Dobrodošli u Jurski park!

(Scena iz filma Jurski svijet – Carstvo / Universal Pisctures)

Da, ovo je (jedan od) nastavak(a) i zato možda ni nije realno očekivati da će biti „jednak“ originalu. Međutim, u filmu ima dijelova radnje i likova koji su bili neiskorišteni u prvom filmu iz prve knjige, a sada su lijepo uklopljeni u priču

Prošlo je gotovo 30 godina od fantastičnog originalnog filmskog ostvarenja Jurski park, a upravo aktualni Jurski svijet – Carstvo također ima čime oduševiti. Jurski park iz 1993. godine je izuzetno uspješno filmsko ostvarenje temeljeno na isto tako uspješnom istoimenom književnom djelu. U protekla tri desetljeća snimljena su tri nastavka u franšizi Jurski park, a zatim još tri nastavka u franšizi Jurski svijet.

Tako imamo već spomenuti Jurski park (1993.), Jurski park – Izgubljeni svijet (1997.), Jurski park III (2001.), zatim dugoočekivani Jurski svijet (2015.), Jurski svijet – Pad kraljevstva (2018.) i naposljetku završnicu dviju trilogija Jurski svijet – Carstvo (2022.).

Teško je zamisliti da je nakon toliko uspješnih nastavaka ovoj neponovljivoj priči o dinosaurima došao kraj (pa ni ne zamišljam!). Sam Jurski park kao roman svojedobno je bio bestseler, a film Jurski park premašio je zaradu od milijardu američkih dolara. Uz to, film je bio prekretnica u filmskoj industriji uvodeći CGI (Computer Generated Image) efekte što je zapravo „oživjelo“ dinosaure na filmskom platnu u do tada neviđenom svjetlu.

Zaljubljenik u dinosaure

Kao jedanaestogodišnjak, zaljubio sam se u dinosaure. Iako su interes i ljubav spram njih bili prisutni i prije, Jurski park ih je zacementirao. Još se toplo sjećam kako su prijatelji iz petog razreda osnove škole došli po mene pa smo zajedno išli u kino Gaj u Varaždinu gledati taj film. Ostao sam oduševljen.

Uistinu, film (kasnije i knjiga – da, knjigu sam pročitao tek nakon gledanja filma, iako je iste godine prikazivanja u nas izašao i prijevod Jurskog parka koji je u originalu na engleskom jeziku autora Michaela Crichtona objavljen još 1990. godine) je ostavio neizbrisiv trag na mnoge diljem svijeta pa tako i na moju malenkost.

Dinosauri sami po sebi izazivaju čuđenje, divljenje, strahopoštovanje, pobuđuju znatiželju i potiču maštu. Sjajan su edukacijski materijal. Stoga nije ni čudo da su toliko prijemljivi.

Poveznice s prijašnjim nastavcima

Takozvano „Prvo viđenje“ i dan danas, nakon tridesetak godina, u meni izazove nakostriješene dlačice na rukama i iznova potakne neki unutarnji elan. Ono je slojevito i ukazuje na divljenje, ostajanje bez daha pri pogledu na te grandiozne životinje, ali ukazuje i na određenu ludost i mogućnost iskorištavanja, profitizacije života. Najbolje je pogledati poveznicu i uvjeriti se.

U Jurskom svijetu – Carstvo ima poveznica s prijašnjim nastavcima. Iako se osobno baš i ne slažem s prijevodom naslova, naime, Jurassic World – Dominion bi po meni u duhu engleskog jezika značilo Jurski svijet – Vladavina ili još bolje Prevlast, aludirajući na vladavinu odnosno prevlast dinosaura nad današnjim vrstama ponajviše čovjekom.

Spomenute poveznice misaono nas vraćaju u prvi film, a one su, primjerice, fotografija ispred ulaza u Jurski park ili pak limenka navodne pjene za brijanje Barbasol koja je poslužila kao rashladni prijenosnik za ukradene embrije dinosaura u originalnom parku, a ima i scena s helikopterom. Tu je crvena marama, plava košulja te šešir paleontologa dr. Alana Granta, kojeg se opet u neizvjesnoj situaciji spašava, kao i famozno skidanje naočala ovog puta kod dr. Ellie Sattler.

Nadasve upečatljiva filmska glazba

Posebno je (na)očit izgled dr. Iana Malcolma, kao i punašniji kompjuteraš koji aludira na „zlikovca“ Dennisa Nedrya iz originalne postave. Istaknula se scena s privlačenjem pažnje velikog grabežljivca bakljom koja je isto tako bila efektna u prvom filmu, a sada je i nadograđena.

Ipak, gotovo najjača poveznica s izvornikom bila je filmska glazba, barem njeni određeni dijelovi. I dalje ima moć da me naježi. Izvorno je jedinstvena i ima snagu da u glavi poveže radnju u slikama dajući joj dinamiku i fizički odaziv tijela. To može i ako ju slušate samu, bez gledanja filma, jednostavno vizualizira vibracije koje prenosi. Ne znam ni jedan drugi film u kojemu je to filmska glazba činila na toj razini.

