe. Ispada da je u našem kapitalizmu, uz druge institucije sistema, i sindikat sličan njima. Sindikat na hrvatski način.
Stanje hrvatskog društva
A niti ne može biti drugačije. Vrijednost svih institucija u nekoj državi je na razini stanja u društvu, a stanje u društvu odgovara BND (bruto nacionalnom dohotku). Pa je naš premijer 50 i nešto % manje vrijedan od slovenskoga, Predsjednica nekih 5 puta manje vrijedna od Predsjednika Njemačke, HAZU, sveučilišta,… nekoliko puta manje vrijedna od…
Na dan kada se objasnilo da nema novca i kako bi podizanje koeficijenta za 6 % zahtijevalo nekih 500 milijuna kuna, vijest kako ćemo za godinu dvije biti na vrhu po izdvajanju za vojsku. Osigurane su puste milijarde! Nabavljamo helikoptere, oklopnjake s nekim strašnim topom… Rekli Amerikanci da nam to treba i evo mi ispunjavamo obaveze.
Borbeni zrakoplov F-16 C (Izvor: Wikipedija)
Nigdje glasa da se pita čemu? Kažu Srbi se naoružavaju. Mi smo okruženi s po oružju vjernim prijateljima; Slovenijom, Italijom, Mađarskom,… Srbiju, uz nas, okružuju naši prijatelji po oružju: Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Makedonija, Crna Gora… Odmah opaska. Mislim da se na Slovence, nevezano za arbitražu, ne možemo pouzdati. Oni odbili nabavku oklopnjaka, prastare avione će osposobiti samo s novim radio stanicama, nebo im čuva NATO, jedva da imaju za municiju. Meni, indoktriniranom u »mraku« nikako da postane jasna potreba za još modernijim oružjem, sada kada nam škripi u školstvu, zdravstvu, brizi za djecu. Navodno 20.000 djece kod nas dnevno ima samo topli obrok iz pučke kuhinje, a nekih 370.000 građana se zimi neće grijati.
I je li kod pregovora s Vladom sindikalnim vođama, koji su svoje pozicije zauzeli kao feude, ikada palo na pamet da se izbore za školstvo? Što se tiče obrazovanja, prosjek izdvajanja iz BDP-a u EU-u je nekih 4,9 %. Od 28 zemalja članica, 18 ih ulaže više od 5 % BDP-a. Na vrhu ljestvice su Danska sa 7 % BDP-a, a slijede ju Švedska, Belgija, Finska, Estonija, Latvija, Portugal, Cipar, Slovenija….. a mi smo na nekih 4,7 %. Iako nismo loši u postocima, problem je u apsolutnim brojkama. Više od 2500 eura po stanovniku na školstvo troše Luksemburg (4685 eura po stanovniku), pa Danska i Švedska. Slovenija izdvaja nekih 900, Hrvatska oko 500, a Rumunjska i Bugarska tek nekih 258 eura.
Po obrazovanju na začelju EU-a
Ne smeta nas jer smo u školstvu na repu EU-a. Nadahnute su nam samo priče o obrani. Hrvatska je, prema najnovijim podacima NATO-a o obrambenim izdvajanjima država članica, svrstana na 10. mjesto među 28 članica NATO-a. Izdvajamo 1,71 posto BDP-a, a trčimo da budemo među rijetkima koji izdvajaju 2 %. Zašto Slovenci troše samo 1,02 % BDP-a za obranu? Zašto ne smanje izdvajanje za školstvo, spuste se naš standard u obrazovanju i prestignu nas na ljestvici izdavanja NATO-u? Zašto Španjolska, Belgija i Luksemburg troše manje od 1 % BDP-a? Talijani i Mađari izdvajaju NATO-vski bijednih 1,15 %? Njemačka samo nekih 1,23 %. Zašto je kod njih tako? P zato jer izdvajaju više za školstvo i znanost. https://zg-magazin.com.hr/za-skolstvo-na-dnu-za-vojsku-na-vrhu/
Vraćanje dostojanstva učiteljima na rate neće zaustaviti daljnje srozavanje obrazovanja. Kao da je jučerašnji dogovor oduzeo još malo onog preostalog potrebnog bunta svima nama. Sindikalni vođe su pristankom vraćanja dostojanstva na rate omalovažile dolazak onih 40.000 na Trg. Kada će netko opet skupiti potrebnu snagu da pokaže novim neposluhom potrebu za promjenama? Prije 23. godine je bunt spasio „stojedinicu“ – Radio 101. Trebalo je puno vremena da se prije dvije godine traži kurikularna. Poslije ove trgovine sindikalista, bojim se da će nam za ponovni prosvjed trebati nova desetljeća.
