Do Norveške pravom utičnicom

 Spominjem i spominjat ću i TEHNIX i „Rimac Automobile“, iako o ovim potonjim znam premalo i sve slične njima. Sve u ime naše industrije, sada i odmah! Poticanje domaće, posebno inovativne proizvodnje je preduvjet da se postane Norveška, bez obzira ima li u Jadranu nafte!

 dr. sc. Viktor Simončič

„Uostalom mislim da Kartagu treba uništiti“

Postoje oni koji u umirivanju savjesti za klimatske promjene, koji u svojoj pohlepi „spaljuju“ svijet, zamagljuju oči naivnih građana revolucionarnim odlukama kako se „bezobzirno krčenje prašuma Amazone“ može spriječiti ako se upotrebljavaju samo „mali“ usisivači prašine i zabranom tankih plastičnih vrećica i propisivanjem da na tržištu smiju biti samo krastavci zakrivljeniji „najviše do 5 stupnjeva po dužnom metru slobodnog presjeka zrelog krastavca svijetlo zelene boje, bez tufnica, nakon trosatnog stajanja u frižideru … “

A i te odluke donose radi više profita, jer „male“ usisivače proizvode vjerojatno „oni“, većinu tankih plastičnih vrećica proizvodi Kina pa je i to način da im se malo zauzda uvoz, a samo „oni“ proizvode sjeme za standardizirane krastavce s „najviše do 5 stupnjeva zakrivljenosti po dužnom metru slobodnog presjeka zrelog krastavca svijetlo zelene boje, bez tufnica, nakon trosatnog stajanja u frižideru … “ pa na taj način „ubijaju“ male seljake. Ma nemreš „belivit“!

Sada nam europejci kao „guraju“ električne automobile. Ministar Mihael Zmajlović, kojeg nismo čuli što misli o zaštiti Jadrana ako dođe do istraživanja nafte u Jadranu, koji neizjašnjavanjem pokazuje da nema pojma o utjecaju termoelektrana i hidroelektrana na okoliš, koji stvarno nema veze s okolišem, koji, iako je u gimnaziju u Zagreb putovao iz Jastrebarskog nije kasnio u školu i dolazio je čak i prije onih koji su stanovali u blizini (ovo je najupečatljivije što sam pročitao iz njegove biografije koju je objavio kada je bio imenovan „na pravdi Boga“ za ministra okoliša), bio je u svom elementu promovirajući na Svjetski dan okoliša, 5. lipnja električne automobile. Nedostajao mu je samo direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, gospodin Sven Müller, kao su-poticatelj strane proizvodnje električnih i hibridnih automobila.

Preskupi električni automobili

Daju, da daju, kao da je naš novac njihova djedovina, do 70.000 kuna poticaja ako kupite električni ili hibridni automobil proizveden negdje u bijelom svijetu. Pogledao sam na internet. Mali klasični auto može koštati nekih 10.000 eura, a sličan električni nekih 25.000. Veliki stoje znatno više. Tko kupuje te automobile? U razvijenim državama rijetko tko. Preskupo je, a razliku u cijeni, jeftinijom električnom energijom od benzina, gotovo da se ne može pokriti normalnom vožnjom. To tamo znaju i pišu o tome. Tko kupuje električne automobile kod nas? Onaj tko ima viška para, tko to može odbiti od poreza, tko se vozi samo po gradu i tko si može napraviti vlastitu „punionicu“.

To ipak ne znači da jednog dana automobili na električni pogon neće biti „in“. Za sada ne, a pogotovo ne u državama koje spadaju unutar EU u grupu siromašnih. No to ne smeta ni spomenutu dvojicu, ali ni naše medije da hvale podupiranje strane proizvodnje.

Na HRT-u, u emisiji „Hrvatska danas“, voditeljica, gospođa Maja Sever, uzbuđena je jer u Hrvatskoj trenutno postoji samo 20 punionica (u laičkom prijevodu „utičnica“ ili ti „štek-doza“) za punjenje, a 1000 automobila kojima to treba. HEP ih je izgradio 7. Po jednu u Vukovaru i Labinu, i 5 u Koprivnici. Napada HEP da ih izgradi više. Gospodin iz HEP-a objašnjava kako „štek-dozu“ može postaviti svatko, kao što su si sebi vjerojatno izgradili oni koji kupuju takve automobile, ali mora platiti za instaliranu snagu. Isto kao kod izgradnje kuće. Gospođa Sever nije zadovoljna odgovorom. Spominje i javno-privatno-partnerstvo. Gospodin iz HEP-a odgovara da i to može, ali da HEP mora kontrolirati ugrađene snage, kao što to radi za sve objekte, kako na bi dolazilo do preopterećenja mreže. Gospođa Sever opet nije zadovoljna odgovorom.