Ima tu još materijala iz prethodnih nastavaka no vrhunac povratka korijenima je bio sam povratak originalnog trija likova dr. Alana Granta, dr. Ellie Sattler i dr. Iana Malcolma. Prekrasno ih je vidjeti u realnom vremenu od 30. godina poslije.

Lijepo uklopljeni dijelovi iz knjige

Da, ovo je (jedan od) nastavak(a) i zato možda ni nije realno očekivati da će biti „jednak“ originalu. Međutim, u filmu ima dijelova radnje i likova koji su bili neiskorišteni u prvom filmu iz prve knjige, a sada su lijepo uklopljeni u priču. Tu mislim na Biosyn i Lewisa Dodgsona. Naravno, prikazi novih vrsta dinosaura i njihovih srodnika uz sve bolje i bolje specijalne efekte ne razočaravaju, dapače, velik su adut filma. Posebno je vidjeti oživljenog Dimetrodona, Gigantosaurusa i Quetzalcoatlusa.

Iako bi se neki dinosauroljubac mogao samo s tim zadovoljiti, u filmu ima određenih tanjih mjesta po pitanju radnje, scenarija i dijaloga. Ali nije mi namjera isticati nesavršenosti filma već, pošto se radi o „the grand finale“ Jurskog parka i Jurskog svijeta, istaknuti ono što me još jednom dobilo. To su bili segmenti s originalnom glazbom jer osim što te osjetilno vraćaju na početak, fakat su me i fizički pobudili.

Na početku filma, odmah me dobila scena s mozasaurusom. Svakako i ponovni intro omiljenog i nezaboravnog dr. Granta koji tumači mlađim generacijama da kopamo za fosilima jer je to znanost koja je zapravo potraga za istinom. Sviđa mi se i vraćanje vrsta dinosaura koje su bile prikazane samo u prvom filmu poput Dilophosaurusa. A sad za one koji ne žele da im se „spojla“ kraj neka ovu rečenicu ne pročitaju do kraja… jeeeeer nakon 30 godina Alan Grant i Ellie Sattler konačno završe zajedno!

Tu mi je oko zasuzilo… Vezano uz njih, to je lijep preokret s početka filma gdje je ona rastavljena, sama i kao napokon slobodna, dok je on stariji samac predan poslu, a ipak zapečate „ono nešto“ iz originalne priče. Dar scenarista i redatelja vjernim fanovima.

Propitkivanje genetskog inženjeringa

Sam film u duhu vremena čini očite ustupke globalizaciji i raznim ravnopravnostima, te populističkom humoru i frazeologiji koja je danas aktualna, ali važnije od toga je prepoznati poruku biocentrizma nasuprot antropocentrizmu koja je vidljiva kroz poruke dr. Iana Malcolma, a naposljetku i dr. Charlotte Lockwood. Mada krajnju poruku o koegzistenciji izumrlih pa nanovo oživljenih vrsta s onima današnjima treba uzeti s rezervom jer postoje opravdani razlozi za sumnju da bi takav suživot bio moguć.

S etičke i moralne perspektive propitkuje se i genetski inženjering kao moguće rješenje gladi u svijetu kao i kloniranje u svrhu eventualnog izlječenja određenih bolesti. Opet je potegnuta priča pohlepe i prevlasti kao i kazne za njih te nemogućnost ljudske svekontrole. Ne nude se konačni odgovori, ali uviđaju se neke smjernice.

Zanimljivo je od prvog dijela do ovog zadnjeg filma pratiti svojevrsnu evoluciju dinosaura na platnu gdje se oni ponešto mijenjaju u skladu s novijim paleontološkim spoznajama pa su tako u ovaj dio uveli vrste za koje se smatra da su imale perje.

Film vrijedan gledanja

Očito dijete u meni kroz sve te godine nije nestalo, što smatram izuzetno dobrim i važnim kako za sebe tako i za svakoga pojedinca, pa se i dalje može čudom čuditi te ostati zadivljeno i opčinjeno ovim veličanstvenim povijesnim stvorovima koji su jednom dominirali svijetom. Tako oni i danas, nakon toliko vremena, još uvijek žive i vladaju u našoj svijesti.

Dr. Ian Malcolm u Jurskom parku je rekao: „Life will find a way.“ – „Život će naći put.“ pa se zato nadam da je ovo primjenjivo i na film koji možda u budućnosti nađe put k oživotvorenju narednog nastavka ove nezaboravne priče.

Tako da… film je svakako vrijedan gledanja i možda promišljanja „what if“. Ali još bi bilo bolje ponovno pogledati jedan i jedini Jurski park te pročitati oba autorska djela vrsnog Michaela Crichtona – Jurski park i Jurski park – Izgubljeni svijet. Ad fontes – na izvore.

Saša Zavrtnik, dr.med.vet., M.Th.