Došel je, došel Sveti Martin

U novije vrijeme, osobito u svrhu promocije vinogradarskih krajeva Hrvatske, sve se više poklanja pozornost upravo proslavi Martinja. Akcije, koje se u Hrvatskoj provode na turističkoj afirmaciji ruralnog turizma, vrlo često posežu i za tradicijskim običajima, koje se zatim dograđuju i dalje razvijaju. Teško je više pratiti sve novotarije koje su vezane uz Martinje. Neke od njih dosežu razinu urbanih legendi.

Sv. Martin vrlo je štovani svetac u Hrvatskoj, a svetišta njemu posvećena mogu se naći u svim njenim dijelovima

Pripremila: Nina Kušen Tomljanović

Sv. Martin  živio je u IV stoljeću nakon Krista i doživio 81 godinu. Njegov bogati životopis “Vita Martini”, koji svjedoči o njegovom iznimno zanimljivom životu i djelovanju napisan je još za njegova života, a sastavio ga je ranokršćanski pisac i povjesničar Sulpicije Sever.

Sv. Martin rođen je u Sabariji, današnjem Sambotelu u Mađarskoj, nekadašnjoj rimskoj provinciji koja je bila važan vojni, strateški i administrativni centar. Obnašao je, također, dužnost biskupa u francuskom gradu Toursu no iako sv. Martin nije ušao u kršćansku povijest kao teolog nego kao čudotvorac te je svojom biskupskom ulogom bio pronositelj franačke Crkve, njegov je kult raširen u cijelom kršćanskom katoličkom svijetu. Blagdan sv. Martina svetkuje se već 16 stoljeća.

Sv. Martin vrlo je štovani svetac u Hrvatskoj, a svetišta njemu posvećena mogu se naći u svim njenim dijelovima: u Istri, Primorju, Dalmaciji te kontinentalnom području.  Nama najbliža crkva posvećena sv. Martinu nalazi se u centru grada Zagreba u Vlaškoj ulici te malo daljem Podsusedu i Prozorju u Dugom Selu. Neka mjesta nose ime sv. Martina kao sv. Martin u Istri i sv. Martin na Muri te sv. Martin pod Okićem, sastavni dio Grada Samobora. Postoje mjesta koja imaju u svom imenu izvedenicu imena Martin kao Martinac na otoku Krku, Martijanec kod Ludbrega, Martinščina, dio Grada Zlatara, brdo Martinščak a u Sisačko-moslavačkoj županiji smjestilo se mjesto pod imenom Martinska Ves.

Legenda o sv. Martinu govori o njemu kao vojniku koji je na jednom putu ugledao prosjaka koji ga je molio milostinju. Budući da sv. Martin nije imao kod sebe novaca skinuo je sa sebe ogrtač, rasporio ga na dva dijela i jednu polovicu je dao promrzlom prosjaku da se ugrije. Nakon geste milosrđa sv. Martina, prema legendi, uslijedilo je naglo zatopljenje vremena, što je bio dar s neba svim siromašnim ljudima koji su bili izloženi velikoj hladnoći. Topliji se dani zbog tog događaja pred početak zime nazivaju “Martinje ljeto”.

Svetac, ne i mučenik

Sv. Martin je prvi svetac koji nije bio mučenik te je prvi zapadnoeuropski redovnik koji se proslavio i svojom iznimnom osobnošću i svojim vinogradarskim talentom što se rijetko spominje, a zaštitnik je Francuske, templara, vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, izliječenih alkoholičara, uzgajivača konja i gusaka, Švicarske papinske garde, mnogih mjesta u Europi, uključujući mjesta u našim krajevima, Beli Manastir, Dugo Selo i Virje.

U hrvatskim pučkim običajima ima pet zapovijedanih vinogradarskih blagdana vezanih za vinske svece. To su sv. Vinko koji se obilježava 22. siječnja, sv. Juraj 23. travnja, sv. Ivan Krstitelj 24. lipnja, sv. Mihovil 29. rujna i sv. Martin, 11. studenog. Uz spomenute svece vezani su posebni vinogradarski običaji, a ponajviše uz svetog Martina svima poznato Martinje. U Hrvatskom Zagorju mjesec studeni još se naziva martinšćak.

Tradicijska kultura ruralnih prostora njegovala je ove običaje. Običaj Martinja u ruralnim sredinama nekada je bio obilježen slavljem vinara i njihovih obitelji tako da bi se pilo i veselilo u njihovim kućama ili kletima, a pjesmica koja se je pjevala bila je posvećena krštenju mošta i veselja što se sok od grožđa pretvara u mlado vino:

“Došel bu, došel sv. Martin,

on bu ga krstil, ja bum ga pil!”

U novije vrijeme, osobito u svrhu promocije vinogradarskih krajeva Hrvatske, sve se više poklanja pozornost upravo proslavi Martinja. Akcije, koje se u Hrvatskoj provode na turističkoj afirmaciji ruralnog turizma, vrlo često posežu i za tradicijskim običajima, koje se zatim dograđuju i dalje razvijaju. Teško je više pratiti sve novotarije koje su vezane uz Martinje. Neke od njih dosežu razinu urbanih legendi.

Danas se na pučkim zabavama mošt krsti molitvom šaljivog karaktera, a ima korijen u kršćanskoj liturgiji i božanstvu starog Rima te modernim smislom za humor simbolično proglašava prelazak mošta u vino i hvali marljivog vinogradara.

 “Moštek ja te krstim na vino vu ime Bakusa oca vina,

vu ime, Martina njegova sina

i duha od terega moštek kuha”.