Sindikalisti su na cjedilu ostavili nenastavno osoblje, a na pola cjedila učitelje. Sindikalni vođe nemaju petlju pitati učitelje da li se slažu s rješenjem vraćanja dostojanstva na rate. Vračanje dostojanstva učitelja na rate ne čini mi se dostojanstveno. Kada vidim što su sindikalisti i vlada postigli, pitam se čemu je služio štrajk?
Vezano za utjecaj vojne industrije na društveni razvoj: Imamo li mi uopće nešto što možemo uspoređivati s navodima iz komentara? Imamo li mi ikakav strateški (kamo li vojni) razvoj, kod kojeg bi se iz pojedinačnog dobila šira društvena korist? Ja takav razvoj ne vidim u niti jednom sektoru (možda ga ima u vojsci, to ne znam).
Dragi naš Zmago, sve potpisujem.
Puno je jadnih država, pogotovo u zadnje vrijeme, koje su poharale prirodne elementarne nepogode, ali Lijepu “Našu” već tridesetak godina hara i pustoši najgora nepogoda: ORGANIZIRANI KRIMINAL I KORUPCIJA NAJVIŠIH RAZINA SA NEDODIRLJIVIMA.
Uhodanom metodom: SJAŠI MURTA DA UZJAŠI KURTA ta dva DUPLIĆA, LIJEVI i DESNI, ti neljudi bez morala, poštenja i empatije, ti PPP-ovci, harače, kradu i muljaju i to potpuno TRANSPARENTNO, podesivši sistem po svojoj mjeri.
Momentalno su u sedlu tri jahača apokalipse (četvrti je negdje u sjeni): BRISELSKI ĆATA, BARBIKA i NJONJO.
Svi skakavci ovoga svijeta ne mogu opustošiti više od tog “SVETOGA TROJSTVA”, ali mnogim trnoružicama to još nije došlo iz dupeta u glavu.
PPP = Patološki Psihopate Politikanti
Sve točno rečeno. Podržavam. Nikako mi ne ide u glavu da naši političari i sindikalisti uzimaju “vremensko razgraničenje” (knjigovodstveni termin) povećanja koeficijenata ravnopravno promptnom. To ne može biti jednako niti jednako prihvatljivo suprotstavljenim stranama u pregovorima. Ne može se vrijednosno izjednačavati pojam vremenske odgode sa momentalnom primjenom. Ne može se “biti zadovoljan” što ćeš neka prava ostvariti tek nakon nekog vremena i to ako (možda). Samim odgađanjem primjene datuma nastupa tih prava pruža se mogućnost malverzacija i (izostanka) neostvarenja dogovorenih i obećanih efekata. U tom vremenu se ne zna tko će biti “živ a tko zdrav”. Važnost ROKOVA je JEDNAKA kao i apsolutna veličina promjene (6%) jer ako SVE to nije odmah onda to nije postignuće cilja za koji su se borili. Baš me zanima kako bi Premier reagirao da mu se predloži da bude na toj funkciji i dalje samo neka se povuče za vrijeme predsjedavanja Hrvatske Europskom unijom u 1. polugodištu iduće godine. Tada bi mu rokovi bili jako važna stvar.
Navijao sam za sindikate a na kraju su me razočarali jer nisu odigrali svoju ulogu do kraja kako je bilo dogovoreno a posebno mi je skandalozno što nisu išli na izjašnjavanje svakog člana nego su samostalno donijeli odluku. Što se boje ? Da nisu donijeli dobru odluku i da bi članstvo bilo protiv ? Ili se boje da bi morale sindikalne organizacije plaćati naredne dane u štrajku a tada bi se financijska sredstva tih organizacija naglo smanjila i njihov stil života bi bio promijenjen. Suvišno je govoriti da sindikalni “vođe” vole biti to što jesu i da su za očuvanje tog statusa spremni dati malo ili puno svog obraza. Sram me je i žao mi je.
Kada se o nečemu odlučuje treba uvijek imati na vidiku cijelinu, a ne gledati samo jedan segment problema. Zašto bi i drugi zaposlenici u školi, u nastavi, trebali imati više koeficijente? Po čemu je posao računovođe ili čistačici u školi teži nego negdje drugdje? I ovi napadi na modernizaciju vojske. Vojna industrija pokreće naciju, jer uvodi nove tehnologije, stvara nove izvozne proizvode, uspostavlja nove međunarodne veze, razvija znanost – a sve se to na kraju može iskoristiti u civilne svrhe. Da nije bilo II. svjetskog rata, SAD se ne bi izvukla iz gospodarske krize. Izdvajanje za vojsku od dva posto? Njemačka je pred napad na Poljsku trošila 20 % proračuna na vojsku, a u ratu 60-70 %. Na kraju treba reći da je ovo s učiteljima dobro ispalo, a Plenković se ponio kao pravi diplomat. Nije on ni glup ni tvrdoglav – samo se takvim čini.
