Djelujmo odmah – izlaz je u izlasku na izbore (3)

Na TV-u reklama kako smo kupili šarenih posuda za otpad za čak 540 000 000 kuna. Naravno – iz uvoza. Uz sramotu da više ne znamo proizvesti niti običnu četvrtastu posudu s poklopcem, svi političari zajedno, forsiraju već godinama neprovedivo rješenje. Kupnja šarenih posuda je samo početak. Kada se kupe kante, trebat će barem 100 – 200 sortirnica, za najmanje 200 000 000 kuna i 13 centara za obradu ostatka za ukupno nekih 3 000 000 000 kuna

dr. sc. Viktor Simončič

Optimist ponekad vidi svjetlo tamo gdje ga nema, ali zašto baš uvijek pesimist mora trčati da ga ugasi?

(Rene Descartes)

Okoliš je jedno od područja u kojem smo svi znalci. Čak daleko veći nego u nogometu. U deklaracijama smo nenadmašni. Sjećam se kako smo se u vrijeme »mraka« hvalili da smo jedni od prvih zaštitu okoliša ugradili u Ustav, nekako u vrijeme kada je 1973. godine Europa donijela 1. akcijski plan za okoliš – (Environmental Action Plan – popularna skraćenica u struci EAP). Donijeli smo i neku deklaraciju, na način kako ćemo mi, drugarice i drugovi napraviti sve da zaštitimo okoliš. Valjda smo se jako umorili ugrađivanjem jednog članka u Ustav pa smo se poslije odučili malo odmoriti. Okoliš nije shvatio da ja zaštićen pa je nastavljena divlja gradnja, devastacije, zagađivanja…

Upalili smo svjetlo i odmah donijeli novu deklaraciju, kako ćemo sada mi, gospođe i gospoda, »svoji na svome« zaštititi naš okoliš. Deklaraciju smo donijeli negdje u vrijeme kada je Europa 1993. godine donijela 5. EAP. Kao da okoliš to baš i nije primijetio. Onda je Europa 2001. godine donijela 6. EAP, a 2013. godine 7. EAP. Njime se promovira zaštita, očuvanje i povećanje prirodnog kapitala Unije, na resursno učinkovitom, zelenom i konkurentnom gospodarstvu s niskom razinom emisija CO₂. Mi više nismo donosili deklaracije o zaštiti okoliša. Ili smo shvatili da deklaracije bez djela baš ne pomažu, ili se još nitko toga ponovno nije sjetio.

Upravo je objavljeno kako je Njemačka do ovog trenutka prodala više oružja nego lani cijelu godinu. Oružje ide i u države koje su uključene u ratna zbivanja, a što se po nekim »demokratskim uzancama« Njemačke ne bi smjelo

Kada se pogleda tih sedam EAP-a, onda je vidljivo da se radi o gradnji s ljestvama. Nakon što je postavljena prva prečka, sazidan je prvi dio zida i kat, do visine do kuda se moglo doseći. I kada je taj kat postao okolišno useljiv, na novim temeljima je na ljestve dodana nova prečka. Nakon svake prečke podizao se novi dio zida i novi kat. Brzina podizanja zida bila je određena mogućnostima i spremnošću društva da u sklopu održivog razvoja, ne zanemarujući društvene potrebe, ne ugrozi egzistenciju. Prirodni kapital je shvaćen kao veliko dobro na kojem se može temeljiti razvoj, a da se čak i poveća njegova vrijednost. Usporedi li se europski okoliš s onim ranih sedamdesetih, onda postoji razlog za ponos i zadovoljstvo.

Europa je gradila kat po kat, a mi smo, zadovoljni deklaracijama i velikim riječima nastavili veliku borbu za zaštitu okoliša, na način da smo protiv svega upotrebljavajući argumente temeljene na probuđivanju straha. Plašenjem naroda. Mi smo protiv termoelektrana na ugljen, jer će ugroziti zdravlje naše djece, a neuki Nijemci u Offenbachu kraj Frankfurta 2011. godine (slovima: dvije tisuće u jedanaeste godine) počeli dograđivati dječji vrtić preko puta termo elektrane – toplane na ugljen.

Mi smo protiv…

Mi smo protiv golf igrališta na Srđu, iza brda, u pustari, a svijet ima preko 35 000 golf igrališta. Mi za izgradnju golf igrališta tražimo studije od najmanje pola metra debljine, a svijet ništa. Danas čak oni koji ne štite okoliš deklarativno kao naši »nedozreli zeleni«, golf igrališta smatraju nekom vrstom tampon zona i zaštitnih staništa za neke biljke i životinje.

Mi smo protiv hidroelektrane Ombla, a Englezi upravo grade nuklearnu elektranu. Mi smo protiv vađenja šljunka iz rijeka, pa neka »plavi«. Ne plavi ovima koji donose takve odluke. Ne može voda do Markova trga, pa da je najveća. Iako i tu oprez. Sve do jednom. Može bujica odnijeti i one s vrha. Bujica nerada i siromaštva.

Naši »nedozreli zeleni«, nekompetentna politika i zaslijepljena struka, koja od drveta ne vidi šumu, kojima su trenutno najveći problemi na razini zabrane plastičnih vrećica i što većeg borja uvoznih posuda za otpad, još nisu dokučili da je najveći dio prirode koja se treba štiti nastao uz djelovanje ljudskog rada. Nismo mi Amazona. Pa ako se ne bude vadio šljunak, polako će se rijeke zatrpati pa će početi rasti čudne biljke. Ribe neće moći plivati… Seljaci neće moći obrađivati polja. I više neće biti one prirode koja je bila tako privlačna, da se zaštiti kao stanište mnogim biljkama i životinjama. Dobit ćemo nešto novo. Biti će mjesta za neke nove vrste, ali ne i za nas ljude. A ako ne bude nas, srušit će se i zadnje drvene kućice, pa neće biti ni dimnjaka u Lonjskom polju da rode na njima izgrade gnijezda. Imat će problema i s žabama, ako nitko ne pokosi polja, jer rode nemaju vrat od metra.

Štiteći prirodu ne radeći, promovirajući nerad, biti protiv svega, do sada je bilo najlakše doći ili ostati na položaju. Gruba su vremena. Radit će trebati, kad – tad.

I u ovom ¸”poučku” nastavljamo sa savjetima političarima…

Nastavak savjeta »djelujmo odmah«:

 6. (nastavak na prvih 5 iz prethodnog poučka). Usudite se biti za neku »gospodarsku« investiciju! Budite ZA! Samo mali dio onih, kojima biti »protiv« osigurava mjesto u medijima, imaju stvarnu podršku u šutljivom ostatku biračkoga tijela. Uz dobre argumente i jasne stavove, bez onih fraza »kako ćete donijeti odluku čim struka pokaže što treba«, što preko te fraze prepoznaju birači kako se nećete i ne znate odlučiti, birači će biti za one koji će nešto izgraditi i zadržati njihovu djecu u blizini.

7. Zaustavite kupovinu i uvoz šarenih kanti za otpad i prvi dan kada budete izabrani, pravac Donji Kraljevac u tvrtku TEHNIX.

Na TV-u reklama kako smo kupili šarenih posuda za otpad za čak 540 000 000 kuna. Naravno – iz uvoza. Uz sramotu da više ne znamo proizvesti niti običnu četvrtastu posudu s poklopcem, svi političari zajedno, forsiraju već godinama neprovedivo rješenje. Kupnja šarenih posuda je samo početak. Kada se kupe kante, trebat će barem 100 – 200 sortirnica, za najmanje 200 000 000 kuna i 13 centara za obradu ostatka za ukupno nekih 3 000 000 000 kuna.

Tvrtka Tehnix iz Donjeg Kraljevca, ima najbolju tehnologiju za obradu otpada na svijetu, i to iz jedne posude. Tehnologija je nagrađena svim mogućim svjetskim priznanjima. Ne traži se odvajanje otpada na izvoru, ne traže se uvozne šarene posude… Samo za onih 540 000 000 kuna za šarene kante, mogli bi izgraditi postrojenja kojima bi pokrili dobru polovicu stanovnika Hrvatske. Ne bi trebale dodatne sortirnice i regionalni centri. Odmah bi ispunili obaveze iz EU-a, osim toga skoro da ne bi trebali odlagališta. Otvorili bi par tisuća radnih mjesta.

