Dobar nastup Hrvata u Rechbergu

Ovogodišnje EP na brdskim stazama moglo bi zabilježeno u analima hrvatskog auto sporta. Boje Hrvatske branit će Mašić i Muhvić u grupi N (najavljuju nastup na svih 13 trka u kalendaru), Mađari Kavecz i Szasz koji nastupaju pod našom zastavom vozit će trke u okruženju i ja ću u Historic Prvenstvu nastupiti na svim trkama za koje uspijem zatvoriti financijsku konstrukciju. Mislim da još nikada nismo imali pet vozača na jednoj trci, još važnije je činjenica da su svi osvojili bodove na EP

Kako nebi sve bilo u superlativima, osvrnuo bih se na po meni veliki problem. Smatram da bi i FIA i njena Komisija za homologacije trebale ozbiljno analizirati vozni park i o tome porazgovarati sa proizvođačima. Na trci je bilo oko 250 vozila. No novih vozila nema

Zlatko Brozović – Broz

Lani je nakon trke u Njemačkoj, Mario Jurišić zakasnio u Rijeku. Dok je bio na putu dobio je sina. No njemu to nije bilo prvo. Već je imao iskustva.

No ovogodišnji Rechberg Tomislav Muhvić pamtit će cijelog života. U četvrtak je otišao na trku. Doma je ostavio Lidiju koja može svaki čas roditi. Mi smo u park vozača doputovali u petak oko 2 ujutro. Išli smo spavati znajući da će nas oko 7 Tommy probuditi. Jer svakodnevno je za razliku od mene ranoranioc. Tako je i bilo, odmah poslije 7 kucao je po kamperu, zvao telefonom. Kad sam onako u bunilu izašao van, rekao je kako su u 2 sata Lidiju otfurali u Riječku bolnicu. Šetao je sa mobitelom u ruci ko` medvjed u kavezu. „Zašto me niko ne zove?“,  bile su njegove riječi. No nervoza nije dugo potrajala. Oko 10 zazvonio je telefon. U 9.58 rodila se mala Lucija. Sve je u redu sa mamom i kćerkom. Fešta u Rechbergu je započela. Jer ipak to je prva prinova u familiji Muhvić. Jedini problem koji smo sa Tommyem imali, bio je zadržati ga da ne sjedne u auto i odleti do Rijeke. Uspjeli smo. Zato čestitke Lidiji, Tommyu i cijeloj obitelji. Nek`  im je sretno.

Ovogodišnje Prvenstvo Europe na brdskim stazama moglo bi biti izuzetno uspješno i zabilježeno u analima hrvatskog auto sporta. Po najavama, a i po viđenom u Rechbergu, boje Hrvatske branit će Mašić i Muhvić u grupi N (najavljuju nastup na svih 13 trka u kalendaru), Mađari Kavecz i Szasz koji nastupaju pod našom zastavom vozit će trke u okruženju i ja ću u Historic Prvenstvu nastupiti na svim trkama za koje uspijem zatvoriti financijsku konstrukciju. Mislim da još nikada nismo imali pet vozača na jednoj trci, još važnije je činjenica da su svi osvojili bodove na EP.

Kako je započela, trka je nastavljena u izuzetno veseloj atmosferi. Redovne obveze i gužve na verifikaciji i tehničkom (250 automobila i vozača) stalno su uveseljavale slike, poruke i pozivi koji su dolazili na Tommyev telefon. Beba je stvarno slatka, a ni mama nije lošija…

Tehnički je bio detaljan. Po pet tehničara na jedan auto pregledavali su sve detaljno, svaki djelić sigurnosne opreme, vizualnu usuglašenost vozila sa homologacijom, ispravnost svih homologacija i njihovu važnost. No nitko od naših nije imao problema.

