“Dobar dan crveno” i “Prizemljeno Sunce” na poštanskim markama

“Dobar dan crveno” i “Prizemljeno Sunce” na poštanskim markama

Nove prigodne poštanske marke „Hrvatska likovna umjetnost“

Hrvatska pošta danas pušta u optjecaj nove prigodne poštanske marke iz serije „Hrvatska likovna umjetnost“ čiji su motivi slika Ede Murtića Dobar dan crveno i skulptura Prizemljeno Sunce, maestralni rad Ivana Kožarića.

Autori maraka su Ivana Vučić i Tomislav-Jurica Kaćunić, dizajneri iz Zagreba, dok je autor fotografije marke s motivom slike Ede Murtića, Dobar dan crveno, Goran Vranić.

Vrijednost marke označena je slovom oznakom „A“ što odgovara iznosu poštarine za pismo mase do 50 g u unutarnjem prometu te za dopisnicu/razglednicu u unutarnjem prometu. Marke su izdane u arčićima od 6 maraka, a Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).

Tekstove u povodu izlaska novih prigodnih maraka napisali su Radmila Iva Janković, viša kustosica iz MSU-a, i Branko Franceschi, povjesničar umjetnosti.

Edo Murtić, Dobar dan crveno, 1980., ulje na platnu

Edo Murtić (Pisanica, 1921. – Zagreb, 2005.) hrvatski je likovni umjetnik koji je svojom varijacijom slikarstva apstraktnog ekspresionizma bio jedan od rodonačelnika apstraktnog slikarstva u regiji te je ostvario iznimnu umjetničku karijeru na međunarodnoj sceni.

Njegovi su radovi u zbirkama vodećih nacionalnih i svjetskih muzeja. Još pedesetih godina prošlog stoljeća s uspjehom je na poziv organizatora sudjelovao na Venecijanskom bijenalu i izložbi Documenta u Kasselu, dvjema i danas najvažnijim međunarodnim likovnim manifestacijama.

Murtić se smatra najvažnijim likovnim umjetnikom druge polovine dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj i regiji. Nakon studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kod Ljube Babića i slikarskog tečaja kod Petra Dobrovića u Beogradu zarana je prepoznat kao vrsni metjerski majstor. Njegove kompozicije na tragu poetskog realizma isticale su se zagasitim koloritom i izrazitim osjećajem za likovni materijal.

Odlazak u partizane

Priključio se partizanima 1943, a sa Zlatkom Pricom 1944. u Topuskom zasniva litografsku tiskaru te ilustrira poemu I. G. Kovačića Jama. Poslije rata opredjeljuje se za samostalnu umjetničku karijeru, a nakon boravka u SAD-u 1951./1952. stvara ciklus Doživljaj Amerike u kojem je ekspresivnom gamom boja i potezom najavio svoju apstraktno-ekspresionističku fazu i uveo lokalnu publiku u apstraktnu umjetnost visokog modernizma.

Murtić će ubrzo razviti prepoznatljiv stil vitalističke geste i otvorene palete boja koji će poput slikarskog brenda obilježiti sve faze i etape njegove karijere. Osobna karizma i beskompromisno zastupanje demokratskih društvenih vrijednosti učinili su ga umjetnikom s kojim je javnost poistovjećivala ne samo apstraktnu umjetnost nego i cijelu epohu visokog modernizma.

S grupom umjetnika u Zagrebu je 1968. osnovao Galeriju Forum koja je do danas ostala jednim od najvažnijih i najljepših gradskih izložbenih prostora. Uz maestralni slikarski opus, Murtić je ostavio neizbrisiv trag i u svim ostalim likovnim disciplinama poput crteža, grafike, emajla, mozaika te skulptura i monumentalnih kompozicija u javnim prostorima. Njegov se opus procjenjuje na sedam tisuća umjetnina.

Ivan Kožarić, Prizemljeno Sunce, 1971. (pozlaćena bronca, prom. 200 cm)

Ivan Kožarić (Petrinja, 1921. – Zagreb, 2020.) diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1947. u klasi profesora Frane Kršinića i Vanje Radauša, a 1949. završio je specijalku kod prof. Antuna Augustinčića. Iako je u početcima njegova glavna tema bila ljudska figura, vrlo brzo počinje eksperimentirati s apstraktnim formama.

U vrijeme boravka u Parizu, gdje 1959. boravi na stipendiji, počinje sažimati skulpturalni izraz te istraživati mogućnosti negativnog volumena. Takav pristup kulminirat će u vrijeme njegova djelovanja u neoavangardnoj grupi Gorgona kojoj se priključuje 1960. godine.

Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća nastaje niz prijedloga za intervencije u javnom prostoru, umjetnik nerijetko napušta klasične kiparske materijale, a umjesto završenog djela priklanja se otvorenim procesima.

„Otkriće“ zlatne boje bilo je presudno da u svojem radnom prostoru brojna prijašnja djela, ali i obične predmete iz svijeta svakodnevice, gestom pozlaćivanja transformira i prenese na poetsku ravan. Zlatnu boju opisao je kao „naše svakidašnje sunce“, a vrhunac te ideje otjelovljen je skulpturom kojom je Sunce prizemljio među prolaznike u sklopu sekcije Prijedlog 6. zagrebačkog salona 1971. godine.

Paljenje skulpture

Prizemljeno Sunce, prvi put izrađeno u pozlaćenom fiberglasu, zaživjelo je na asfaltnom otoku ispred zagrebačkog HNK-a. Postavljanje savršenoga geometrijskog tijela u gradsko tkivo bez postamenta i pompe koja prati postavljanje javne spomeničke plastike izazvalo je niz neobičnih, pozitivnih, ali i negativnih reakcija među građanima.

Negativne reakcije kulminirale su vandalskim činom paljenja skulpture zbog čega je ona uklonjena. Zlatna sfera je 1994. izlivena u trajnom materijalu – tisuću dvjesto kilograma teškoj bronci i postavljena u Bogovićevu ulicu gdje njezin intenzivan suživot s prolaznicima traje do danas.

Težeći slobodi umjetničkog izraza i širenju definicije umjetničkog djela, Ivan Kožarić ostvario je golem i dinamičan opus kojim je snažno obilježio noviju hrvatsku i europsku umjetnost. Atelijer Kožarić, koji je 1993. prvi put u cijelosti izložen u Galeriji Zvonimir, a potom 2002. na izložbi Documenta 11 u Kasselu, otkupom Grada Zagreba 2007. postao je dijelom stalnog postava Muzeja suvremene umjetnosti. (ZG-magazin)

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni