D’Knock & Jay: Pjesma “Jedan dan” je sukus naših glazbenih razmišljanja

Za razliku od danas, kao da je to bilo vrijeme u kojem se uvažavao tuđi kvalitetan rad, bilo je uzajamnog poštovanja, simbioze diskografije, izvođača, menadžera i medija, što je iznjedrilo cijelu novu scenu. ET je postao tvornica… Nakon našeg singla »Tek je 12 sati« dogodio se bum, bljesak koji je zauvijek obilježio naše živote

Razgovarala: Snježana Kratz

O tome koliko im Zagreb znači, gdje su i kako odrastali ZG-magazinu odgovaraju životni i glazbeni partneri – duo D’Knock & Jay, odnosno Darko Juranović – glazbeni umjetnik, producent, tekstopisac, jedan od osnivača grupe Electro Team (ET) i Jelena Majić – (iz)vrsni dugogodišnji prateći vokal. Prije nego što se uključila u spomenuti glazbeni projekt, njezin je glas pratio izvođača kao što su Jacques Houdek, Zdravko Čolić, Nina Badrić, Željko Joksimović i dr. Spomenuti dvojac otkriva što se sve dogodi u »Jedan dan« i što to pokreće svemir, govore o suradnji s legendarnim Simple Mindsima te podsjećaju kako se u Zagrebu razvijala dance scena.

Zašto volite Zagreb? Kakvim ga se sjećate iz djetinjstva?

D’KNOCK: Rođen sam u Zagrebu, u Petrovoj. Cijelo djetinjstvo me veže uz moj kvart – Knežiju. Kad zažmirim i sjetim se djetinjstva, u glavi su mi kvart, haklanje košarke i igranje nogometa po školskim igralištima, glasna »mjuza« koja svira iz ghettoblastera… Tu su svakako i break dance battleovi, rap, grafiti te hip hop kultura u punom sjaju. Zagreb volim zato što je u periodu mog odrastanja, u kulturološkom smislu, bio pravi centar zbivanja. Imam osjećaj da smo u ono doba bez interneta i svega što danas postoji, bili bliže zapadu nego danas, što me na neki način i životno oblikovalo. Gdje god da odem, Zagreb će uvijek biti moj grad. Volim svoj grad… Nekadašnji kvart (Knežiju)… Volim i osjećaj koji mi govori da nisam izgubio »klinca« u sebi koji i dalje ima isti entuzijazam. Kad danas sjednem na klupu u kvartu sjetim se odrastanja i čujem zvuk pravih »old school« beatova… Često govorim – produkcija nije samo u studiju, produkcija je način života.

JAY: I ja sam rođena u Zagrebu, ali sam se s četiri godine s obitelji preselila u Veliku Goricu, gdje sam odrasla. Velika Gorica je prekrasna, moji i dalje žive tamo, ali ja sam vrlo rano počela gravitirati prema Zagrebu, što zbog pjevanja, gaža, što zbog faksa, izlazaka i društva, i na koncu zbog ljubavi. Darko i ja živimo u Zagrebu, kojeg obožavamo. Zagreb je zaista predivan grad i ponosni smo gledajući kako se sve više razvija i postaje sve atraktivnija turistička destinacija. Ipak, nama je najdraže prošetati se centrom noću dok cijeli grad spava.

Kakvi su vam bili školski i fakultetski dani?

D’KNOCK: Kada se vratim u najranije djetinjstvo, sjetim se stana punog ploča od mojih roditelja – The Beatles, Elvis Presley, Chuck Berry, Rolling Stones itd. Prvi veliki poklon koji sam želio i dobio od roditelja su bili magnetofon, Sanyo linija i synthesizer. Snimao sam se kako izvodim poznate stvari od Beatlesa i Elvisa, dok u jednom trenutku nisam vidio film »Flash Dance« i scenu break dance plesa na ulici, koja me totalno zarazila hip hop kulturom. Sjećam se svog prvog break dance nastupa u svojoj osnovnoj školi Braća Ribar, danas Horvati. Završio sam Poštansku i telekomunikacijsku srednju školu u Kušlanovoj, te sam nakon toga upisao Fakultet prometnih znanosti, smjer telekomunikacije.

Prvi izlasci vežu me uz Saloon, SC, Kulušić, The Best, špicu kod »Kaveza«, Mošu, Trešnju, dok je ljeto bilo rezervirano za bazene Mladost, Šalatu itd. To su bila nezaboravna vremena. Izvođači koji su obilježili moje tinejdžersko doba bili su Beastie Boys, Run-D.M.C., LL Cool J, Mantronix, N.W.A. i mnogi drugi. Inače i frizure su bile osebujne jer nosile su se tada tzv. fudbalerke iliti »schumacherke«. U to sam vrijeme živio i za utakmice Cibone i Dražena Petrovića, a i volio sam sport općenito. Kombinirao sam sportski stil odijevanja s tadašnjom hip hop modom.

JAY: Ja sam svoje djetinjstvo i školske dane provela u Velikoj Gorici, gdje sam završila osnovnu školu i opću gimnaziju. U školi sam počela s prvim nastupima i tada sam (za)počela gajiti veliku ljubav prema pjevanju. Sjećam se kako sam jedva čekala da završi nastava da mogu otrčati doma i uključiti kazetu od Celine Dion, kako bih upijala njezin način pjevanja. Voljela sam Whitney Houston, Tinu Turner, Mary J. Blige i Mariah Carey, a čuvši pjesme od Toni Braxton, shvatila sam da mi u interpretaciji puno bolje leži alt, odnosno niža laga pjevanja, što sam počela intenzivnije vježbati.

U međuvremenu sam upisala Ekonomski fakultet u Zagrebu (smjer marketing) i tada sam počela otkrivati čari Zagreba. Na faksu sam stekla brojne prijatelje, a s nekima od njih se i danas družim. Te studentske dane su obilježili i brojni izlasci i moram priznati da sam se baš izguštala po tom pitanju. S frendicama sam obično izlazila u centar (Maraschino bar, Saloon, Sax) ili na Jarun (bivša Piranha, Gallery, Aquarius) itd. To su bili divni, bezbrižni dani, kada su nam najveća okupacija bili ispiti na faksu ili što ćemo odjenuti za izlazak. Kada je o glazbi riječ,oduvijek sam slušala soul, r’n’b i funk, i upravo na takvu mjuzu sam se najviše voljela rasplesati.

Kada ste učinili prve glazbene korake?

D’KNOCK: Moji počeci bavljenja glazbom sežu do sredine 80-tih, zapravo do pred kraj osnovne škole. Tada sam prvi put čuo za Slavina Balena i njegove legendarne emisije »Dona Muzički Vlak« na RVG-u, te »Electro-Funk Premijeru« i »RapAttack« na Radiju 101, koje su itekako utjecale na mene i glazbeno me educirale. U to vrijeme, vezalo me veliko prijateljstvo s Adonisom Ćulibrkom (Boytronicom) te sam s njim i ekipom iz kvarta plesao u grupi »All Star Breakers« (braća Šarić, Sir Turtle – M. Žakman) – plesali smo break dance, išli na razne battleove, slušali smo electro funk, funk, hardcore rap, r’n’b i živjeli smo to u potpunosti. Boytronic 1987. dolazi na ideju da se osnuje hip hop bend, kojemu daje ime Electro Team. Tu mu se pridružujem ja, a malo kasnije i Nino Mlinac Skyrocker. To je bila prva postava. Tu kreću počeci ET-ja, prvi beatovi, prva snimanja kod Allana Schmidtbauera (Monitor Audio Studio), prve suradnje s Ilanom Kabiljom, Zvonimirom Dusperom Dusom itd. Nakon toga se bendu pridružuju DJ Furious, te nakon njega DJ Fresh Jay, s kojim i dan danas surađujem u bendu PlayOne i na još dosta frontova, kao i s Dusom.

Neizostavna figura tog vremena je bio Hamed Bangoura, koji je uređivao i vodio glazbenu emisiju »Disco Shock« na Radio Sljemenu, te je uvelike pomogao grupi ET u našim počecima. U to je vrijeme također bila aktualna Z3 televizija, čija nam je ekipa pružila prve veće prilike za promociju našeg glazbenog rada (npr. Saša Schmidtbauer koji je napravio prvi spot grupe ET »Miami Ladies«, koji se vrtio na MTV-ju).

Naš tadašnji suradnik i prijatelj Ilan Kabiljo upoznaje nas s Vannom, koja je isprva bila featuring vokal u ET-ju, a kasnije i glavni vokal te stalni član benda. S Vannom je bend doživio planetarni uspjeh i to je neizbrisiv dio mog života. Nakon našeg singla »Tek je 12 sati« dogodio se bum, bljesak koji je zauvijek obilježio naše živote. Nismo to planirali, jednostavno smo svu energiju koju smo imali, uložili u tu kreaciju, u kojoj je s nama sudjelovao i Miro Buljan.

To su bila potpuno drugačija vremena nego danas. Ono za što su nam svi govorili da je nemoguće u glazbi, postalo je itekako moguće. Bilo je velikog entuzijazma i nevjerojatne snage za promjenama. Određeni ljudi su vjerovali u nas, pomogli nam i publika je munjevito prepoznala našu priču. Za razliku od danas, kao da je to bilo vrijeme u kojem se uvažavao tuđi kvalitetan rad, bilo je uzajamnog poštovanja, simbioze diskografije, izvođača, menadžera i medija, što je iznjedrilo cijelu novu scenu. ET je postao tvornica… Lista suradnika u timu je bila poduža. Stvorili smo glazbeni smjer u cijeloj regiji, koji je praktički postao mainstream. Da sam bio nespreman za sve to, malo je reći. E da su mi ovo znanje i iskustvo u onom trenutku, puno bih lakše podnio teret te popularnosti. Drago mi je da smo danas u vrlo korektnim odnosima, komuniciramo privatno i kreativno i vrlo rado evociramo uspomene.

JAY: Moji prvi značajni glazbeni koraci su počeli na Turbo Limach Showu 1994. godine gdje sam pobijedila s pjesmom »Don’t cry for me Argentina«. Nakon toga sam počela pjevati u zboru »Zagrepčanke«, te sam se potom »konektirala« sa Jacquesom Houdekom, kojeg znam još iz osnovne škole.

Početkom 2000-tih su Jacques, Ivana Kindl i Sandra Berković nastupali u poznatom zagrebačkom klubu Sax, gdje su angažirali moje kolegice – Danijelu, Mihaelu i mene kao back vokale. I tako se taj nastup protegnuo punih 8 godina, i to svaki četvrtak na istom mjestu.

To je bilo jedno predivno razdoblje, jako bitno za moje glazbeno sazrijevanje, i jako sam zahvalna Jacuesu, Ivani i Sandri što su mi omogućili da steknem divno iskustvo prvih nastupa pred publikom, i to uz glazbu koju obožavam – soul, funk, r’n’b… I moram priznati da sam se kroz taj period maksimalno izguštala.

Uskoro su uslijedile i brojne druge ponude, te sam tako pjevala back vokale velikim glazbenim zvijezdama, i to u cijeloj regiji (Zdravko Čolić, Željko Joksimović, Aleksandra Kovač, Željko Samardžić, Hari Mata Hari, Indexi, Toni Cetinski, Nina Badrić itd.) I tako sam prateći sve te velike izvođače, shvatila koliko je tu odricanja i kompromisa potrebno, i što taj život glavnog pjevača nosi sa sobom. Tada sam shvatila da mi je puno draži moj privatni život, nego ta satisfakcija u obliku, često i lažnog, sjaja. Ja sam više obiteljski tip, ovo što imam s Darkom je za mene svetinja.

Povucite ukratko paralelu s današnjim glazbenim dobom. Ovo je za razliku od onog površno, instant, temelji se na čemu ? Kvantiteta je zamijenila kvalitetu?

JAY: Pa mislim da će Darko to stručnije objasniti, ali ja imam osjećaj da je prije glazba bila »manje sintetička«, puno konkretnija, melodičnija, emotivnija. Danas se, čini mi se, »štanca« više nekvalitetnog materijala zbog brze zarade, nauštrb kvalitetne glazbe koja zahtijeva puno više rada i truda.

D’KNOCK: Ovo je definitvno doba hiperprodukcije. Treba smoći hrabrosti i učiniti korak dalje, nešto novo. Ono što su mi relevatni ljudi iz svijeta glazbe rekli – vani ima jako puno ciljanih projekata, odnosno proizvoda producentskih kuća i jakog managementa, iza kojih stoji tzv. »ghost produkcija«. Doslovno su napravili isti sistem koji se ponavlja i štanca do totalnog zasićenja.

Ako se recimo osvrnem na neke današnje pop, EDM i hip hop zvijezde, moram priznati da mi se njihov glazbeni stil ne sviđa. Mislim da će se glazbeni svijet sve više okretati pjesmama, melodijama i tekstovima, što se već sada nazire i to me jako veseli. Kod nas ima dosta kvalitetnih izvođača, ali im fali puno više medijskog prostora.

Jelena, kakvom pamtite grupu ET ? Voljeli ste njihovu glazbu …

JAY: Ja sam obožavala ET, kao i svi moji vršnjaci. Bili su ispred svog vremena. Nedavno sam čak pronašla leksikon iz osnovnjaka, u kojem smo na pitanje »Koji vam je najdraži HR bend?« svi masovno odgovarali sa: »ET«. Vanna mi je bila »mrak«, slušala sam njezine albume i nakon što je izašla iz ET-ja. Na jednom sam natjecanju s 13 godina čak pobijedila s pjesmom »Ja ti priznajem«… Tako da me ET prati cijeli život. Moram priznati da kasnije nisam previše slušala hrvatsku glazbu, više stranu -soul, r’n’b i funk.

Bili ste back vokal, a tako divno pjevate. Kakav je život takvih glazbenika, učite pjesme, imate li kakve vježbe disanja, kako održavate glas?

JAY: Moram priznati da sam se u periodu pjevanja pratećih vokala osjećala odlično. Prateći vokali su inače pravi tim – uvijek smo se držali zajedno i bili smo složna ekipa, a svako putovanje smo doživljavali kao mini maturalac – upoznaješ nove gradove, nove kulture, zanimljive ljude, a na koncu imaš priliku dijeliti pozornicu s velikim izvođačima i puno toga naučiti o show businessu. Kroz taj period sam stekla bogato iskustvo na pozornici, koje mi i danas itekako pomaže.

Kod pjevanja »backova«, najteže je bilo naučiti cijeli koncertni repertoar od 30-40 pjesama odjednom, no s obzirom na veliku količinu gaža koje smo prolazili u to vrijeme, stekli smo uigranost, koja nam je omogućavala da sve to savladamo u puno bržem roku. Znali smo se upjevavati prije nekih važnih svirki, ali što smo više gažirali, dobivali smo veću rutinu i kvalitetniju tehniku pjevanja.

Prije nekoliko godina odlučila sam prestati s pjevanjem backova i posvetiti se radu na vlastitim projektima. Darko i ja smo u to vrijeme započeli našu privatnu i glazbenu priču i shvatili da se nadopunjujemo u svim segmentima. Logičan slijed je bila naša zajednička kreacija.

Sada ste u dvojcu, partnerskom – životnom i glazbenom. Vaš se duo zove kako? Iznjedrila se i bezvremenska pjesma »Jedan dan«?

D’KNOCK: Ime našeg projekta je D’Knock & Jay. Pjesma »Jedan dan« je nastala sasvim slučajno, u autu na jednom od naših ljetnih putovanja. Ja sam pustio svoj novi beat, a Jelena se na njega spontano nadovezala svojom vokalnom dionicom, nakon čega smo tekst smislili u jednom dahu. Kako oboje gajimo ljubav prema r’n’b-ju, soulu i hip hopu, a i sama glazba nas je spojila, svoju smo priču pretočili u glazbu i stihove. Video spot, čiju režiju i produkciju potpisuje DJ Fresh Jay, kombinacija je zajedničkih, kadrova u prirodi i snimki iz našeg studija.

JAY: Ovako pozitivne reakcije nismo ni u snovima očekivali, jer smo Darko i ja tu pjesmu radili sa srcem. Strašno nam je drago da je doprla do ljudi.

Pjesma »Jedan dan« je sukus naših glazbenih razmišljanja, čvrsti hip hop beat, pop-soul pjevanje i rap koji je Darko izveo na hrvatskom nakon 25 god. Ha, ha, drago mi je da sam ga na to nagovorila… Mi stalno radimo stvari za naš gušt, imamo dvadesetak osmišljenih ideja, a izbacit ćemo ih već po »feelingu«. Ne ovisimo o nikome, gorivo nam je ljubav kao i činjenica da uživamo u onome što radimo.

Pripremate album?

D’KNOCK: Cijela prošla godina je bila vrlo kreativna, što se tiče rada na raznim projektima za britanske izvođače, pod mentorskom palicom britanskog producenta i dobitnika Grammyja Andyja Wrighta. Tu je suradnja sa Simple Mindsima, zatim smo završili album za britanskog glumca i pjevača Ryana Molloya, na kojem su uz Dusa i mene sudjelovali razni top glazbenici koje je Andy okupio, inače članovi velikih svjetskih bandova. Tu je i početak suradnje s američkom pjevačicom Nell Bryden, završili smo singl PlayOne feat. Simple Minds & Sarah Brown: “Waterfront” – to je legendarna pjesma Simple Mindsa u novom ruhu, na kojoj se osim Jima Kerra, pojavljuje i Sarah Brown – top vokalistica koja je surađivala s brojnim poznatim svjetskim izvođačima, kao što su: Simply Red, Simple Minds, George Michael, Quincy Jones, Incognito itd. Zajedno s Andyjem smo napravili i 12 novih radio i maxi edita najvećih hitova Simple Mindsa – radi se o njihovim nanovo odsviranim i otpjevanim hitovima s aranžmanskim inovacijama, što bi trebalo ugledati svjetlo dana do kraja 2018. godine. Za neke od najvećih hitova, kao i za neke od singlova s njihovog nadolazećeg albuma, napravili smo i klupske remikseve, a s menadžmentom od Simple Mindsa smo upravo u procesu dogovora oko njihove distribucije.

JAY: Što se tiče našeg projekta D’Knock & Jay, već radimo na novom singlu, kao i na cijelom albumu. Darko je nedavno pokrenuo vlastitu izdavačku kuću D’Knock Production, za koju distribuciju radi IDM Music, a ja se, osim pjevanja, bavim i video produkcijom, studijskim radom i spikiranjem. Mi se zezamo da smo kao jedna mala tvornica, u koju je uključena i naša prijateljica i Darkova dugogodišnja suradnica Ninna Lara Vidaković (Stylent Media), koja je zadužena za PR i management našeg projekta, te Samir Hamzić – majstor za socijalne mreže i web dizajn odnosno poslovni savjetnik projekta.

Kako ste proveli božićne blagdane i Silvestrovo?

JAY: Božić smo proveli obiteljski uz finu blagdansku trpezu – ja inače jako volim kuhati, ali za blagdane smo se više prepustili tradicionalnim delicijama naših roditelja, a mi smo malo »začinili« blagdanski stol s kolačima, francuskom i ostalim prilozima.

D’KNOCK: Novu godinu smo proveli sami kod kuće uz prskalice, vatromet, DJ D’Knocka i chefa kuhinje Jay. Glazba je bila »oldies but goldies«, a za klopu je Jay pripremala piletinu u rolu s povrćem, što inače obožavam. Za desert je bio nougat kolač po njenoj izmišljenoj recepturi. Bilo je plesa i veselja… napravili smo si atmosferu i uživali u trenutku. Sve je u biti jednostavno… ljubav pokreće svemir!

U 2018. planiramo puno novih putovanja i novih pjesama…