Izuzetno brza staza

Trka u Rechbergu je doživljaj za sebe. Start i cilj su u mjestašcima od desetak kuća. Staza je položena duž šume i pašnjaka. Vrlo je brza no izuzetno sigurna. Rijetka je brdska staza sa zonama izlijetanja. Najbolje je to osjetio Iđe Stefanovski, koji je unatoč izlijetanju postigao izvrstan plasman. Većina drugih staza takve greške ne oprašta. U prilog tome govori da nije bilo ozbiljnije oštećenog vozila. Samo ogrebotine. No tehnička zahtjevnost tih brzih zavoja ne oprašta greške, štoperica ih odmah bilježi i nemoguće ih je nadoknaditi.

Priča za sebe je publika. Jedinstveni doživljaj na brdu;  30-40 tisuća gledatelja svake godine smjesti se po pašnjacima na priličnoj udaljenosti od staze. Dolaze u kolonama od ranih jutarnjih sati. Svi opremljeni priručnom stolicom, kojom pivicom, kobasom u žemlji i neizostavnom napravom za fotografiranje ili snimanje. Fotoaparati, kamere, telefoni, tableti… prilikom povratka na cilj, svi se spuste na stazu, ostave jedva dostatan prostor za prolaz vozila, plješću, mašu, čestitaju i natječu se u originalnosti svog nastupa. Zastave, panoi, ogromni natpisi sastavni su dio tog folklora. Stvarno izuzetan osjećaj.

Organizator se pobrine da sva ta publika, a i mi vozači budemo jako zadovoljni. Jer bez obzira na 250 automobila, u subotu se voze tri treninga, u nedjelju dvije trke. Starta se svakih 20 sekundi, što daje dodatnu dinamiku za sve. Nema dugih prekida, a nema ni bespotrebnih vraćanja na start ako nekom vozaču zasmeta neka dlaka. Ako uhvatiš nekog ispred sebe, on dobije plavu zastavu, ti ga pređeš i idemo dalje. Isto je ako se neko zaustavi na stazi zbog kvara, žuta zastava i idemo dalje. Utrka se prekida samo ako je staza zakrčena. Bez obzira na brojnost vozača, sve je gotovo već između 16 i 17 sati, a start je u 10. Uz to organizator se pobrine da svi dijelovi staze budu pokriveni sa ugostiteljskom ponudom, sanitarijama… Interesantno da je ugostiteljska ponuda po prihvatljivim cijenama i za nas. Daleko od onih cijena koje inače susrećemo putujući po Austriji. Ali zato su svugdje redovi. No opet se pokazuje da veliki obrt donosi više profita od visokih cijena.

Smjesti se gdje želiš

Park vozača je isto specifičan za tu trku. Organizator osigura veliki pašnjak, a možeš se smjestiti gdje god želiš. Na privatnu livadu, u nečije dvorište, nečiju garažu, nebitno. Tvoja je obveza, ako želiš voziti, da se u navedeno vrijeme pojaviš na startu. Tako je zapravo na svim velikim trkama. Pohvalno je i što prilikom dolaska organizator traktorom odvozi prikolice na za to predviđen parking.

Što se naših vozača tiče, slavlje je počelo u petak, a u najboljem obliku nastavilo se u nedjelju. Nakon više godina, još od Pulićevih vremena, imali smo predstavnika na najvišoj stepenici podija. Tommyu se valjda žurilo kući, pa je konačno bio najbrži. Pobjedom u grupi N potvrdio je da su mu planovi dobri. Na najbolji način pokazuje da sazrijeva u izvrsnog vozača. Sigurno zasluge za to imaju Vittorio Caneva svojim vozačkim podukama, Simone Angi stvarno dobrom pripremom auta i Andrea Maselli sa izvrsno pripremljenom elektronikom. Da ne postoje jezične barijere, Tommy bi bio još brži i lani i ove godine u Francuskoj. Nevjerojatno, ali istinito, Tommy nije znao da ima „beng“ 1 i 2. Na Andreino pitanje, kad je provjeravao podatke iz „crne“ kutije, koji „beng“ upotrebljava, iznad Tommyeve glave stajao je veliki upitnik. Nesreću to je ustanovljeno na vrijeme, nakon drugog treninga, što se pokazalo već na slijedećem usponu. Zaključak; Tommy je cijelu lanjsku sezonu vozio sa postavkama za mokru stazu. BENG-BENG!