Naš novac bi ušao u hrvatske gospodarske tokove, u naše mirovinske i zdravstvene fondove. Olakšali bi i izvoz naših proizvoda. Nakon što bi postavili samo 2-3 Tehnixove MBO-T, mogli bi naš EU novac, kojeg smo kao na Marišćini potrošili za uvoz opreme za regionalne centre potrošiti za domaću opremu.

Spominjem Tehnix, iako ima još sličnih Tehnixu, ima još iznimnih domaćih proizvoda, koje sve dosadašnje politike i standardno nekompetentna struka zaobilaze. Kada dođete na vlast provjerite zašto za Tehnix i njemu slične nema mjesta u natječajima. Da vam vaši suradnici nešto ne prešućuju i da li se možda ne radi o nekom njihovom drugom interesu?

8. Onima koji u vašim programima pokrivaju zaštitu okoliša naredite da prouče svih dosadašnjih sedam okolišnih programa Unije. Izgleda da im ta tematika nije bliska. Ako treba nađite nekoga da ih ispita da li su razumjeli o čemu se radi i onda tražite da predlože gospodarske aktivnosti u funkciji podizanja prirodnog kapitala Hrvatske.

Pogledajte okolo. Hrvatska treba hitne akcije. Za razliku od Unije, gdje nema slobodnog mjesta bez korisne biljke, sve više naših polja i livada je pod korovom. Zarasla polja ne doprinose povećanju prirodnog kapitala Hrvatske. To mogu polja pod ugarom, ali to je nešto sasvim drugo. Iskoristite polazišta 7. EAP i pokažite urbi et orbi kako će Hrvatska doprinijeti povećanju prirodnog kapitala. Dok ne krene s klasičnom poljoprivredom, voćnjacima, maslinicima i vinogradima pa i pošumljavanjem, zaštitite i povećajte prirodni kapital Hrvatske na primjer proizvodnjom biomase za energetsku potrebu. Peleti su sve više »in«, ali se polako uvode ograničenja u vađenju bio mase iz šuma, jer se na taj način izvlači i prirodno gnojivo. Zato se negdje potiče ciljana sadnja posebnih vrsta brzorastućih biljaka. Sadnja topola za industriju celuloze je to već oduvijek.

Samo je priča da smo bogati vodom. Jesmo kišnicom, ali većina voda, nakon visokog vodostaja od par dana i poplava, brzo završava u morima. Nivo podzemnih voda u Hrvatskoj stalno opada. Osmisliti sistem očuvanja vodnih resursa – najbolje uz korištenje hidro potencijala i voda za navodnjavanje (male ustave, hidrocentrale, jezera…).

Usput, naredite da se sa šumama gospodari kao nekada. Još od Austrougarske pa do »mraka«. Šumski red je zahtijevao da se poslije posjećene smreke sve grane slože u stog, a na vrh se stavi vrh smreke. Danas grane ostaju tamo gdje su posjećene. Neki puta, kada se smreka sruši na neki proplanak, sve čak izgleda kao umjetničko djelo. Na proplanku, gdje je pala smreka ostanu posjećene grane, pa sve izgleda kao umjetnička instalacija – prikaz smreke na travi. Umjetničko djelo, okolišno i kulturološko nedjelo, dodatno narušeno odbačenim kanistrom od ulja i konzervom od gableca.

Ideja, kako zaštititi i povećati prirodna bogatstva korištenjem ima. Pitajte one koji žive od zemlje i za zemlju. Pitajte seljaka. Za razliku od doktora nauka, seljaci imaju više znanja nego stručne spreme (Duško Radović).

*Autor teksta, nezavisni savjetnik dr. sc. Viktor Simončić gostovat će u srijedu 28. listopada na predavanju Možemo li popraviti propušteno u pregovorima s EU – i kako dalje? koje u Zagrebu organiziraju Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i kemijskih tehnologa i Sekcija za ekološko inženjerstvo. Predavanje je dio tribine Novi aspekti zaštite okoliša u Hrvatskoj u okviru Eurospke unije.