(Foto: Boris Jagačić)
Dva dimnjaka stare Ciglane Zagreb visoki 62,2 i 49,8 metara srušeni su korištenjem eksploziva danas točno u podne, a akcija je prošla bez poteškoća.
Nakon detonacije, oba su se dimnjaka prelomila nekoliko metara iznad svojih temelja, nakon čega je počelo naginjanje i rušenje konstrucije. Odmah po rušenju vatrogasci su započeli sa zalijevanjem kako bi se spriječilo širenje prašine.
Statika dimnjaka narušena je u prošlogodišnjim potresima pa su srušeni iz sigurnosnih razloga.
Nakon njihova rušenja vizura zagrebačkog Črnomerca je trajno promijenjena.
Stara ciglana koja je jedan od industrijskih simbola Zagreba, sagrađena je 1885. Upravo ciglama koje su su se ondje proizvodile gradile su se stambene zgrade, ali i industrijska postrojenja te obnavljao Zagreb nakon velikog potresa 1880. godine. Ironijom sudbine važnim dijelovima njezine prepoznatljive konstrukcije presudili su upravo novi potresi od 22. ožujka i 29. prosinca 2020. godine.
Događaj je privukao znatiželjne građane koji su miniranje mogli promatrati sa sigurne udaljenosti, izvan zone parkirališta Super Konzuma na Črnomercu
Opširniji izvještaj slijedi…
Objavljuje Zg-magazin u Nedjelja, 21. veljače 2021.
B. Jagačić
Nisu mi jasni ovi promatraci; neki od njih su za telku izjavili da im je bilo bas zabavno. Je da je trajala samo nekolko sekund, al kaj sad. Bila je to “atrakcija” i to beaplatna. Kukulele!
Prilikom snimanja osjetio sam popriličnu nelagodu kad su se srušila ova dva ciglena diva, kako je napisao naš čitatelj. S njima je otišao jedan dio Zagreba i njegove povijesti industrijske povijesti na koju s razlogom možemo biti ponosni. I “nešto” sad na tom Črnomercu nedostaje. Nekako mi nije svejedno. Kao što bi rekao Korado Korlević, izgleda da doista živimo dekadentnu fazu Rimskoga Carstva – koja se sastoji od prodaje priča i zabave, ali povijest je već pokazala da je to kratkoga jeka. Dokaz tome je i dio građana koji je došao gledati spektakl kao kratkotrajnu “atrakciju” pri čemu se dobro zabavio. Zar ti ljudi ne žive s ovim gradom? “Stalna na tom svijetu samo mijena jest”, kaže pak Preradović, ali ne držimo do baštine, pa čak ni do vlastitoga jezika. Nešto ipak treba ostati. No mi puštamo da mnogo tog propada (spomenimo samo Paromlin), a sve pod krinkom nekakvog nazovi progresa, kojeg zapravo nema (najveći nam je domet počesto nakaradna stanogradnja). A baš se i ne promišlja gdje će ljudi raditi u svijetu u kojem će sve više proces biti automatizirano. Nisu svi genijalci, koji mogu utjecati na civilizacijske promjene, niti se valjda mogu svi baviti programiranjem računalnih igrica i turizmom, da navedem samo primjere.
Nedostajat će ti velebni cigleni divovi koje nam je ostavio Herr Müller. Pamtim ih još od ranog djetinjstva, bili su tu kod svakog čekanja autobusa, prolaska autom prema Kustošiji, kasnije i odlaska u jedan veliki dućan (da ga ne reklamiram ovdje). Kad bi dimnjaci mogli pričati…
Osim struke, nije se o Ciglani oglasio niti jedan od kandidata koji bi silno htio zasjesti u fotelju gradonačelnika Zagreba, grada koji je nekoć bio mnetropola (a sve više se pretvara u običnu provinciju; mentalno, arhitektonski, urbanistički). Već time su puno rekli o sebi i svojoj iskrenosti = j… se njima za industriju i zagrebačko naslijeđe. Neka se tamo sagradi elitno naselje za bogataše, a što stoka sitnog zuba neće imati gdje raditi… Ma koga to briga. Nije predmet kampanje.