Dobar, loš, zao

Dobar, loš, zao

Političari se ponašaju kao da su s Olimpa, strašno je koliko obezvređuju inteligenciju građana. Pričaju nam bajke, u kojim nam obećavaju da ćemo živjeti sretno zauvijek, a sva ta situacija me podsjeća na bajku, onu o Pinokiju. U mojoj verziji vidim mnogo drvenih dječaka s magarećim ušima. I ta priča bi mogla imati sretan kraj… ako bi im otpilili te silne noseve, mogli bismo imati uspješnu drvnu industriju!

Alisa W.

U ovo doba godine svi su skloni analizama događaja u protekloj godini, a onda nam da se ne zanosimo (ako uopće postoje još takvi naivci) potiho najavljuju nova poskupljenja u novoj 2015. godini. Ako ne vjerujete da postoji Djed Božičnjak, Grinč sigurno postoji i djeluje cijelu godinu, toliko je bezobrazan da nam nije ukrao samo Božić, već nam krade stalno i svaki dan!

Pa ako krenemo u analizu teško ćete pronaći išta dobro i lijepo, a da se je dogodilo u našoj lijepoj zemlji prošle godine. Ja se nisam mogla sjetiti ničega i nikoga! Mora da je ipak nešto bilo, ali u gužvi loših i sramotnih stvari kojima smo morali svjedočiti zaista se je teško sjetiti. Razmišljam, ali ništa! Jedino lijepo što sam uočila jesu doktori klaunovi, ti divni ljudi koji rade svaki dan da uljepšaju bolest našim najmanjim bolesnicima. Divna zamisao i uspješna, svaka čast tim divnim doktorima klaunovima, crvenim nosovima. Poučili su nas kako je važno činiti dobro, a čestitam im i na tome što su uspjeli povući sredstva EU fondova, te će projekt moći provoditi i u narednom razdoblju. Donijeli su osmjeh na dječja lica i na moje, hvala im na tome!

Ima li što još… ne znam, zaista se ne mogu sjetiti. A što se lošeg tiče, od kuda započeti? Iza nas je još jedna siva, beznadna i besperspektivna godina koja je otjerala u inozemstvo mnoštvo mladih, a u siromaštvo još više.

Obilježila nas je politika koja nas sve izluđuje, političari se ponašaju kao da su s Olimpa, strašno je koliko obezvređuju inteligenciju građana. Nije potrebno nikoga istaknuti imenom i prezimenom, niti strankom – svi zaslužuju zajedničku kritiku. Pričaju nam bajke, u kojim nam obećavaju da ćemo živjeti sretno zauvijek.

Bajka o zločestoj maćehi

Moram vam priznati da i mene sva ta situacija podsjeća na bajku, onu o Pinokiju. U mojoj verziji vidim mnogo drvenih dječaka s magarećim ušima. I ta priča bi mogla imati sretan kraj… ako bi im otpilili te silne noseve, mogli bismo imati uspješnu drvnu industriju!

Mogla bi ovo biti i neka druga bajka, ona o zločestoj maćehi, koja nas svojom slatkom (ali otrovnom) jabukom želi uspavati dok ne prođe recesija. Bajka je već treba lijepo završiti poljupcem princeze EU, ali taj poljubac nas nije probudio, prije nas je pretvorio u žabe. Čekamo novog princa….

Nadam se da će ova bajka imati sretan kraj, pa svaka bajka ga ima, ali nadam se da može biti u Hrvatskoj i da će ubrzo dobiti svoje naličje, jer strpljenje je potrebno, ali nije beskonačno.

Usprkos svemu što izgleda loše, nadam se da ćemo kao i uvijek, mi, maleni ljudi, živjeti i doživjeti lijepe trenutke u novoj 2015. godini! Nije sve crno, niti bijelo, ali ne mora biti ni sivo, život nam nudi i pink naočale! Stavite ih ponekad i uživajte.

Sretna Vam Nova 2015. godina!