Do studenog više od 20.000 oboljelih od ebole!

Do studenog više od 20.000 oboljelih od ebole!

U Hrvatskoj se danas pod zdravstvenim nadzorom nalazi 26 osoba, a sveukupno ih je pod nazdorom bilo 105. Radilo se uglavnom o povratnicima iz Nigerije

Tekst: Snježana Kratz

Foto: Liječnici bez granica

Otkako je hemoragijska groznica, poznata i kao ebola u ožujku ove godine u Zapadnoj Africi poprimila epidemijske i smrtonosne razmjere s potencijalom širenja po svijetu, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) početkom kolovoza proglasila ju je javnozdravstvenom hitnoćom od međunarodnog značaja (PHEIC – Public Health Emergency of International Concern). Time je jasno dala do znanja da ova, najveća ikad zabilježena epidemija predstavlja potencijalnu javnozdravstvenu prijetnju i za zemlje izvan afričkog područja, jer epidemija još uvijek nije dostigla vrhunac! Ako se ne poboljšaju mjere kontrole zaraze, prema procjeni stručnjaka SZO do studenog ove godine moglo bi biti više od 20 000 oboljelih! Posebice jer je od prosinca 2013. godine (tada se bilježe prvi slučajevi zaraženih) pa do početka listopada 2014. godine na području Zapadne Afrike zabilježeno vise od 7500 oboljelih, od kojih je više od 3500 umrlo.

Veliki broj zemalja savjetuje izbjegavanje putovanja u epidemijom zahvaćena područja. Savjet je prvenstveno utemeljen na organizacijskim poteškoćama oko ulaska u te zemlje, kretanja unutar njih i mogućim poteškoćama s njihovim napuštanjem, a u manjoj mjeri zbog rizika za zdravlje. Rizik bi se znatno povisio u slučaju da osoba iz bilo kojeg razloga zatreba medicinsku pomoć jer u tamošnjim bolnicama postoji opasnost od doticaja s infektivnim izlučevinama oboljelih od ebole.

Prema riječima dr. med. Goranke Petrović, specijalistice epidemiologije i zdravstvene ekologije Službe za epidemiologju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj se danas pod zdravstvenim nadzorom nalazi 26 osoba, a sveukupno ih je pod nazdorom bilo 105. Radilo se uglavnom o povratnicima iz Nigerije koji su tamo boravili poslovno, ali nisu bili izloženi većem riziku od zaraze. Zabrinjavajuće je da se u posljednjih tjedan dana bilježe i prvi oboljeli izvan afričkog teritorija – oboljeli putnik u SAD-u i pomoćna medicinska sestra u Španjolskoj koja je sudjelovala u liječenju evakuiranog španjolskog liječnika u Madridu. Posljedice daljnjeg međunarodnog širenja su posebno ozbiljne uzimajući u obzir virulentnost virusa i još uvijek nepotpuno poznavanje njegove transmisije, intenzivnog načina prijenosa unutar zajednice, a posebno zdravstvenih ustanova u afričkom sustavu zdravstva s nedovoljnim ljudskim i materijalnim resursima. Epidemiologinja stoga ističe kako je nužno koordinirano međunarodno djelovanje da bi se zaustavilo daljnje širenje epidemije.

Smtrnost od 50 do 90 %

ebolaCilj je uspostaviti što efikasniji sustav kontrole zaraze u zahvaćenim područjima i to kroz edukaciju i podizanje svijesti lokalnog stanovništva o prirodi i načinu prijenosa bolesti, važnosti higijenskih mjera kao i obaveznog samoinicijativnog javljanja svakog oboljelog u bolnicu. Prioritetna mjera zasigurno mora biti i unapređenje sustava i traženje onih koji su bili u kontaktu s oboljelim osobama kako bi se svi pravovremeno stavili pod liječnički nadzor. U takve je aktivnosti, kaže dr. Petrović, uz lokalno medicinsko osoblje uključen veliki broj zdravstvenih djelatnika i volontera u sklopu različitih međunarodnih nevladinih organizacija – Liječnici bez granica, Međunarodni crveni križ, SZO i drugi. Objašnjavajući hemoragijsku groznicu epidemiologinja kaže kako je to rijetka, ozbiljna i nemalo smrtonosna bolest koju uzrokuje virus ebole. Smrtnost joj je od 50 do 90 posto. Zaraza se prenosi izravnim kontaktom s krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama inficiranih osoba, živih ili umrlih. Pobol uključuje i nezaštićen spolni odnos s oboljelima do tri mjeseca nakon njihova oporavka od bolesti koja se može dobiti i izravnim kontaktom s krvlju i drugim tjelesnim tekućinama zaraženih divljih životinja, živih odnosno uginulih, poput majmuna, šumskih antilopa i šišmiša. Simptomi započinju iznenada od dva do dvadeset i jednog dana nakon izlaganja virusu i to prilično nespecifično – visokom temperaturom, glavoboljom, bolovima u mišićima, općom slabošću, umorom, grloboljom…. Sljedeću fazu bolesti obilježavaju povraćanje, proljev, osip odnosno znakovi vanjskih i unutarnjih krvarenja, te oštećenje rada jetre i bubrega.

