Dosta vjerovanju na “majke mi”!

(Projekcija CGO-a »Babina gora« / Izvor: Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost)

Kako je poznato, kod odabira izvođača za projekte koje sufinancira EU, odlučujuću ulogu igraju reference na izgradnji sličnog ili čak istog postrojenja. Vjerujem da se kod izbora izvođača centara za gospodarenje otpadom i u Dubrovniku i u Karlovcu o tome vodilo računa i da nije bilo dovoljno samo „majke mi“

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Kad sretnemo nekoga tko nam duguje zahvalnost, odmah se toga sjetimo. A koliko smo puta sreli nekoga komu mi dugujemo zahvalnost, a da se toga nismo sjetili? (Johann Wolfgang von Goethe)

Evo me opet. Pisanje mi (ni)je nedostajalo. Kad sam s »poučcima« počeo 2015. godine, ili sam ja bio nespretniji u pisanju ili je bilo manje onoga o čemu sam imao potrebu pisati. Samo na današnji dan bih mogao napisati nekoliko poučaka: šest mjeseci je od početka sukoba u Ukrajini, u Europi nezapamćene suše, požari, nikada toplije ljeto. Nema komaraca, sve je manje ptica, pa prvi puta unatrag 20 godina i nama dopadne pokoja smokva s bogatog stabla (u Sisku),…

Priroda nam šalje alarmantne signale kako klimatske promjene postaju nezaustavljive, ali političari na najmanji znak mogućeg odricanja od raskoši ponovno pale termoelektrane na ugljen. Inflacija polako izmiče kontroli političarima koji probleme rješavaju štampanjem novca bez pokrića.

Na raspravi je Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, kojim se stvaraju se uvjeti za, po svemu sudeći još bezobzirnije i nekontroliranije raubanje zajedničkog nam pomorskog dobra od strane povlaštenih. Možda bi baš taj zakon mogao pokrenuti proces buđenja i otpora protiv uzurpacije nečega što pripada svima. U Sloveniji je prošla vladajuća elita pokušala nešto slično – dati obale na korištenje pod sumnjivim uvjetima – preko Zakona o vodama. Digli se svi koji vole Sloveniju i na referendumu srušili Zakon, a kasnije i vladu. Ima li nas dovoljno koji volimo Lijepu Našu?

Formom se prikrivaju sumnjive radnje

U skoro svakom drugom poučku dajem naznake da se formom često prikrivaju sumnjive radnje. Prije tri godine je jedina tvrtka u Hrvatskoj (Tehnix), koja projektira i izrađuje postrojenje za obradu otpada eliminirana s natječaja za Županijski centar postupanja s otpadom Bikarac, jer za jedno izgrađeno postrojenje u Rumunjskoj lokalni upravljač nije ishodio građevinsku dozvolu, koja se, usput, od stranih ponuđača nije tražila.

Upravo je objavljeno da je za izgradnju Centra za gospodarenje otpadom Babina Gora izabran bosansko-hercegovački konzorcij kojeg čine: Hering d.d. iz Širokog brijega, Elcom d.o.o. iz Tuzle i ENOVA d.o.o. iz Sarajeva. Koliko je bilo dostupno iz medija, ovaj konzorcij je bio izabran i kao najbolji ponuditelj u natječaju za izgradnju Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje. U žalbenom postupku je odabir bio proglašen nevažećim i izabran je drugi izvođač – konzorcij kojeg čine Magnum supra d.o.o. iz Dubrovnika i Elektrocentar Petek d.o.o. iz Ivanić Grada.

Neke od navedenih tvrtki, koje će potrošiti naših 400 – 500 milijuna kuna, poznajem, a neke sam proguglao. Čini mi se kao da niti jedna od navedenih tvrtki nema iskustva vezena za projektiranje i izgradnju postrojenja koja barem nalikuju centrima za gospodarenje otpadom. Ne isključujem da imaju ta znanja, koja ne objavljuju, i da mogu pokazati referentna postrojenja, makar i bez građevinske dozvole. Priznajete da je legitimno pitanje, ako nemaju potvrđenog iskustva u praksi, kako mogu odagnati sumnje oko mogućeg utjecaja na okoliš na Babinoj gori i posebno Lučinom razdolju, kada se pojedinci i udruge boje da se može dovesti u pitanje čak i uzgoj školjaka u Malostonskom zaljevu.

Gdje su reference?

Kako je poznato, kod odabira izvođača za projekte koje sufinancira EU, odlučujuću ulogu igraju reference na izgradnji sličnog ili čak istog postrojenja. Vjerujem da se kod izbora, i u Dubrovniku i u Karlovcu o tome vodilo računa i da nije bilo dovoljno samo „majke mi“.

Kako bi se izbjegli problemi koji su uočeni na izgrađenim centrima Marišćina i Kaštijun, a očekujem ih i na Biljanima Donjim i Bikarcu, ovim putem pozivam Centar za gospodarenje otpadom karlovačke županije Karlovac i Agenciju za gospodarenje s otpadom Dubrovnik, da u suradnji sa Saborskim odborom za zaštitu okoliša, odabrane tvrtke na javnoj prezentaciji objasne rješenja koja nude i organiziraju obilazak postrojenja na kojima su stekle kompetencije za projektiranje i izgradnju centara za gospodarenje otpadom. 

Na prezentaciju i posjet referentnim postrojenjima treba pored lokalno zainteresirane javnosti pozvati i struku. Javnost, da na osnovi (samozatajnih?) iskustava odabranih tvrtki, bez bojazni za ugrožavanje okoliša na koja ukazuju, prihvati izgradnju, a struku, uključujući i akademsku zajednicu da sazna nešto što do sada nije javno dostupno (berem ne u navedenim referencama i guglanjem).

Prepiska s EU dužnosnicima

Zašto pozivam Saborski odbor za zaštitu okoliša? Pa zar razlog nije vidljiv kroz postojeće stanje na području otpada?

Pratim natječaje oko izgradnje centara dobrih 10 godina. Napisao sam se i ranijem predsjedniku i sadašnjoj predsjednici EU, kao da smo si rod rođeni. Dobivam odgovore tako da sam se javno pitao tko me (nas) laže, JASPERS (https://zg-magazin.com.hr/trazimo-odgovornost-jaspers-a/), ministrica Elisa Ferreira ili državni tajnik Mile Horvat (htps://zg-magazin.com.hr/tko-to-tamo-laze/)

Volio bih vjerovati da navedene tvrtke imaju iskustva u projektiranju i izvođenju predmetnog postrojenja. Sigurno se i od njih tražio dokaz o izgrađenom postrojenju s građevinskom dozvolom, kako je to do sada (jedino) zahtijevano od Tehnixa. No što ako nemaju referenci? Što ako je natječaj proveden na neki naš osebujan način? Zar da započnem prepisku s Uredom europskog javnog tužitelja?