Dinamo se prisjeća Cice Kranjčara
Prošlo je godinu dana od odlaska “plavog devet”
(Foto GNK Dinamo)
GNK Dinamo je danas je na groblju Mirogoju obilježio godišnjicu smrti Zlatka Cice Kranjčara. U Dinamovo ime počast „plavom devet“ odala je delegacija koju su predvodili predsjednik Mirko Barišić, predsjednica Uprave Vlatka Peras, članica Uprave Amra Peternel kao i njegovi prijatelji i nekadašnji znameniti suigrači Marijan Vlak, Marko Mlinarić i Stjepan Deverić. Oni su položili vijenac u plavoj boji i zapalili svijeće prisjećajući se romantičarskih nogometnih dana kad je maksimirskim travnjakom vladao naš popularni Cico.
Dinamo je svojim mrežnim stranicama objavio i tekst posvećen Zlatku Kranjčaru, u povodu godišnjice njegove smrti.
»Prošlo je godinu dana otkako nas je zauvijek napustio naš dragi i nezaboravni Zlatko Kranjčar, naš Cico, proslavljeni „plavi devet“.
Još ga je u ranim igračkim danima naš znameniti novinar Zvonimir Amigo Magdić precizno opisao:„Anđeoski je pao s neba. Zlatan. I uvojaka i osmijeha. Bilo mu je devet godina. Nije ni čudno, totalni ‘simpa’, i zato – Cico.“
I upravo su takvi obrisi, „zlatnih uvojaka i osmijeha, totalni simpa“, kasnije poslužili kao model za popularnu Dinamovu maskotu skrojenu baš po takvom opisu. Lutka s likom simpatičnoga plavokosog dječarca odmah je među navijačima dobila nadimak – Cico«, prisjećaju se u Dinamu.
Srebrni kipić na posljednjem počivalištu
A srebrnkasti kipić u obliku popularne maskote, decentno je smješten i na posljednjem Kranjčarovu počivalištu na Mirogoju u Aleji zaslužnih građana.
U Dinamu navode kako će uvijek u sjećanju ostati njegova nogometna vještina, lucidnost, pokret, snaga i finesa uz poseban začin. Kao i dva osvojena Kupa – 1980. i 1983. i naslov prvaka 1982. godine kad je u proljetnoj sezoni, neposredno po povratku iz vojske, zabio 12 pogodaka u 17 utakmica. Među njima posebno svijetle dva gola u zagrebačkoj pobjedi protiv Crvene zvezde s 3:0 u utakmici kojom je Dinamo uzletio prema naslovu.
Za sebe je govorio da je s Dinamom u igračkoj karijeri osvojio dva naslova prvaka: onaj iz 1982., ali i tri godine ranije kad je sudskom odlukom u „slučaju Tomić“ plavima pripao pokal za 1979., ali taj naslov nije uveden u arhivu nogometnoga Saveza.
U maksimirskom je klubu bio od svoje devete do 28. godine – gotovo puna dva desetljeća. Uz taj staž kasnije su se nadovezala i tri trenerska mandata na plavoj klupi.
Zlatko Kranjčar je rođen 15. studenoga 1956. godine u Zagrebu, za Dinamo je u razdoblju od svoje premijere u prvoj momčadi u koju ga je na proljeće 1974. uveo trener Mirko Bazić do zimske pauze u sezoni 1983/’84. odigrao 301 natjecateljsku utakmicu uz 121 pogodak. Dodamo li tome i prijateljske dvoboje, ukupna je brojka 556 odigranih utakmica i 256 golova čime drži peto mjesto na ljestvici igrača s najviše nastupa u klupskoj povijesti.
Ispred njega samo su Dražen Ladić s 802 nastupa, Marko Mlinarić sa 613, Srećko Bogdan s 595 i Miroslav Mirko Kokotović s 559.
Dinamova renesansa
Ipak, i njegovu karijeru, ali i cijelu generaciju obilježila je Dinamova proljetna renesansa 1982. godine, furiozni, rasplesani, razigrani, nadahnuti plavi stroj koji je lomio suparnike od starta, presingom u prvih 15 minuta…
Dinamo je napustio na proljeće 1984. i prešao u bečki Rapid s kojim je osvojio dva naslova austrijskoga prvaka, 1987. i 1988., te tri naslova pobjednika Kupa, 1984., 1985. i 1987. Štoviše, s Rapidom je 1985. godine bio finalist Kupa pobjednika kupova. U finalu ih je svladao engleski Everton.
»Nogometnu finesu Zlatko je naslijedio i od oca koji je svojedobno igrao za Trešnjevku s nekad popularnim Dinamovim braničem Dragom Horvatom. Sin Niko također je bio nogometni fantasista i već s 18 godina postao i – kapetan Dinama. I on je, baš kao i otac, prošao kompletnu maksimirsku školu i potom zablistao u prvoj momčadi. Zlatko i Niko, tata i sin, predstavljaju najpoznatiju “plavu dinastiju”«, navodi se u priopćenju.