Ne postoji cjepivo protiv ebole

Epidemiologinja ističe kako protiv ebole još uvijek ne postoji cjepivo niti specifično liječenje jer se oboljeli ponajprije liječe simptomatski. Samo su u nekoliko slučajeva primijenjeni lijekovi koji su još uvijek u eksperimentalnoj fazi pa je teško procijeniti u kojoj su mjeri doprinijeli izlječenju oboljelih osoba. Također su u tijeku i intenzivna istraživanja dvije vrste cjepiva koja još nisu u primjeni. Virus ebole, tvrdi, ne prenosi se uobičajenim kontaktom s ljudima na javnim mjestima i putem predmeta (osim ako su svježe kontaminirani krvlju i tjelesnim tekućinama bolesnika), preko namirnica (osim mesa zaraženih životinja), kupanjem u bazenu ili ubodom komaraca. Ne prenosi se ni zrakom poput virusa gripe. Zaraženi ljudi u vrijeme inkubacije tj. prije pojave znakova bolesti nisu zarazni za okolinu, jer počinju izlučivati virus tek kada se pojave prvi znakovi oboljenja – povišena tjelesna temperatura, povraćanje, proljev, glavobolja, grlobolja i dr. Postojeća epidemija ebole je(st) prva takva u Zapadnoj Africi i dvadeset peta epidemija otkada je bolest otkrivena 1976. godine u Zairu. Istodobno je to i prva epidemija koja se pojavila u visoko urbaniziranim i gusto naseljenim područjima (glavni gradovi poput Konakrija i Monrovije), koje karakterizira i visok stupanj mobilnosti stanovništva (trgovina). Sve to pridonosi lakšem širenju virusa hemoragijske groznice.

O postojanju ovogodišnje epidemije Gvineja je službeno obavijestila SZO u ožujku ove godine, ali se retrogradno utvrdilo da su prvi slučajevi oboljelih bili još u prosincu 2013. godine u jugoistočnom dijelu te zemlje odnosno glavnom gradu Konakriju. Do svibnja su se registrirali i prvi slučajevi zaraženih u Siera Leoneu i Liberiji, najvjerojatnije kao posljedica prekograničnog kopnenog kretanja oboljelih. Krajem srpnja zabilježeni su i prvi slučajevi ebole u Nigeriji gdje se radilo o putniku koji je, već bolestan, zrakoplovom doputovao u Lagos i pri tome zarazio određeni broj ljudi u zračnoj luci uključujući i zdravstvene djelatnike. Krajem kolovoza 2014.godine bilježi se slučaj oboljelog mladića koji je došao iz Gvineje u Senegal, ali kako nije bilo daljnjeg širenja bolesti, Senegal se ne ubraja u zemlje zahvaćene epidemijom ebole. U kolovozu je evidentirana i lokalna epidemija ebole u ruralnom dijelu DR Kongo, koja epidemiološki nije povezana s epidemijom u Zapadnoj Africi. U toj je zemlji prvooboljela osoba bila trudnica koja se zarazila tijekom pripreme zaražene divlje životinje koju je suprug donio iz lova, pa je tamo do sada zabilježeno oko sedamdesetak oboljelih i četrdeset umrlih.

Hrvatska uključena u sustav žurnog uzbunjivanja (EWRS)

Kada je o Hrvatskoj riječ, kaže dr. Petrović, kao zemlja članica EU ona je uključena u sustav žurnog uzbunjivanja (EWRS) preko kojeg se kontinuirano prati razvoj situacije u Zapadnoj Afirici, a sudjelujemo i u razvoju niza operativnih dokumenata i postupaka neophodnih za učinkovito suočavanje sa zarazom od ebole. Na razini EU intenzivno se radi i na uspostavi tzv. algoritma medicinske evakuacije visokorizičnih, asimptomatskih odnosno oboljelih građana EU. Posebice onih koji su u zahvaćenim afričkim zemljama uglavnom angažirani na suzbijanju epidemije i(li) sudjeluju u liječenju i njezi oboljelih. Također se objedinjuju i utvrđuju postojeći kapaciteti svih zemalja članica po pitanju mogućnosti dijagnostike (rukovanje virusom ebole zahtijeva laboratorij najvećeg stupnja sigurnosti, tzv. BSL4), te liječenja sumnjivih i zdravstveno potvrđenih oboljelih osoba. Veliki broj zemalja, uključujući i Hrvatsku, savjetuje izbjegavanje putovanja u epidemijom zahvaćena područja izuzev ako nisu nužna. Takav je savjet prvenstveno (u)temeljen na organizacijskim poteškoćama oko ulaska u te zemlje, kretanja unutar njih i mogućim poteškoćama s njihovim napuštanjem, a u manjoj mjeri zbog rizika za zdravlje. Taj bi se rizik znatno povisio u slučaju da osoba iz bilo kojeg razloga zatreba medicinsku pomoć ili bude hospitalizirana, jer trenutno u tamošnjim bolnicama postoji opasnost od doticaja s infektivnim izlučevinama oboljelih od ebole.