Sve bolji je i Damir Mašić. Iz vožnje u vožnju bio je sve brži, dostigao je respektabilno vrijeme i osvojio 7. mjesto u grupi N. U nastavku sezone mogao bi bi biti ozbiljna konkurencija. Naši Mađari isto su bili jako dobri. Obojica u kategoriji 2, Kavecz je osvojio 3. mjesto u grupi E2-SH siluet, a Szasz je bio 10. U grupi D,E2  jednosjeda, najjačoj grupi na EP. Po vremenu nije puno zaostajao, no sa svojim autom objektivno može samo malo bolje. Jer Osella PA 30 je stvarno nepobjediva. A ima ih sve više.

Ja sam odvozio onako kako sam mogao. Platio sam danak dugoj zimi i kasnom početku pripreme vozila. Kvar na regulatoru pritiska benzina prisilio me na vožnju koja mi omogućuje završetak utrke. Sve što smo pokušavali nije pomoglo, motor je na leru imao previše, a na gasu premalo benzina. Zato na startu i izgleda kao da vozim turbo dizela. No važni bodovi su uknjiženi, 3. mjesto kategorije 4. Razlike su male i s nestrpljenjem iščekujem Ecce Homo u Češkoj, kad će se puno toga znati. Za sada ne preostaje mi ništa nego ozbiljna priprema auta.

Automobili stari od 10 do 30 godina

Kako nebi sve bilo u superlativima, osvrnuo bih se na po meni veliki problem. Smatram da bi i FIA i njena Komisija za homologacije trebale ozbiljno analizirati vozni park i o tome porazgovarati sa proizvođačima. Na trci je bilo oko 250 vozila. No novih vozila nema. Među turističkim vozilima grupe A i N bilo je samo 20-tak automobila. Najnoviji je EVO X koji je i sam star nekoliko godina. Novih modela nema. S 2000 i GT su očito preskupi. Automobila manje kubikaže nema. Jaka je grupa E1 koja se ne boduje za EP. No u njoj su sve automobili stari 10-30 godina. Atraktivni jesu, no da li je to budućnost? Slično je i sa prototipovima. Većina formula i prototipova stara je bar 10-tak godina. Izuzetak je Osella koja je stigla sa najnovijim modelom prototipa dvosjeda sa motorom od 2000 ccm. Natjecanje u kategoriji 1. Pomalo izgleda kao Mitsubishi kup. Nema više ni Subarua. A dvije stare Honde Civic, nisu neka konkurencija. Moje mišljenje je da je to ozbiljan problem nad kojim bi se odgovorni trebali zamisliti. Slična slika bila je i u Francuskoj, a mislim da neće biti bolje ni na predstojećim trkama.

U prilog navedenom, govori i podatak od čak 80-tak vozila u konkurenciji Historic. Izgleda da je mnogo vozača razočaranje nemogućnošću odabira modernog auta, odlučila rješenje pronaći u revitalizaciji nekog starog. Jer nisu to oldtimeri kakve srećemo na raznim revijama. To su ozbiljne jurilice, ali pripremljene po homologacijama i propisima vremena iz kojeg potječu. Meni osobno je drago da mi je konkurencija svakim danom sve veća, da je broj vozila veći. Rezultat je to i toga da je nekad jedan model imao homologaciju s više raznih motora. Uzmimo primjer Fiat Ritmo; 1050, 1100, 1300, 1500, 1600 i 2000. Danas toga više nema. Nema ni automobila sa manje od 1600 ccm. Nema ni automobila sa manje od 130-150 KS. Čime ćemo školovati nove generacije vozača?

Ovo bi bio moj osvrt na trku u Rechbergu. Bilo je jako dobro. Poželimo da se tako nastavi cijela sezona, sa željom da nam se priključi još neki naš vozač.