Pita za mišljenje gospođu Mirelu Holy, gošću u studiju. I ona misli da HEP želi imati kontrolu i monopol na „štekerima“ za električne automobile. Ne razumije da HEP mora, zbog elektro-energetskog sistema upravljati potrošnjom svih potrošača. Kritizira za neku vrstu monopola. Čudi me da se o tome nije konzultirala s EU parlamentarcem iz njene stranke, gospodinom profesorom Davorom Škrlecom. On predaje, ili je predavao, energetske sisteme na FER-u! On sigurno zna zašto HEP mora kontrolirati ukupnu potrošnju.

Gospođa Mirela Holy, inače rijetka osoba iz našeg političkog miljea koja ima kulturu odgovaranja, čak i na kritike i koju, ne samo zbog toga izuzetno cijenim, priziva primjer Norveške! Norvežani, eto, misle unaprijed. Oni stimuliraju besplatno parkiranje za električne automobile, dozvoljavaju da voze po tramvajskim šinama i samo za javne autobuse rezervirane trake.

Slušam raspravu. Slažu se u svemu. I ja se slažem da od sutra postanemo Norveška. Mislim da je to čak i dobar izbor. Oni su, čini se, razvijeniji i od Švicarske. Oni su štedljivi, skromni, svjesni svojih mogućnosti i okruženja. Ponosni. Lokal patrioti. Negdje sam čuo da  čak 96 % prihoda od nafte stavljaju na stranu. Skoro sve čuvaju za buduće generacije. Isti mi, samo što smo eto mi skoro sve rasprodali. Ništa više skoro da nije naše. Ono što smo imali nije bilo dosta niti za jednu generaciju. Zadužili su nam već i djecu naše djece.

Tko će to platiti?

Kakav već jesam, slušajući ih, sve mislim da ih je potplatio neki od bogatuna tajkuna, koji su kupili električne automobile, a sada im nedostaju „štek-doze“. Kada su im ministar Zmajlović i direktor Müller već poklonili desetine tisuća kuna, zašto im mi građani ne bi izgradili i punionice na struju! Ima naš narod para, i strpljenja. Ne treba toga ni tako puno. Nekoliko tisuća. Možda čak ni više od nekih 10.000 „štek-doza“. Kako do novca? Daljnjim cijeđenjem onih kojima je i polovni stari automobil nedostupan, onih koji si često ne mogu kupiti ni tramvajsku kartu, koje deložiraju i kojima isključuju brojila za struju. Pada mi na pamet socijalno dobitni projekt, kojim bi se omogućilo, ugradnjom „malog štekera“ da se i beskućnici i oni koji nemaju više struje u kući mogu priključiti na te „punionice“?

Uspješni poduzetnik Saša Cvetojević, rijetko pozitivna osoba u našem okruženju, izjavio je, kako kod izgradnje električnih automobila sve države kreću od nule. I u Hrvatskoj imamo iste šanse kao BMW i Mercedes. Je li spomenuo baš te dvije automobilske marke? Cijenim njegov entuzijazam. Odmah sam otišao na internet da vidom jesu li se u Njemačkoj zabrinuli zbog konkurencije. Ništa. Ostaje mi u sjećanju nedavna izjava jednog kineskog stručnjaka koji je izjavio da bi Kina u narednih 20 godina mogla eventualno po kakvoći automobila dostići onu njemačku. Vjerujem da gospodin Cvetojević nije mislio na proizvodnju cijelih automobila, već prije svega na mogućnosti inovacija za što su stvarno otvorena vrata. Na tom području i hrvatski izumitelji, kao na primjer „Rimac Automobili“, imaju što reći i na svjetskom zahtjevnom inovativnom tržištu.

Inače, dobro je da i kod nas ima niz entuzijasta koji se bave eklektičnim automobilima. Posebno su hvale vrijedni napori škola. Drago mi je da u tome prednjači baš Tehnička škola iz Siska. U Sisku se organizira već tradicionalna utrka električnih automobila izrađenih učeničkim naporima i entuzijazmom. Bravo i za nastavnike i za učenike!

Ako se ne varam, negdje ranije sam načuo da ministar Zmajlović i direktor Müller ne izdvajaju novac za pomoć na razvojnim projektima, à la „Rimac Automobili“. Postoji kod nas i drugih područja gdje smo, kao i u slučaju „Rimac automobili“, po inovacijama prvi u svijetu. Poznato mi je područje otpada.