Naravno da računovođa u školi ne treba imati veći koeficijent od onog na bazenu. Zašto su im sindikalne vođe to obećavale, kada su znali da je to besmislica? Zašto ta prevara? Što se tiče vojne industrije, nažalost većinu kupujemo (helikopteri, avioni, oklopnjaci, ….). Država sada brine o ĐĐ a gradnju rezervoara na Krku je dobila firma koja to nikada nije radila, ali ima dobre veze s vrhom ….
“Vojna industrija pokreće naciju, jer uvodi nove tehnologije, stvara nove izvozne proizvode”
Isti agrument se može postaviti za bilo koju industriju. Proizvodnja čarapa, prasaca, stolica, klikera, papirantih ubrusa i sl. S jednom bitnom razlikom, da svi ovi potonji proizvodi imaju svrha koja nije opće razaranje.
“Da nije bilo II. svjetskog rata, SAD se ne bi izvukla iz gospodarske krize”
Nisam siguran točno koja je ovdje željena implikacija, pa da pojasnim: SAD je profitirala nakon WW2 ne zbog proizvodnje oružja i tobože primjene vojnih tehnologija u civilne svrhe (iako ima i toga, npr. primjena mikrovalnih frekvencija kao oružja a potom u telekomunikacijske svrhe), nego iz razloga što je većina razvijenog svijeta bila razrušena a nakon operacije “Paperclip” priliv intelektra u SAD je bio nesaglediv. Čak i takva ogromna prednost je potrajala svega nekoliko desetljeća.
Ostalo mislim da stvarno ne treba komentirati.
Nije baš sve tako jednostavno. Nove tehnologije najlakše se probijaju kroz vojnu industriju, jer tu profit nije primaran. Primjera za to ima bezbroj. Evo nekih:
1. Željeznička mreža razvijena je primarno za vojne svrhe (brzo prebacivanje trupa), npr. Transibirska željeznica.
2. Iz istog razloga Hitler je premrežio Njemačku cestama, koje se i danas koriste.
3. Diesel-motor razvijen je za pogon podmornica.
4. Visokotlačni vodeni nuklearni reaktor također je razvijen za podmornice. Tek je poslije prilagođen civilnim potrebama (nuklearne elektrane). Ima mnogo konstrukcija reaktora, koji su čak povoljniji od visokotlačnog vodenog reaktora, ali nitko nema dovoljno novca da uloži u te perspektivne tehnologije.
5. Mlazni motor razvijen je za vojne avione, tek kasnije je ušao u civilnu upotrebu.
6. Nagli razvoj avionskog prometa nakon II. svjetskog rata rezultat je potrebe da se proizvodnja bombardera usmjeri u civilne svrhe. Prvi putnički avioni bili su preuređeni bombarderi.
7. Svemirski program (SAD i SSSR) bio je vođen potrebom razvoja interkontinentalnih balističkih projektila.
8. Prva raketa koja je dosegla svemir bila je njemačka V-2. Od nje su se poslije razvile sve druge rakete. Ona je, zna se, razvijena prvo kao oružje.
9. Tehnologiju gradnju brodova zavarivanjem (umjesto zakovicama) razvili su Nijemci da bi izigrali odredbe Versailleskog ugovora koji su organičili tonažu ratnih brodova. Danas se tom tehnologijom proizvode svi brodovi.
Mogao bih navoditi još primjera, ali mislim da je i ovih 9 dovoljno. A što se Hrvatske tiče, razmislite koliko ravoj i proizvodnja vojne opreme utječe na tehnološki napredak naše zemlje.
Uskoro neće biti novca niti za jednog stručnjaka za poziv učitelja … Tko će ostati uz ovakav status …. Naravno treba uvesti i vrednovanje preko učenika, ali i svim učenicima i nastavnicima prvo isgurati iste uvejet (i na Pantovčaku i u Biljanam Donjim….)
Aktualan komentar Viktora. Zna znanje. No u ovim razgovorima o učiteljima i ostalim zaposlenicima nisam čuo ili pročitao riječ o održavateljima sve brojnijih digitalnih naprava. Kako zaposliti po sadašnjim plaćama stručnjaka za računala, tablete itd. Za nabavu digitalne opreme bilo je novaca a za njezino održavanje nitko ne brine.