Osobe koje ipak putuju u navedena područja trebaju izbjegavati izravan kontakt s krvlju ili tjelesnim tekućinama živih i umrlih bolesnika odnosno predmetima koji su svježe kontaminirani navedenim izlučevinama. Ne trebaju odlaziti na mjesta naseljena šišmišima kao što su špilje, skloništa, rudnici. Moraju redovito održavati higijenu ruku i to pranjem sapunom i tekućom vodom odnosno antisepticima. U svemu je važno primjereno i pravovremeno informirati putnike koji se vraćaju iz ebolom zahvaćenih područja pa je SZO preporučila da se u zračnim lukama zemalja zahvaćenih epidemijom provodi tzv. izlazni screening (brzi pregled putnika koji napuštaju zemlju) na visoku temperaturu ili druge znakove akutne zarazne bolesti. Cilj mu je spriječiti da se na let ukrca simptomatski oboljela osoba s ebolom, koja je u takvom stanju zarazna za okolinu. Ako takav putnik unutar tri tjedna nakon povratka razvije povišenu tjelesnu temperaturu, jaku glavobolju, neobjašnjiv umor i slabost, proljev, povraćanje, ili nekakav osip, odmah mora potražiti liječničku pomoć i napomenuti gdje je putovao. Kako se virus ebole može prenijeti i preko zaraženog mesa divljih životinja, u zemlje Europske Unije zabranjeno je unositi svježe meso iz Afrike, a pogotovo iz Gvineje, Liberije i Sijera Leonea.

Hrvatska provodi granicni screening putnika

Rizik razvoja epidemije ebole u Hrvatskoj je iznimno nizak, jer se u cilju sprječavanja unosa odnosno širenja virusa hemoragijske groznice kod nas provodi tzv. zdravstveni nadzor putnika povratnika iz zemalja zahvaćenih epidemijom ebole, objašnjava dr. Petrović. Dodaje kako na graničnim prijelazima, neovisno o tome radi li se o kopnenom, pomorskom ili zračnom prometu, granični prometni policajci »probiru« putnike pristigle iz rizičnih zemalja te ih upućuju graničnom sanitarnom inspektoru. Granični sanitarni inspektor brzim screeningom procjenjuje radi li se o zdravoj osobi ili ona pokazuje neke simptome zaraze. Ako se radi o osobi sa već prisutnim znakovima zarazne bolesti kompatibilne s ebolom (povišena tjelesna temperatura, opća slabost, glavobolja, bolovi u mišićima, povraćanje, proljev, osip i dr.), ona se odmah stavlja u izolaciju i sanitetskim prijevozom odvozi u Kliniku za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević. Tamo se pri obradi oboljelog, kaže epidemiologinja, uzima u obzir i to da bolesnik možda boluje od malarije, žute groznice, dengue groznice i drugih endemskih bolesti kojih ima u tim zemljama.

Zdrav(i) se putnici upućuju nadležnom epidemiologu prema mjestu stanovanja i stavljaju se pod zdravstveni nadzor u trajanju od 21 dan. Vrstu nadzora određuje epidemiolog koji na temelju ankete procjenjuje razinu rizika kojoj je osoba bila izložena. U slučaju iznimno niskih ili zanemarivih rizika provodi se pasivni nadzor, što znači da se osoba javlja epidemiologu samo u slučaju pojave simptoma zarazne bolesti. U protivnom, treba samo na kraju trotjednog razdoblja telefonski obavijestiti epidemiologa da nije imala nikakvih zdravstvenih problema. Oni sa procijenjenim niskim do umjerenim rizikom infekcije uključeni su u aktivni nadzor, koji podrazumijeva da osoba dva puta dnevno mjeri temperaturu te da je u svakodnevnom telefonskom kontaktu s epidemiologom. Slučaj aktivnog nadzora u karanteni, uključuje svakodnevno mjerenje temperature u izolaciji, a provodi se kod ljudi kod kojih je rizik zaraze virusom ebole procijenjen visokim. Takav rizik imaju oni koji su u kontaktu s osobama oboljelim od ebole ili umrlima od te zaraze imale ubodni incident, mukokutani kontakt s izlučevinama bolesnika ili su virusu bile izložene na neki drugi način. Ponajprije ako su bez zaštite sudjelovali u reanimaciji, bronhoskopiji, intubiranju, ili nekom drugom postupku tijekom kojeg se stvara aerosol od izlučevina oboljelog.