Uvoze kante i uvaljuju nepostojeće tehnologije

Sve dok ne prestanu uvoziti šarene kante i „uvaljivati nam tehnologije koje nigdje ne postoje“, kao na Marišćini, Kaštjunu i sada u Piškornici i Zadru, držat ću se onoga: Ceterum censeo Carthaginem esse delendam (latinski: „Uostalom mislim da Kartagu treba uništiti“) i sve glasnije spominjati TEHNIX iz Donjeg Kraljevca. Prije sam to radio na način: kao postoji tehnologija razvijena kod nas, kojoj treba dati šansu. Pa sam, onako bezlično, pozivao na posjetu Međimurju. Pa onda sve onako uokolo. Pogledajte, razmislite, budite barem malo patrioti na djelu. A oni ništa! Uvoze li uvoze, sve šarenije kante! I onda mi je postalo dosta. Spominjem i spominjat ću i TEHNIX i „Rimac Automobile“, iako o ovim potonjim znam premalo i sve slične njima. Sve u ime naše industrije, sada i odmah. Poticanje domaće, posebno inovativne proizvodnje je preduvjet da se postane Norveška, bez obzira ima li u Jadranu nafte!

Možda činim nažao gospodi ministru Zmajloviću i direktoru Mülleru. Oni vjerojatno nisu krivi. Ne razumiju se u gospodarstvo. Ali zašto šute ministar Vrdoljak, ministar male privrede gospodin Maras i potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo gospodin Grčić? Jasan mi je odgovor. Niti njih trojica se baš ne razumiju u ekonomiju. Pogledajte njihove kompetencije i način djelovanja! Kako nam izgleda privreda, čini se, da se od nastanka Hrvatske još nitko nije razumio u privredu. Izuzetak su oni silni ekonomski analitičari i „makro-mikro stratezi“, koje pozivaju u sve moguće emisije, novinari sličnog kalibra, koji suvereno izjavljuju kako treba povećati industrijsku proizvodnju i kako će onda neki indeksni poeni rasti.

Ako je za vjerovati informacijama iz medija, sličan program priprema i njemački institut za HDZ! Treba povećati nacionalni dohodak za 4 %! Kako to napraviti? E, to više nije njihov problem. Oni su se samo sjetili da nešto treba, pa neka sada drugi razmišljaj kako. Ne znaju ni oni u HUP-u ni oni u HGK. Svi će nešto napraviti tek kada će se napraviti velike sistemske reforme. A kada će to? Valjda po onoj kultnoj crnogorskoj TV seriji, „Đekna još nije umrla a ka’ će ne znamo“ Zna se, da se ne zna!

Namjerno sam grub. Namjerno spominjem imena. Sigurno i vrijeđam. A „oni“ ne reagiraju niti na lijepo, niti na ružno. Misle proći će. Možda i hoće. Ja svejedno neću odustati, jer „uostalom mislim da Kartagu treba uništiti“. Kartagu, sitne profitere, neznalice, one koji svojim činjenjem ili nečinjenjem uzimaju budućnost našoj djeci, političke demagoge, „makro-mikro stratege“, ako ne ide drugačije, treba barem prozivati.

Za to je i nastala knjiga Društvo umanjene vrijednosti – prvi dio. Nastaje i drugi. A kako bi samo volio da mi ponestane materijala.

Bezbroj nijansi sive

U globalnom svijetu svi muljaju. Digla se frka kako su navodno korumpirani izbori za svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji i Kataru. A svjedoci tvrde bili su takvi i u Francuskoj, i Njemačkoj, i Južnoj Africi.

Predsjednik EU parlamenta gospodin Schultz oštro reagirao na zabranu ulaska u Rusiju za 88 političara. Kao, Rusi nisu to dobro obrazložili. Gospodin Schultz je zbog toga zabranio ulazak Rusima u EU parlament. Jer kao, EU i SAD, kako se čini gospodinu Schultzu, opravdano su izrekli zabranu putovanja i zamrzavanja računa ruskim građanima. Gospodin Putin ne misli tako.

Vlada donijela odluku o dodijeli istražnih polja na Jadranu. Onako „pajserom“, ili kako bi se u žargonu upotrijebilo „brehštangom“, (njemački Brechstange – željezna poluga), preko koljena. Strateška procjena, dokument koji je trebao dati odgovore, što u slučaju ako se nešto dogodi, napravljen je „diletantski“. Dokumenti tako niske razine, za tako važnu odluku, ne rade se već barem 50 godina. Sramim se, na koje je grane spala partijski podobna struka, dvorskih savjetnika. Iako nisam protiv istraživanja, preporučam vjernicima svih boja i vjerskih svjetonazora, od Krista do Bude i agnostika, redovitije moljenje narednih mjeseci, jer za mogući akcident tehnički nismo spremni, pa je pomoć Svevišnjega svakako potrebna. (Zrnca mudrosti uz šalicu kave)